Za razliku od većine pankerskih i novovalnih posada koje su minuli rad u poznijim godinama koristile za obnovu karijere na nostalgičnim nogama, Paraf se u posljednje 33 godine, nakon stupanja u hibernaciju, tek nekoliko puta prigodno okupio u originalnoj postavi i prije desetak godina u tzv. kombiniranoj postavi. Riječ je o postavi u kojoj se za mikrofonom izmjenjuju Vim Cola i Valter Kocijančić, pjevačica i pjevač/gitarist koji su obilježili djelovanje benda u dvije faze. Upravo takva kombinirana postava na regionalnoj turneji promovira CD box-set 'Sabrana djela 1976.-1987.' te vinilno reizdanje albuma 'Zastave', jednog od ponajboljih albuma svih vremena na ovim prostora, koji je bio toliko raritetan da mu je cijena na tržištu premašivala 250 eura.

Uoči nastupa na manifestacijama AntiValentinovo u Ljubljani 13. veljače i u Zagrebu 15. veljače s nama razgovaraju upravo Vim Cola i Valter Kocijančić.

Snimili ste i singl nakon 35 godina, a čuli smo i neobjavljene snimke. Imate li ideja da se Paraf razvija u nekom novom diskografskom smjeru?

Vim Cola: Singl 'Bez lica' sasvim sigurno je najava novog materijala koji polako pripremamo. Trenutačno smo zauzeti koncertnom promocijom CD box-seta 'Sabrana djela 1976.-1987.' koji je konačno ugledao svjetlo dana zahvaljujući ogromnom entuzijazmu našeg prijatelja i 'člana u sjeni' Gorana Lisice Foxa, tj. Dallas Recordsa. Ideja o tome postoji preko petnaestak godina, a na projektu se počelo raditi prije deset godina.

Valter, prošle godine nastupali ste sa setom 'Valter svira Paraf' kao Valter i Perspektiva, ove godine izvrsno zvučite u kombiniranoj postavi Parafa. Imate li određenih planova za dalje, novi koncerti, snimke...?

Valter Kocijančić: Sad zvučimo mnogo bolje. Pretpostavljam da su za to 'krivi' zvučnici i ostala aparatura koja nam pomaže u seljenju energije s nas na publiku! Poslije ovih nastupa za AntiValentinovo, 21. ožujka imamo zakazan koncert u Beogradu. Bitno nam je da se družimo kao u mlade dane, a uza sve to, i publika nam je sretna i zadovoljna.

Održali ste nekoliko vrlo zapaženih koncerata u posljednje vrijeme. Koja je razlika između nastupa u osamdesetima i danas?

Vim Cola: Odlično se zabavljamo i uživamo u ovim zajedničkim svirkama. Moram priznati da smo pozitivno iznenađeni atmosferom i reakcijama publike na nedavnim nastupima, što nam je dodatno napunilo baterije i dodalo vjetar u leđa. Od osamdesetih do danas stoji turbulentnih 40 godina u kojim se štošta promijenilo: od boje kose, brojnog stanja, kilaže, ponešto bora na licu do države. Međutim ona energija, naboj i odličan feeling nisu izblijedjeli, dapače!

Kad ste postali pjevačica, Paraf je sasvim preokrenuo izraz i estetiku. Kako je kreirana ta estetika, što ste slušali i gledali, što vam je bilo bitno?

Vim Cola: Paraf je već na prvoj ploči objavio neke materijale koji su bili naznaka da bend kreće u istraživanje, pa su čak tadašnji 'pravovjerni' to zamjerali. Stoga je mišljenje da je moj dolazak razlog promjeni potpuno pogrešan. Naravno, osim spola svaki novi član u bendu donosi novu, specifičnu energiju i otvara novu priču. Slušala sam sve što je bilo dovoljno nabijeno energijom jer je to bilo moje agregatno stanje, ali ne bih nikoga posebno isticala jer nikad nisam imala potrebu tražiti svoj identitet izvan sebe. Kada u sebi nosiš snažnu energiju u kombinaciji s maloljetničkom ljutnjom, potrebom da se odupreš, da pružaš otpor, da sve polomiš, konačno da se izraziš, ti zapravo svojom pojavnošću oslikavaš to svoje stanje i tako nastane neka drugačija estetika; ja to volim zvati 'estetika ružnog'! Trnovit je to put… sve ostalo je imitacija!

Valter, vaš odlazak iz Parafa jedan je od najneobičnijih poteza na regionalnoj rock-sceni. Ipak, u zadnjih 40 godina pojavljivali ste se sporadično na sceni (Istočni izlaz, solo-album, Parafove obljetnice, Perspektiva...). Može li se bilo koji od tih angažmana mjeriti s onom stvaralačkom energijom inicijalnog razdoblja Parafa?

Valter Kocijančić: Ništa se ne može mjeriti s ondašnjim originalnim bendom. U našem tijelu tekla je svježa krv koja se pojavljuje samo u tim godinama života. Bili smo bezbrižni momci koji su imali zabavu na svakom kantunu našeg grada. Jednostavno, bilo je genijalno!

Jeste li zapazili danas neki novi bend s onom mladalačkom i beskompromisnom energijom Parafa. Ako da, koji je to bend?

Valter Kocijančić: Nažalost, danas nisam sreo neki bend koji bi mogao sličiti nama iz našeg golobradog doba. Možda ih i ima, ali ja sam strašno zauzet i jednostavno ne stignem sve pratiti.

Što za vaš znači punk u društvenom smislu? Gdje punk prepoznajete danas?

Valter Kocijančić: Na to pitanje radije ne bih odgovarao jer imam loša iskustva u tumačenju mojih odgovora. Mi smo narod koji uvijek voli pametovati, a zbog takvih pametovanja ne želim uzalud trošiti energiju na pojašnjavanja.

Grad Rijeka vas je fino prezentirao kao riječki brend u sklopu EPK 2020. U kojoj je mjeri Rijeka rokerski grad?

Valter Kocijančić: A što drugo je trebala Rijeka učiniti s nama?! To su činjenice, to je povijest od koje se jednostavno ne može pobjeći! Svakako, Rijeka je i ostat će rokerski grad! Ima mnogo bendova za koje mnogi nisu čuli. Svira se po garažama i to je sjajno.

U finalu vašeg inicijalnog djelovanja nastupali ste u Barceloni i imali ste prilično dobar prijem. Je li možda bila moguća i neka međunarodna karijera?

Vim Cola: U Barceloni smo svirali na Mediteranskom bijenalu i bili smo vrlo dobro primljeni, bili smo jedini bend koji je dolazio iz socijalističke zemlje pa smo imali privilegiju da nas posebno 'paze' agenti! Bilo je nekakvih poziva i pregovora za izlazak na europsku scenu, ali to je ostalo u povijesti.

Paraf je u analima europske punk i rock glazbe, zanimanje pojedinaca izvan regije ne jenjava. Iz vaše perspektive, koje je naslijeđe Parafa, kako ga mogu iskoristiti neke nove generacije?

Vim Cola: Paraf ne zauzima slučajno svoje mjesto u analima europske punk i rock glazbe! Paraf je činjenica! Fantastična je činjenica da tri klinca potpuno nesvjesno mogu pokrenuti proces koji je srušio dotadašnje glazbene, a i sve ostale društvene stereotipe, čime je kreacija ušla u ove prostore na velika vrata i oslobodila ogromnu energiju! To je čista fizika: srdžba + prkos + energija + uloženi trud = cijela nova scena!