Uvijek vedra, zbog čega je posebno veselje razgovarati s njom, dobro je napunila baterije ovog ljeta u svojoj dalmatinskoj oazi te još ponekim destinacijama. Marijana Batinić sada je spremna za to da uz trenere Maju Ćustić i Edu Mehmedovića vodi nove kandidate i gledateljstvo kroz avanturu s 20 izazova na preko 30 lokacija diljem Gorskog kotara.

Što nam smijete otkriti o novoj sezoni showa? Hoće li se i po čemu (osim po natjecateljima) ova sezona razlikovati od ostalih?

U 'Životu na vagi' nema života na staroj slavi. Svakoj sezoni svi u produkciji pristupamo kao da nam je prva jer dolaze novi ljudi s drukčijom energijom, novim životnim pričama... Bol koju imaju u sebi često nose iz djetinjstva, na što sam, pogotovo otkad imam djecu, strašno osjetljiva. Ne možeš ostati imun na tu tugu koja im je na leđima, ali i nadu koja im se budi dolaskom u 'Život na vagi', ne možeš oguglati na njihovu patnju i terete koje nose. Ovo je voditeljski možda i najzahtjevniji projekt koji sam radila. Zato slobodno mogu reći da je i meni sve novo! Projekt je čista emocija, a ove sezone možda smo najviše do sada upoznali koliko emocija može biti teška, puno smo lamentirali o tome na vaganjima. Impresionirana sam borbom, hrabrošću i zajedništvom natjecatelja ove sezone.

Je li bilo kriznih situacija, hitnih intervencija liječnika?

Da, bilo je i nesvjestica, nekim kandidatima je pozlilo, neki su gotovo pregorjeli od želje, ali stručni liječnički tim je u stalnoj pratnji pa je sve bilo pod kontrolom. Ako ste pratili društvene mreže, znate da je bilo i nepozvanih gostiju (smijeh)... Osim znatiželjnih planinara i izletnika, bilo je tu i jelena, srna i medvjeda koji bi navratili na snimanje ili presreli automobil… Sve ostalo morate vidjeti svojim očima, ne mogu otkriti baš sve čari i uzbuđenja!

Što mislite, zašto gledatelji rado prate taj format?

Prvo, 'The Biggest Loser' je prokušan televizijski format koji se rado gleda u čitavom svijetu. Drugo, ali ne manje važno, hrvatska inačica je specifična po tome što nema baš patetike. Hrvati su poznati po tome da se šale na svoj račun - i kad je najteže, okrenu sve na smijeh, tako da su sve naše sezone prožete humorom i atmosfera nije baš komorna, osim naravno u eliminacijama, kad smo svi beskrajno tužni. Te su eliminacije ujedno najveća motivacija kandidatima. One su im na neki način vjetar u leđa i rezultati ne izostaju. Upravo ih natjecanje gura dalje. S druge je strane tu ekipa u produkciji te savršeno osluškuje puls kandidata i besprijekorno ga pretače u televizijsku emisiju. Skica dokazana u bijelom svijetu ništa ne znači ako nemaš ljude koji će je prilagoditi našem podneblju i mentalitetu.

Na ekipu koja je predano radila, od prve pa sve do šeste sezone emisije, beskrajno sam ponosna i mislim da baš u njima, odnosno nama, leži tajna uspjeha.

Je li istina da nema mršavljenja bez tjelesne aktivnosti i kakva je situacija s vašim vježbanjem? Nerijetko na društvenim mrežama možemo vidjeti vaše fotografije s treninga...

Može se smršaviti i bez tjelesne aktivnosti, ali je takvo mršavljenje nezdravije i puno sporije. Tjelesna aktivnost je imperativ za zdrav život. Pritom ne mislim da moramo svi trenirati, imali smo mi kandidata koji je doslovno došetao do pobjede jer dva mjeseca prije finala nije smio trenirati i naprezati se. Duge šetnje su ga dovele do glavne nagrade.

Što se vježbanja tiče, nisam idealan primjer. Pravi sam kampanjac. Nekad sam maksimalno posvećena tome, a ponekad me životne obaveze odvedu u nekom drugom smjeru. Veliki sam gurman i teško mi je držati ručnu, ali evo, nekako balansiram. Srećom, preferiram mediteransku prehranu.

Imate li neki porok kada je u pitanju hrana, čemu teško možete odoljeti?

Moj porok nije neka namirnica, nego činjenica da sam neumjerena u fazi odmaranja od treninga i režima prehrane. Pauzu shvatim malo preozbiljno (smijeh)! E da, slatkiši su mi porok - voljela bih se riješiti dodanih šećera.

Koji kućni posao najmanje volite, a u kojem uživate?

Uživam u brisanju prašine, nalazim u tome neki red koji mi pomaže presložiti stvari u glavi. Kad su kućanski poslovi u pitanju, najmanje volim sve vezano za odjeću - ne volim peglati jer nemam baš vremena, a peglanje predugo traje, ne volim se općenito baviti slaganjem odjeće... Ormari su mi vječito krcati i teško mi se riješiti odjeće jer mi je posao takav da zahtijeva veću količinu, a ista ta količina me umara. Moja dobra vila (mlađa sestra) povremeno me spasi pa mi oslobodi vješalice.

Na malim ekranima uvijek ste dobro raspoloženi i veseli. Kao i svima, i vama se, vjerujem, zna dogoditi loš dan. Što onda činite da biste ga uljepšali?

Ništa. Pomirim se s time da je dan loš i da će sutra biti bolje. Ne ljutim se više na sebe zbog lošeg raspoloženja. Općenito sam se s godinama pomirila sa sobom. Kao mlađa, nisam znala 'presjeći' tu negativnu energiju, ali sad nekako prepoznajem što je dovelo do tjeskobe ili kaosa u glavi. Lakše se počistim. Većina nas jako puno vremena provodi na internetu. Zatrovani smo raznim informacijama koje kroz dan slažemo u podsvijest i koje nam remete mir. U takvim trenucima okrenem se u drugom smjeru. Isključim se iz virtualnog svijeta, pečem kolače, pripremam neke neobične specijalitete, postanem domaćica, vratim se u vrijeme bez telefona. Pali gotovo svaki put!

Poznato je, a i normalno, da u svakom braku postoje razmirice i svađice, pa recimo i oko gluposti. Oko čega se najčešće posvađate sa suprugom?

Prilično osobno pitanje (smijeh)! Logistika je ono što nas najčešće izbaci iz takta.

Kad su moji roditelji u Zagrebu, uopće se ne svađamo i zaljubljeni smo kao prvog dana. Nije baš jednostavno uskladiti posao i obiteljski život, to je posebna partnerska koreografija za koju primjećujem da smo je solidno svladali. Ima jedna kojom se moj muž i ja sve češće vodimo, a to je ona 'bolje biti u miru nego u pravu'. Kad oboje gledamo kroz tu prizmu, onda smo najčešće i u miru i u pravu.

Tko je stroži roditelj?

To se mijenja na dnevnoj bazi, ali mislim da sam ja generalno stroža. Možda zato što imamo dvije kćeri, a moj suprug je jednostavno preslab na njih.

Što je najizazovnije u odgoju?

Otkud da počnem (smijeh)? Uz sve educiranje, literaturu i naputke, jako je teško reći nešto pametno i epohalno običnoj mami koja svakodnevno treba upute, ali mrzi slušati druge. U odgoju je najteže mijenjati sebe, jer dijete je naša refleksija. Mijenjanjem sebe, upoznavanjem i učenjem o sebi zapravo odgajamo dijete i time činimo najveću životnu uslugu njemu i cijeloj obitelji. Izazovno je i balansirati između toga da si djetetu autoritet i saveznik. Na koncu se sve svodi na to da odgojiš sretno dijete, što je ujedno najteže. Dijete koje će i kao odrastao čovjek znati prepoznati sreću.

Odakle crpite inspiraciju za život i što vam daje energiju? Što vas čini sretnom?

Obitelj mi je najvažnija i ona mi je glavni pokretač, a koliko god da djeca umore, dvostruko energije i ljubavi ti vrate i sve su kockice s njima sjele na svoje mjesto.

Kad pomislim da sam iscrpljena i potrošena od žongliranja između posla i obaveza, dogode se osmijeh, pogled, lijepa riječ ili gesta i ispune me pozitivom. A sretnom me u ovim godinama sve više čine male stvari... Ne jurim kao nekad, nisam toliko ni ambiciozna, možda baš zato što živim onakav život kakav sam priželjkivala. Što sam starija, to me više plaši ta prolaznost vremena, pa sam ubacila u nižu brzinu. Najvažnije mi je da smo svi zdravi i da što više stvaramo uspomene.