Čest je slučaj da publika odlično reagira i prihvati određenog izvođača i njegovu pjesmu, no glazbeni kritičari ne dijele isto mišljenje, i obratno. Kod Mije Dimšić ujedinile su se reakcije slušatelja i kritičara. Od prvog dana ona osvaja svojom jednostavnošću i unikatnim izričajem dokazujući da se na sceni može itekako uspjeti i bez stavljanja tjelesnih atributa u prvi plan. Sve je počelo još dok je bila djevojčica, a glazbena strast joj se razbuktala sa 16 godina, kad je upisala tečaj gitare. U kratkom vremenu postala je popularna i tražena. Prvo je dobila nagradu Hrvatske diskografske udruge za najboljeg novog izvođača u 2016., pa su se zaredali Porini, a danas se za njezine koncerte traži ulaznica više. Trenutno predstavlja novi studijski uradak.

Koliko je dugo nastajao novi album i zašto 'Sretan put'? Tko je sve sudjelovao u stvaranju tog albuma? Tko je sve dao djelić sebe kako bi se zaokružila njegova zvučna slika?

Album je, uz mene kao autoricu, nastao na čelu s izvršnim producentom i koautorom Damirom Bačićem, koautorom i glazbenim producentom Vjekoslavom Dimterom i glazbenim producentima Ivanom Pešutom, Antom Gelom i Goranom Martincem. Nazvali smo ga 'Sretan put' zato što su tema putovanja i sve pjesme govore ili doslovno o putovanjima ili mojim životnim prekretnicama. Općenito mislim da su svrha života raznorazna putovanja.

Kako će i kojim kanalima ići promocija albuma?

Cijeli prosinac imam koncerte po Hrvatskoj - bit će potpuna ludnica uz nebrojeno puno snimanja i intervjua.

Spotovi su vam vrlo kreativni i na zavidnoj razini. Kisnuli ste, pa ste pokazali svoje naselje i ulicu, 'šetali' se maketom Zagreba... Tko ih osmišljava?

Hvala vam, za to najviše mogu zahvaliti genijalnim ljudima koji su radili na njima. Najviše videospotova snimila sam s Borisom Sekulićem, nekoliko s Markom Zeljkovićem i jedan s riječkom ekipom Lumiere production. Kod spotova se uvijek vodim time da vizualna podloga mora biti u službi pjesme, a ne obrnuto, te da bi scene trebale biti upečatljive, ali ne toliko nametljive da odvraćaju slušatelja od priče pjesme.

Kako se spremate za svaki koncert? Pazite na svaki detalj od odjeće do šminke ili ste ležerni?

Dosta sam ležerna, moram priznati. Možda čak i previše za jednu ženu i to me ponekad baš nervira, to mi je najveća tlaka. Tako da to volim prepustiti nekom drugom i za važnije nastupe obratim se unaprijed nekome od dizajnera i stilista, a za manje nastupe snalazim se sama. Ali to mi je definitivno najmanje drag dio posla.

Nastup pred publikom neupitno predstavlja moment ogoljenja vlastite osobnosti i emocija. Što za vas predstavlja taj doživljaj dijeljenja sebe s publikom na pozornici, kada ste uronjeni u novi trenutak i sasvim novu atmosferu?

Svaki dio ovog posla ima nešto posebno. Posebno mi je ući u studio kad znam da će ono što otpjevam pjevati ljudi možda i jednog dana kad mene ne bude, iako je to pretenciozno reći jer nikad ne znaš što će se dogoditi s pjesmom. Kad snimaš, znaš da to ostaje i to mi je super adrenalin. Onda mi je još veći gušt kad je mogu izvesti pred publikom i kad od prve pjesme pjevaju sa mnom.

Imate li neku svoju posebnu formulu pri pisanju pjesama? Čime se ponajviše vodite – intuicijom, raspoloženjem, trenutnim osjećajem? Rekli ste da nikad ne biste pjevali nešto što vam se ne sviđa.

Najviše se vodim trenutnim raspoloženjem i osjećajem. Jako je važno da emocije koji me pokreću dok pišem dođu spontano, ali ponekad je i bitno natjerati samog sebe da sjedneš i dovršiš nešto pa je pisanje često zanimljiv spoj koncentracije i nagona. Ako pjesme koje slušam privatno, one koje odaberem za svoju playlistu, ne rezoniraju s mojim trenutnim stanjem, ne da mi se slušati ih.

Što je trenutno na vašoj playlisti?

Trenutno je to Taylor Swift, album 'Lover'. Mislim da ga cijelog znam napamet, a sadrži 18 pjesama. To govori o tome koliko sam opsjednuta na skali od 1 do 100.

Svaka glazbenica donosi cijelu paletu momenata koji su oblikovali njen kreativni smjer. Koji je to trenutak definirao vas osobno?

Definitivno me definirao trenutak u kojem sam upoznala Damira Bačića jer prije nego što sam upoznala njega nisam vjerovala da ću se baviti ovim poslom. Sve je to bila moja mašta i mislila sam: 'Okej, moja mama i tata vole moje pjesme, ali tko će platiti neku skupu kartu da bi slušao ono što ja pišem?' To su bile predrasude kojima te 'filaju' i govore da prolazi samo skandal, neki drugi 'medijski spektakl'. To je bio trenutak u kojem sam samoj sebi dokazala da se može i bez toga, onako kako ja želim, i da će to ljudi slušati čak i ako je možda nekako nenametljivo.

Kod vas nema skandala ni razgolićenosti, a ipak osvajate publiku svih generacija. Je li to zato što nedostaje i više pozitive, srčanosti, topline u svemu, pa i u glazbi?

Apsolutno vjerujem da smo svi željni toplog ljudskog kontakta i to je nešto univerzalno u nama svima, koliko god da smo različiti. Treba nam ljubavi, iako to zvučalo kao klišej, i onda samo moraš to dati ljudima, a ako si dovoljno iskren, to će se prepoznati i prihvatiti. Bavim se nešto drugačijom glazbom i nikad se ne bih ugodno osjećala kad bi pozornost više bila usmjerena na moj fizički izgled.

Koja vas vaša pjesma najbolje opisuje?

Najbolje me opisuje pjesma 'Kiša'. Nalazi se na mom prvom albumu i bila mi je velika pomoć u periodu kad mi je bilo dosta teško.

Imate li razdoblja kreativnih kriza?

Više sam lijena nego što gubim inspiraciju. Ideje su uvijek tu, ali potrebno je svjesno odvojiti nekoliko sati i koncentrirati se na stvaranje. Trebaju postojati disciplina i marljivost.

Je li danas teško baviti se glazbom u Hrvatskoj i što kao mlada kantautorica mislite o našoj glazbenoj sceni? Ima li nečeg previše ili možda premalo?

Nekako sam tip osobe koji misli kako svega u životu ima točno onoliko koliko treba jer inače ne bi tako bilo. Tako razmišljam o svemu, ne samo o glazbenoj sceni, i da nije tako, bila bih puno nesretnija osoba.

Koga biste istaknuli od mlađih imena s naše scene i na koja imena bismo trebali skrenuti pozornost?

Najbolja prijateljica sa scene mi je Domenica, a rođena je dan nakon mene. Album joj je izašao u isto vrijeme kad i meni iako to nismo planirale, ali smo toliko povezane na nekoj čudnoj razini da nam se i privatno događaju uvijek iste stvari. Obožavam je i slušati, osim što je volim kao osobu. Osim toga, mislim da je Zsa Zsa odlična vokalistica, a ima dosta mladih i zanimljivih cura koje i sama moram proučiti jer ne stignem sve poslušati. Recimo, volim poslušati Brunu Oberan iz 'The Voicea', koja nema autorske pjesme, ali obožavam njezin izričaj, a sviđa mi se i Luce, koju slušam od prve pjesme. Ima zanimljivih ženskih vokala, ali i muških.

Kad se osvrnete na proteklu godinu, što ćete najviše pamtiti?

Imala sam jako puno koncerata, ali izdvojila bih posjet Nashvilleu, što mi je dugo godina bila želja.

Što bi za vas predstavljao uspjeh u životu?

Da svaki dan do kraja života budem sretna ovako kao što sam sada i da uvijek znam da mi apsolutno ništa više ne treba osim mene same da budem sretna.

Kako je sve to izgledalo kada pogledate u prošlost? Koliko vam je naraslo samopouzdanje, uz iskustvo i glazbeno obrazovanje, od vaših početaka do danas, kad ste među najpopularnijim domaćim izvođačicama?

Enormno mi je naraslo samopouzdanje, ali i svijest o sebi i drugima te neka duhovna sfera. Glazba mi je velika duhovnost, bez obzira vjeruje li netko u nešto ili ne, jer ima tu komponentu nečeg što je vanzemaljsko, a svi joj se vraćamo jer je ono čemu težimo u dubini svog bića. Glazba me naučila kako da prihvatim sebe onakvu kakva jesam, a mislim da je preduvjet toga da čovjek bude sretan prihvaćanje sebe.

Što biste poručili mladim pjevačima i pjevačicama koji tek počinju karijeru? Što je najvažnije za uspjeh?

Uvijek kažem da treba jako puno raditi jer je to najvažnije. Bez toga, ako se netko nije spreman posvetiti 100 posto, a konkurencija je jaka i toliko se ljudi želi baviti ovim prekrasnim poslom, ako netko misli ne posvetiti se, bolje ne ulaziti u sve ovo. A onda je tu i pjesma koja mora odražavati ono što vjeruješ, a ne nešto što netko drugi misli da bi trebao, i stav prema ljudima. U tome nam je Oliver bio najbolji primjer svima.

Božić i Novu godinu čitateljima tportala čestitaju Mia Dimšić, Nina Badrić, Davor Bernardić, Marin Rozić…

Mijenja li slava ljude?

Mijenja, a je li mene promijenila, to morate pitati moje najbliže. To ne mora nužno značiti bahatost, umišljenost, može to biti i povećana svijest o ponašanju, uštogljenost, jer kad odjednom dođeš pod povećalo i svi te počnu pratiti, od tebe se očekuje da jednako radiš nešto i dalje. Ne znam koga to ne bi promijenilo, ali trudim se biti što prizemnija. Nadam se da mi uspijeva. (smijeh)

Koliko na vas utječe sumorna svakodnevica te politika? Ima li u takvom vremenu mjesta za nadu, mjesta za ljubav?

Zapravo jako malo jer sam osoba koja ne gleda vijesti, ne čita novine i ne zna što se događa u svijetu. Ponosna sam na to što ništa ne znam. Jednostavno nemam nikakve koristi od toga. Furam svoj film, okružujem se ljudima koje volim i kad osjetim da me netko umara, crpi mi energiju, mičem se. Nema tu ljutnje, nema nikakve mržnje, ne osuđujem nikoga tko ima takvu energiju, ali takve osobe ne želim blizu sebe. Vjerujem u ljubav, pozitivu i dobrotu.

Kako najradije provodite slobodno vrijeme?

Najradije pijem kavu, slušam glazbu i družim se s dragim ljudima.

Koje su vam božićne i novogodišnje želje?

Želje su mi da budem zdrava, kao i ljudi koje volim. Za iduću godinu kad je riječ o poslu želja mi je da snimim nešto na engleskom, a privatno da sve bude kako je sada.

Kakvi su vam poslovni i privatni planovi koje želite ostvariti iduće godine?

Željela bih otići u Ameriku, ali sad još ne znam kada i kako. Vidjela sam kako funkcionira tamošnja scena. To je zvjerinjak, valjda još deset puta veći nego ovo ovdje jer je sve puno veće nego kod nas, i scene i novac koji se ulaže. Sve je isto kao kod nas, samo puta 100.