Mile Kekin je po mnogočemu osebujan umjetnik. Osim uspješne glazbene karijere, može se pohvaliti time da je autor slikovnice 'Mala' te pjesnik s upravo ukoričenom novom knjigom 'Soundtrack za život, a predstavit će je na Interliberu.

Mnogi ga prepoznaju i kao glumca jer je odigrao ulogu erotomana Saše u seriji 'Bitange i princeze' (kasnije je glumio sporedne uloge u raznim filmovima te sinkronizirao crtiće), a u novije vrijeme utjelovio je legendarnog trenera Mirka Novosela u filmu 'Dražen', koji trenutno igra u kinima. Uz sve to, mogući je 'prvi gospodin' države jer mu je supruga Ivana Kekin, inače psihijatrica i subspecijalistica psihoterapije, kandidatkinja za predsjednicu Republike ispred stranke Možemo!.

Proteklu godinu svirali ste gotovo bez prestanka… Bilo vas je svuda. Kao i s Hladnim pivom, s kojim ste svirali gdje god bi vas pozvali. Kakve prostore najviše preferirate i prilagođavate li svoj repertoar mjestu u kojem nastupate?

Uvijek prilagođavam nastup publici i prostoru. Ako se radi o klupskom koncertu i ljudi su platili ulaznicu da čuju baš mene, onda odsviram i neki skriveni biser, a ako se radi o festivalu na kojem imam svoj točno definiran slot, onda ipak gledam da bude koncizan, bez puno priče i najava. Nastojim nikad ne imati dva potpuno identična nastupa, zato izbjegavam set liste. Moj bend već zna da je popis tu samo reda radi, ali da mogu očekivati iznenađenje u svakom času.

Na što pomislite prije nego što izađete pred publiku?

Zašto već nismo krenuli? Što se čeka? Je l' radi monitoring? Šta smo ono rekli - koja je prva stvar? Gdje mi je cuga?

Koju pjesmu najviše volite izvoditi na koncertima?

Uglavnom sve, jer ih inače ne bih svirao. Od 120 pjesama odaberem što može stati u dva, dva i pol sata, pa je ono što izvodim uvijek neki moj trenutni best of koji s vremenom mijenjam. Pazim da svako malo osvježim listu jer mi je dosadno svirati stalno jedno te isto.

'Ideje za pjesmu nisu mi problem'

Čiji koncert pamtite (a da nije vaš)? S kojeg ste otišli oduševljeni ili recimo da ste u posljednje vrijeme gledali snimku nečijeg koncerta i uživali jer je sve štimalo - od glazbenog sadržaja, izvedbe, do publike?

Dogodilo se da sam posljednjih godina bio čak dva puta na Nicku Caveu i teško mi je reći koji mi je njegov koncert bio bolji. Inače nisam toliki fan, što je još veći znak o kakvom se umjetniku radi. Uspio me preobratiti i sad sam njegov sljedbenik.

U kojoj ste stvaralačkoj fazi i kako izgleda vaš proces stvaranja?

Zavučem se u sebe i noću prebirem po gitari dok nešto ne izađe iz glave. Nema to veze s inspiracijom, ona je za amatere. Obično krenem od teksta prema muzici, vrlo rijetko obrnuto. Same ideje za pjesmu nisu mi problem, njih imam pregršt. Put od ideje do pjesme koja se možda pusti na radiju je dug, ali u njemu i dalje uživam.

Koliko na glazbu koju stvarate utječe ono što slušate? Jeste li uopće svjesni svih utjecaja koje 'usput' pokupite ili su to možda nesvjesni procesi?

Ono što vidim, čitam, slušam reflektira se i na pjesme koje napišem, često nesvjesno.

Neki put se doduše i namjerno naslonim, naprimjer, na progresiju akorda koja mi se svidjela, kao u slučaju pjesme 'Bez problema', koja vuče na Willieja Nelsona i njegov 'On the Road Again'. Znam točno što sam slušao kad sam pisao pojedine albume. Na albumu 'Šamar', naprimjer, čuje se utjecaj System of a Down, benda koji je kad smo radili na njemu bio vrlo aktualan.

Pratite li rad svojih kolega, čije autorstvo cijenite na domaćoj sceni? Primjećujete li neke prevladavajuće trendove na njoj?

Pratim koliko stignem. Od zadnjih imena koja mi se sviđaju izdvojio bih Antuna i njegov projekt IDEM. Ima mi neku optimističnu pop punk furku koja mi se sviđa. Onda Kliniku Denisa Kataneca i naravno Smrdljive martine, koji mi otvaraju šou u Tvornici ove subote.

Kako gledate na paralelne svemire domaće glazbe: izvođača koji pune arene nema u radijskom eteru, a ovi iz etera gotovo pa i nisu koncertno aktivni? Koja je razlika u pjesmama jednih i drugih?

To je dosta zanimljiv fenomen koji ne mogu odgonetnuti. Očito je ogroman jaz između nuđene i tražene glazbe, pa često neki koji su stalno na radiju ne mogu skupiti 100 ljudi na koncertu, a neki, kojih nema nigdje u eteru, pune arene. Meni je to isto enigma.

Koji su vam najljepši trenuci u glazbi?

Kad pjesma nastane, kad je možeš fućkati, pjevušiti. Uvijek mi bude malo žao kad postane svačija. Onda naravno kad se prvi put zasvira na koncertu, pa je čujem iz stotine grla, kad postane velika i na neki način tuđa.

'Uživao sam snimajući s vrhunskim glumcima'

Kako primate negativne kritike? Zabole li vas i nakon toliko godina na sceni?

Naučio sam se nositi s tim. Ovaj posao nije za osjetljive, naročito za one koji se ne libe komentirati društvo. Primijetio sam međutim da je sve manje konstruktivnih kritika. To mi nedostaje.

Kako ste zadovoljni svojim glumačkim angažmanom u filmu 'Dražen'? Kakve su reakcije?

Zadovoljan sam. Film je po zadnjim informacijama vrlo gledan, čitam da ga je već pogledalo 20.000 ljudi, a pozitivne su i reakcije na mog Mirka Novosela. Uživao sam snimajući s vrhunskim glumcima i pokušao naučiti nešto tom prilikom. Sve u svemu - odlično iskustvo.

Za film ste napisali i pjesmu '1 na 1'. Postoji li razlika između stvaranja za film i 'uobičajenog' stvaranja glazbe?

Naravno, ovdje je pjesma strogo u službi filma iliti slike. Pokušao sam napisati pjesmu koja će imati univerzalnu poruku, a u ovom slučaju koncentrirao sam se na bratsku kompeticiju i potrebu mlađeg da impresionira i zadivi onog starijeg i iskusnijeg. Mislim da svi imamo potrebu ispasti veliki u očima onih koje volimo i cijenimo.

Na Interliberu predstavljate zbirku pjesama 'Soundtrack za život'. Hoće li se, osim pjesama i tekstova koje ste napisali od prvih albuma Hladnog piva pa naovamo, u njoj naći još ponešto?

Skupio sam 113 pjesama, od 'Džinovskog' naovamo, autobiografske crtice, rukopise, fotografije za one koje zanima tko je ta princeza ispod neona, čemu trening za umiranje i zašto od svih boljih auta baš Renault 4. Namjera mi je bila smjestiti pjesme u kontekst bez demistificiranja, što nije bilo uopće tako lagano kao što zvuči.

Jedan ste od angažiranijih domaćih glazbenika. Kako danas vidite Hrvatsku?

Vidim je kao predivnu zemlju, punu prirodnih ljepota, ali i otužnu državu iz koje se mladi iseljavaju i to ne samo iz materijalnih razloga. Zapravo smo tipična tranzicijska zemlja - od kapitalizma smo uzeli ono najgore, a od bivšeg sustava uništili ono najbolje.

Može li glazba mijenjati svijet i svijest?

Teško. Amerika ima najjaču muzičku scenu svijeta, pa ipak ni Springsteen, Beyonce i Taylor Swift nisu spriječili Trumpa da dođe na vlast.

Najviše se plaši rata

Kako će izgledati vaš život ako postanete 'prvi gospodin'?

Do sada sam se dobro snalazio u novim situacijama. Radit ću svoj posao, putovati, nastupati. Tu sam da budem podrška svojoj ženi, kao što je i ona bila meni kad je trebalo.

Miša je već sinkronizirala nekoliko crtića i snimila vam neke pjevačke dionice, a Vito završava MIOC. Kakav ste tata - strog ili frend?

Definitivno nisam strog. Nemam to u sebi ni kad se trudim. Kao obitelj pokušavamo iskoristiti nekoliko svojih oaza zajedničkog vremena - barem za ručak nedjeljom.

Što vas u ovom trenutku kao umjetnika i čovjeka najviše plaši?

Najviše rat. Kad pogledam što se događa u svijetu, od Trumpa i fake newsa do globalnog zatopljenja, imam osjećaj da se sprema savršena oluja.