Još za vrijeme studija politologije na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu Marija Miholjek je počela raditi kao novinarka i voditeljica na đakovačkoj radijskoj postaji. Tri godine u lokalnim novinama pratila je gradske teme i problematiku slavonskih sela. Kao novinarka/izvjestiteljica od 2003. u osječkom dopisništvu Hrvatske televizije radila je za informativne emisije, reportaže za mozaični i religijski program, program za nacionalne manjine te specijalizirane emisije za umirovljenike i branitelje. Od 2005. pridružuje se Novoj TV kao voditeljica središnje informativne emisije, 'Dnevnika'. Od 2007. do 2009. godine mogli smo je vidjeti kao voditeljicu i urednicu magazina 'Provjereno', a danas je gledamo kao voditeljicu 'Dnevnika', no vodi i uređuje 'Večernje vijesti' Nove TV.

Koliko je teško zainteresirati gledatelje za informativni program kada su u ponudi čak tri kanala? Čime Nova TV privlači svoje gledatelje?

U proteklih 12  godina, koliko se emitira naš 'Dnevnik', mislim da su gledatelji prije svega prepoznali da nam je stalo do njih. Mijenjalo se puno toga oko nas, mijenjali smo se i mi sami, ali naši su gledatelji prepoznali i nagradili rad, trud i žar s kojim cijeli tim ljudi svakog dana iznova stvara 'Dnevnik'. Hvala im na tome!

Što je ono što vas svaki dan motivira u poslu?

Jedna od najljepših stvari u ovom poslu je kad ljudi u razgovoru kažu da nas već doživljavaju kao svoje ukućane. Svaki dan ulazimo u njihove domove i to je doista čast i odgovornost. Neiscrpan motiv su priče koje pokrećemo, koje urode nečim dobrim i stvari mijenjaju na bolje, priče koje vrate ljudima osmijeh na lice, priče koje čine razliku i društvo barem malo boljim. Motiv su mi naravno i moji divni kolege, s kojima mi je pravi gušt raditi.

Postoje li neki mali rituali kojima si osvježavate poslovnu rutinu?

Čim završi poslijepodnevni kolegij, u našem kutu redakcije naručujemo kavu iz naše kantine. Imamo točno svoje vrijeme koje se ne propušta. To valjda s godinama tako dođe. (smijeh)

Kako se uspijete smiriti ako se primjerice dogodi da pogrešno pročitate neku riječ ili dođe do tehničkih problema?

Program uživo je nepresušno vrelo iznenadnih situacija koje nikada ne možeš 100 posto predvidjeti. To je ono što uvijek treba imati na umu i na to treba biti spreman. Tehnika je tu da nam olakša posao, ali ne smiješ zaboraviti da ona može i zakazati, zato je priprema zlatno pravilo! I koncentracija. Ima dana kada sjedneš u studio s jednim sadržajem, ali se do 20:20, dok traje emisija, sve mijenja. Vijesti se događaju i za vrijeme 'Dnevnika', mijenja se situacija na terenu pa naše reportere uključujemo i po nekoliko puta u tih više od sat vremena. Stvari znaju krenuti u neplaniranom smjeru, ali to je sve dio posla.

Nerijetko se nekom od vaših kolega dogodi napad smijeha pred kamerama uživo. Kako biste vi podnijeli takvu situaciju? Koliko je teško ostati ozbiljan u studiju?

Takve situacije nisu strane ni Saši ni meni. (smijeh) Nekada nije lako suzdržati se, a s druge strane, malo više smijeha svima bi nam dobrodošlo.

Vidite li se do mirovine u ovome poslu s obzirom na tempo koji nameće i stres koji nosi sa sobom?

Sretna sam što imam priliku raditi posao koji volim pa se i nadam da ću ga raditi što duže. Naravno da je stres prisutan, ali malo je poslova danas u kojima ga nema.

Kakvi ste kad se ugase kamere?

Opuštenija! Koliko god je u ovom poslu teško potpuno se isključiti, važno mi je kad god mogu odmaknuti se od svega.

Voditelji informativnih emisija obično su u javnosti omiljene osobe. Imate li privilegiju primjerice kad dođete u trgovinu ili kod teta na plac - puštaju li vas preko reda ili daju najsvježije povrće?

Kako drugima, tako i meni.

Kada dođete doma s posla, čekaju vas suprug Boris, kći i sin. Idete li odmah u akciju – park, igranje – ili morate uzeti malo predaha i posvetiti se sebi?

Oni su na prvom mjestu, a vrijeme za mene kad dođe, dobro dođe. Nekad spontana kava s prijateljicom napuni baterije, a nekad se mjesecima ranije kupe karte, primjerice za Gibonnijev koncert u Areni.

Ljute li vas pitanja o tome kako usklađujete poslovni i privatni život? I pomislite li kada zašto se to pitanje nikad ne postavlja muškarcima?

Ne dam se ja tako lako naljutiti (smijeh). Ne mislim da se nikad ne postavljaju i muškarcima, barem su moja iskustva takva. Moji i kolege i kolegice na poslu, koji dijele isto radno vrijeme, jednako kombiniraju i usklađuju privatne i poslovne obveze s obzirom na nepredvidivost koju ovaj posao nosi sa sobom. Kad imaš podršku i kod kuće i na poslu, onda je sve lakše.

Vaš odnos sa suprugom je prava srednjoškolska ljubavna priča. Kako ste do danas uspjeli sačuvati ljubav?

Ne znam kako, ali sretna sam da je tako. Ne postoji obrazac, valjda je tako trebalo biti.  

Koje svoje osobine prepoznajete kod djece?

Znatiželju, a ponekad i pretjeranu zabrinutost oko stvari oko kojih se ne bi trebali toliko brinuti.

Što vam je dosad bilo najteže u odgoju djece?

Reći im i objasniti da njihovog dide Željka više nema.