intervju

Luka Nižetić: 'Od južine nema obrane, znaš da tada ljudi nisu svoji'

26.01.2025 u 10:58

Bionic
Reading

Popularni pjevač voli nastupati na Dori, izboru za pjesmu Eurovizije. Peti put će pjevati na tom glazbenom natjecanju i ove godine predstavit će se s autorskom skladbom 'Južina', a ona je u kratkom roku prešla 200 tisuća pregleda i jedan je od najvećih favorita za pobjedu. Luka Nižetić za tportal je ispričao sve o svom novom singlu i otkrio druge brojne zanimljivosti

Prošlog ljeta Luka Nižetić napisao je većinu demo materijala za svoj novi album, njegov prvi autorski, za koji potpisuje i glazbu i tekst svih pjesama. U međuvremenu se sprema za nastup na Dori, za koju je okupio vrstan tim, pa se od njega može očekivati prava scenska bomba. Bit će to prilika da još jednom pokaže svoju umjetničku snagu i strast prema glazbi.

Nakon 'Juga', servirali ste nam i 'Južinu'. Kakvi ste kad je južina? Kako se branite od nje?

Uf, mislim da se ni po čemu ne razlikujem od 99 posto ostalih ljudi, barem u Splitu (haha). 'Jugo' je autorska pjesma Dine Muharemovića i ljubavne je tematike dok je 'Južina' moja autorska pjesma, za koju sam napisao i glazbu i tekst, a koja govori o fenomenu utjecaja vjetra s juga na ljude, o njihovim stanjima i emocijama koje im se događaju. Od južine nema obrane; znaš da tada ljudi nisu svoji, zato je najbolje zatvoriti se u svoja četiri zida i čekati da prođe. Mene je prošlog ljeta u Komiži, za vrijeme južine, pukla kreativa i sad sam tu gdje jesam, na Dori (haha).

Luka Nižetić
  • Luka Nižetić
  • Luka Nižetić
  • Luka Nižetić
  • Luka Nižetić
  • Luka Nižetić
    +4
Luka Nižetić Izvor: Cropix / Autor: Neja Markicevic / CROPIX

Što je toliko privlačno na Dori da ste i ove godine poželjeli okušati sreću?

Nisam imao namjeru prijaviti se na Doru, no kako sam se prošlog ljeta uhvatio pisanja autorskih pjesama, menadžerica mi je stavila bubu u uho da bi bilo dobro da se s jednom od njih prijavim na Doru. Znamo da je to natjecanje još uvijek najbolja platforma da predstavite svoj rad i, nakon kraćeg razmišljanja, odabir je pao na pjesmu 'Južina'. Za mene je svaki nastup prilika da pokažem tko sam u tom trenutku, da podijelim neku novu priču s publikom. Važno mi je uživati u kreativnom procesu i osjećati da to što radim ima smisla te da se publika, na kraju krajeva, u tome nalazi. Dok god imam pjesmu koja nosi neku autentičnu priču i poruku, neću isključiti mogućnost povratka na Doru.

Najvažnije je biti svoj

Mnogi su već vašu pjesmu svrstali među favorite. Koliko vas to veseli, a koliko vam je opterećenje?

Koliko vidim, ove godine ima više favorita, što je dobro - bit će napetije finale. Kako sam već dosta dugo na sceni, status favorita me više toliko ne opterećuje. Na kraju, i s 'Proljećem' sam slovio za favorita, pa nisam pobijedio, ali je pjesma postala moj glazbeni ID, pa ako se slično dogodi i s 'Južinom', bit ću zadovoljan.

Nije stvar uopće hoću li pobijediti ili ne, to ne ovisi o meni. U mojoj moći je da nastup izvedem onako kako sam zamislio sa svojim timom, kao poseban vizualno izvedbeni show, da dobro ispričamo našu priču. A ako se dogodi pobjeda, super, cirkus ide dalje.

Kako komentirate one koji kažu da ne maštaju o pobjedi i da ona nije bitna? Ako ne misle o pobjedi i Eurosongu, što rade na Dori?

Dora je još uvijek događaj koji privlači najviše pažnje publike i javnosti, čime je idealna za glazbenike da predstave svoj rad. Najgledaniji je show, a oko nje je uvijek veliki hype. Inače nisam pobornik natjecateljskih formi u glazbi, jer smatram da je ona osobni doživljaj svake osobe. Nešto što se sviđa jednoj osobi ne mora se svidjeti drugoj. Svatko ima svoje motive zašto se prijavljuje, a prošla godina demonstrirala je snagu ovog televizijskog showa jer je Baby Lasagna iz statusa anonimusa postao poznato ime i izvan naših granica, s ozbiljnim koncertnim nastupima i europskom turnejom. Svi mi maštamo o pobjedi, samo je pitanje kako se nosiš s trenutkom ako ne pobijediš.

Što je, po vama, potrebno da bi se odnijela pobjeda na Dori, a kasnije i Eurosongu?

Mislim da je najvažnije biti svoj, iskren, originalan, samouvjeren te imati nešto čime se izdvajaš iz mase, a naravno i dobru pjesmu koja se u tom trenutku sviđa najvećem broju ljudi. Nema recepta za to kakva se pjesma mora pisati za Doru, odnosno Eurosong - svjedočimo tome da je iz godine u godinu sve više različitih žanrova i to je ljepota ovog natjecanja: jednom pobijedi energična i plesna pjesma, a drugi put intimna balada.

'Volio bih da pobijedi neko mlado ime'

Možete li nam otkriti pokoji detalj o tome kakav nastup spremate?

Mogu samo reći da pripremamo ludi nastup, kako i priliči 'Južini' (haha). Videobroj, koji potpisuje talentirani mladi redatelj Frane Pamić, zadao nam je neke smjernice. Larisa Lipovac zadužena je za koreografiju, koja će se naslanjati na atmosferu pjesme i spota, a uz nju je Silvio Vujičić zadužen za kostime, dok će Aleksandar Rapaić osmisliti animacije za videozid. Vjerujem da nastup neće ostati neprimijećen, što mi je i cilj.

Prošle godine dogodilo se da su neki izvođači imali probleme tijekom nastupa. Bojite li se takvih situacija?

Ne opterećujem se time. To je nešto što je izvan pjevačeve kontrole. Znam da nije ugodno kada te takva situacija poremeti pred nastup, ali na tebi je da se u tom trenutku nosiš s time. Ne razmišljam o tome jer na dosadašnja četiri nastupa na Dori nije mi se dogodio nikakav problem tehničke prirode. Moj tim i ja ćemo se pobrinuti za naš dio, a nadam se da će ovog puta HRT sve dobro provjeriti. Ionako ćemo deset dana biti u Opatiji, čekaju nas svakodnevne probe, pa vjerujem da će se sve posložiti da bi funkcioniralo tijekom prijenosa.

Izvor: Društvene mreže

Ako ne pobijedite, za koga biste voljeli da odnese pobjedu?

Meni se najviše svidjela Jelena Radan, volim njezin vokal, emociju izvedbe i atmosferu pjesme. Volio bih da pobijedi neko mlado ime kome će Dora pružiti priliku da se predstavi široj publici i bude mu dobra odskočna daska u daljnjoj karijeri.

Koncert kao emotivni naboj

Veliki ste ljubitelj mode i modni znalac. Kako se vaš modni stil odražava na glazbenu osobnost i kako birate outfite za svoje nastupe i javne događaje?

Nisam neki modni znalac, ali volim vidjeti nekoga tko ima svoj stil. Ljubitelj sam mode i ona me interesira kada je u službi glazbe i samog scenskog nastupa, pogotovo u sklopu ovakvih televizijskih događanja, gdje je uz glazbu važan faktor i vizualni doživljaj, a osmišljeni outfit samo može pospješiti doživljaj pjesme.

Ako gledamo nastupe stranih izvođača, oni povezuju vizualno i auditivno u cjelovitu priču, jer to je neraskidiva veza. Outfit za svoje nastupe biram prema senzibilitetu pjesme, prema svom osjećaju, a ako se radi o TV gostovanjima i većim nastupima koji zahtijevaju koncept, tada se prepustim profesionalcima, kao ovaj put za Doru Silviju Vujičiću, poznatom hrvatskom kostimografu.

Koji je dio vaše osobnosti najviše vidljiv kroz pjesme što ih izvodite?

To bi pitanje prije bilo namijenjeno publici jer me ona doživljava - ja tu ne mogu biti objektivan. Ali kako su u većini slučajeva moje pjesme energične, plesne, vesele i optimistične te s nekom pozitivnom porukom, volio bih da te emocije i karakter doživi i publika tijekom mojih koncerata.

Kad smo kod pjesama, koju na svojim koncertima izvodite s najviše emocija i zašto?

Ima ih nekoliko, ali možda mi izvedba pjesme 'Kad zasvira orkestar' najviše paše jer je divlja i neobuzdana. Tu je i 'Zagrli život' jer ima divnu poruku s kojom se već dosta ljudi poistovjetilo, kao i pjesma 'Ostani dite', na koju najviše reagiraju majke s djecom, što mi daje neku dodatnu draž u samom izvođenju. Kako je meni cijeli koncert veliki emotivni naboj, nema tu prevelikih razlika u izvođenju, jer zbog svih koji su došli na moj nastup moram biti maksimalno predan. Na kraju krajeva, od tih silnih emocija već sam tri puta uganuo nogu, zadnji put na svom koncertu u zagrebačkoj Tvornici, jer se uvijek u nekom trenutku nađem među publikom.

Kako održavate ravnotežu između privatnog i poslovnog života, osobito s obzirom na vašu poznatost, i kako ste se nosili s izazovima koje je donijela javnost u vaš privatni život?

Ravnoteža između privatnog i poslovnog života izgradila se tijekom godina. Na samom početku, dok sam još bio ogoljen, neke su me stvari puno više doticale nego danas, bile one pozitivne, bile negativne. S vremenom sam naučio pristupati svemu trezveno i razumno jer sam došao u godine u kojima znam gdje sam, što sam i što želim, odnosno što ne želim.

Otvoren sam prema svakome tko ima dobre namjere; kada me zaustave da se žele fotografirati, uvijek izađem u susret. Znam ispuniti želju i snimiti rođendansku čestitku za nekoga, a i zaustavim se na ulici ako netko ima želju porazgovarati sa mnom. Imam neke drage ljude koji redovito dolaze na moje koncerte i s kojima komuniciram i privatno.

A kako se nosite s ne baš lijepim danima u životu?

Kao i svi drugi ljudi, nastojim te dane držati glavu iznad vode, a u mom slučaju biti okružen ljudima kojima vjerujem i koji su mi inače oslonac u životu. Naravno, tu je i obitelj, koja mi je oduvijek sidro u oluji. Kada imaš takvu snagu i potporu izvana, sve što se događa unutar tebe ili oko tebe lakše je prebroditi. Zanimljivo je da ti manje lijepi dani često budu inspirativni; emocije kao što su tuga, sjeta i očaj pretoče se u pjesmu i događa se nekakav balans u životu, nešto što nas jača i čini onim što jesmo.

Što vam najviše znači u odnosima s prijateljima i obitelji?

Svako prijateljstvo je jedinstveno, a najviše cijenim povjerenje, bezrezervnu podršku, razumijevanje te otvorenu i iskrenu komunikaciju. Imam neke drage ljude još iz djetinjstva s kojima se ne čujem i ne viđam na dnevnoj bazi, ali znam da su uvijek tu za mene, kao i ja za njih, jer smo tijekom vremena uspjeli stvoriti neraskidivu vezu. Zbog takvih stvari osjećam se privilegiranim i sretnim.

Također, moja obitelj, kako uvijek volim isticati, pravi je primjer dalmatinske obitelji jer smo svi strašno vezani jedni uz druge. Vrlo smo glasni, temperamentni, uvijek raspravljamo oko svega, smijemo se, svađamo, intenzivno proživljavamo svačiji problem ili uspjeh. Čujemo se svakodnevno i koristimo svaku priliku da budemo zajedno, pogotovo sad kad su došli i moji nećaci Jozo i Milo, sve se sad vrti oko njih.

Često se piše o vašim mišićima i izgledu. Koliko truda ulažete, što sve trenirate i činite?

Tjelesna aktivnost mi je jako važna u životu zbog neke moje stabilnosti. Pazim što jedem i vodim brigu o svom zdravlju. Volim jutarnju rutinu u kojoj, nakon šetnje s Chakom, odradim trening. Prakticiram i jogu i zaista se nakon toga osjećam pun energije i spremniji za daljnje aktivnosti. Naše tijelo je hram i tko će drugi paziti na njega ako ne mi sami. Za vrijeme korone otkrio sam ronjenje na dah, a kako sam od onih koji se, kad se nečega uhvate, maksimalno tomu posvete, na kraju sam završio na državnom prvenstvu (haha). Trudim se održati balans jer priroda posla glazbenika ne ide u prilog zdravlju - radi se o noćnim terminima nastupa, višesatnim vožnjama u kombiju, hrani s benzinske i nespavanju. Čim se vratim doma, nastojim zdravim pristupom vratiti svoje tijelo i duh na tvorničke postavke.