Zatekli smo je u Cardiffu, u kojem Mirna Čurak radi na novom projektu o kojem zasad ne smije govoriti. Radila je na svjetskim filmovima 'Mamma Mia! Here We Go Again', 'American Renegades', 'Bliss', serijama 'Hotel Portofino', 'McMafia', 'Industry', a ništa manje nije poznata ni u hrvatskoj filmografiji, u kojoj je radila na seriji 'Novine', 'Dnevnik velikog Perice', filmovima 'Trampolin', 'Mali', 'Po tamburi', 'Život je truba' i mnogim drugim ostvarenjima. Pretresli smo s njom razne teme - o njezinom zanimljivom putu, izazovima posla, radu na velikim produkcijama i zaljubljenosti u svoj posao.

Vaši biografski podaci dosta su šturi na internetu, gotovo nepostojeći. Kako ste se našli u zanimanju vizažistice, majstorice maske, make up umjetnika?

U svijetu make upa i s vremenom zvanju majstora maske našla sam se zahvaljujući mami. Odrastala sam s njom u frizerskom salonu i nakon završene srednje škole, gimnazijski smjer, odlučila sam doći u Zagreb i upisati školu za vizažiste. Upisala sam Callegari - talijansku školu za modu i dizajn. Kao mala sam dosta naginjala umjetnosti, prije svega slikanju, to me u velikoj mjeri obilježilo i kroz moj profesionalni razvoj.

Kako ste se usavršavali tijekom godina? Je li, u vašem slučaju, bitniji rad ili talent?

Nakon završene škole Callegari dobila sam priliku raditi, učiti i, na kraju krajeva, školovati se kod majstorice maske Tine Jesenković u njezinoj Media Make up School. Tinina škola je, za razliku od ostalih make up škola koje su prisutne u Hrvatskoj, jedina isključivo orijentirana na film i pruža učenicima iz prve ruke iskustvo rada na projektu. Imala sam prilike usavršavati se na raznim radionicama, učiti što od domaćih dizajnera, što od stranih. Smatram da je u ovom poslu ključ uspjeha zapravo konstantno učenje i drago mi je da sam imala prilike učiti od vrsnih majstora svoga posla, poput učenja vlasuljarstva od živuće legende industrije Mace Bingule. Rad je ono što vas oblikuje, a smatram da je talent tek 30 posto svega. Svaku tehniku koju učite potrebno je ponoviti i nekoliko stotina puta da vam uđe u naviku, da dobijete osjećaj što radite i zašto tako radite. Nekad se čini da u 10 minuta napravim 'čudo' od kose ili od maske – ali potrebne su godine rada, strpljenja i učenja da se to izvede u kratkom roku.

Imate li uzora u poslu kojim se bavite?

Cijenim i poštujem rad svakog od kolega jer ova industrija nije nimalo laka. Smatram da Hrvatska ima izuzetno jake make up artiste i majstore maske priznate i od domaćih i stranih produkcija. Uzora u klasičnom smislu baš i nemam, trudim se sa svakim projektom naučiti što više i napredovati u svom poslu.

Lista vaših domaćih i stranih projekata je impresivna. 'McMafia', 'Trampolin', 'Mamma Mia', 'American Renegades', 'Novine'.... Kako je bilo biti dio takvih produkcija?

Hvala vam. U principu je svaki projekt sličan, moj posao je udahnuti život u fizički izgled svakog od karaktera. Biti dio velikih, ali i malih produkcija, dao mi je uvid u to kako stvari funkcioniraju u različitim situacijama, različitim problematikama i naravno budžetima. Sa svakog projekta vratim se bogatija za još jedno iskustvo i svaki projekt je prilika za nova poznanstva, nove lekcije, a sve to vodi i do novih projekata.

Koje biste svoje projekte istaknuli kao najvažnije i što ste radeći na njima naučili o sebi i toj industriji?

Svakako bih istaknula film 'Mali' redatelja A. Nuića, u produkciji Propeler filma, koji je ujedno bio moj prvi autorski film kao majstora maske. Jako puno sam naučila o kreativnom procesu, organizaciji, ali i tome što očekujem sama od sebe. TV serija 'Industry', sezona 2, za HBO je bio moj prvi strani projekt kao hair and make up designera, što je za mene bilo veliko iskustvo. Vodila sam veliki tim artista, jako puno uloga, snimanje od šest mjeseci u tri države i sve to u vrijeme pandemije. Mogu reći da je svakako bilo izazovno, bilo je jako puno balansiranja kreativnog dijela posla i organizacije, ali ono što mi je donijelo svakako je veće samopouzdanje u sebe i još veću zaljubljenost u ovaj posao.

Filmska se industrija danas mijenja, zahtjevi su veći - mijenja li se s time i vaš posao kao jedan od ključnih dijelova produkcije?

Zapravo se sve stalno mijenja, svi se trudimo držati korak i s novim vremenom, tehnologijom, novim proizvodima i novim načinom rada. Jednako koliko je i zahtjevno, u jednu ruku se otvaraju nove mogućnosti koje s jedne strane i olakšavaju posao. Kao što sam već rekla, bitno je stalno učiti i izvlačiti ono najbolje od sebe u svakom projektu.

Što vam je važno u poslu kojim se bavite? Gdje pronalazite motivaciju?

U mom poslu jako je bitno imati tim na koji se mogu osloniti, tim koji je sretan i motiviran jednako kao i ja. Komunikacijske vještine moraju biti jako izražene jer bez komunikacije s timom, redateljem, glumcima i cijelom produkcijom nema ni projekta. Potrebno je pronaći idealno rješenje, koliko god je moguće, za svaki karakter koji gradimo. Motivaciju pronalazim u svemu što radim. Naravno da me motivira kada mi glumci koji nose karakter kažu kako im se sviđa izgled koji smo skupa gradili, to je znak da smo na dobrom putu. Volim onaj osjećaj kad pročitam scenarij i odmah mi na pamet padne jako puno ideja što i kako možemo izvesti.

Opišite nam svoj radni dan.

Svaki radni dan se razlikuje, ovisno o tome jesmo li u pripremama ili u snimanju. Pripreme uglavnom traže jako puno papirologije, probe s glumcima i tad se uglavnom osjećam kao da sam na 'normalnom poslu'. U ovisnosti o projektu, pripreme traju kraće ili duže, a jako je bitno u tom procesu odrediti sve i isprobati kako ne bi došlo do problema kada krene snimanje. Kada pak krene snimanje – to je sasvim druga priča. Sektor šminke je često prvi koji dolazi na posao i zadnji koji odlazi.

Radni dan počinje u make up traileru ili bazi s glumcima koji dolaze na šminku. Potrebno je sve pripremiti za snimanje scena u danu, a ako nemam neki sastanak s produkcijom ili probe s glumcima, odlazim na set vidjeti kako sve napreduje i kako izgleda na kameri. Rekla bih da je svaki dan, koliko god je sličan, toliko i različit.

Kako izgleda put od ideje do realizacije? Dogodi li se da neuspjelu masku bacite u smeće?

Sve kreće od čitanja scenarija, razmišljanju o karakteru i kakva bi to osoba bila, potom idem u razgovore s režiserom ili showrunnerima, predstavljam moodboarde i opisujem kako sam zamislila da bi ti glumci izgledali, zašto sam nešto predložila i onda zajedno definiramo cijele lookove. Finalno idu probe s glumcima, kad napokon dolazimo do zamišljenog lika koji stvaramo. Često taj proces zahtijeva šišanje, bojenje kose, perike, prekrivanje ili lijepljenje tetovaža, stvaranja protetike i slično. Kao i u svakom poslu, greške su moguće. Ne bojim se griješiti, naravno da su se događale situacije kada nešto nije ispalo točno onako kako sam zamislila, a tu je često i vanjski faktor na koji ne mogu utjecati, poput temperature, vlage u zraku ili nečeg trećeg.

Znalo se dogoditi da se silikon koji koristim kontaminira i onda se ne može osušiti do kraja, a nije to kraj svijeta, završit će u smeću i krenut ću ispočetka. Bilo je i situacija da nisam imala sve potrebne materijale da izradim nešto pa je onda potrebno biti malo maštovit - tako smo kolegica Ivana Lončar i ja pomoću stvari koje smo našle u kuhinji izradile umjetnu silikonsku ruku. Bila je to jako smiješna situacija na kuhinjskom podu negdje iza ponoći. Bitno je ne bojati se i probati. (smijeh)

Ima li situacija kad ideje koje glumci imaju nije moguće pretočiti u stvarnost, a vi znate da to možda neće izgledati najbolje. Kako im to date do znanja?

Naravno da ima svakakvih situacija, ali moram priznati da su glumci s kojima sam do sada radila uvijek bili super i zapravo bismo zajedno došli do zaključka. Jednako mi je bitno da je i glumac zadovoljan izgledom koji nosi, kao i ja i režija. Maska mu zapravo pomaže da bolje uđe u karakter koji igra, pa slušamo međusobne želje. Trudim se uvijek znati scenarij u dušu i jednostavno objasniti iz kojeg razloga smatram da je nešto najbolje, zašto ta kosa treba izgledati tako i zašto ta šminka. Sve to dio procesa gradnje karaktera.

Rad make up odjela je opsežan. Koliko možete samostalno donositi određene odluke, koliko ima mjesta za improvizaciju?

Da, jako puno ljudi ni ne zna što sve ulazi u domenu našeg posla - kosa, koža, make up, nokti, protetika, perike, specijalni efekti… popis je dugačak.

Mjesta za improvizaciju svakako ima, samo je potrebno odrediti u kojoj mjeri će to biti i koliko je to zaista potrebno. Kao hair and make up designer, kreiram izgled karaktera i pokušavam pretočiti svoju viziju, a za to mi je potreban kvalitetan i dobar tim. Kada radim kao make up supervisor ili kao make up artist, dogovaram s drugim dizajnerom u kojem smjeru idemo. Kao što sam već rekla, komunikacija je jako bitna.

Zašto toliko volimo efekte i filmsku šminku?

Mislim da tu veliku ulogu igraju društvene mreže, a jako puno stvari i materijala postalo je dostupno široj masi. Mogućnost da se sebi ili nekome drugome promijeni fizički izgled, pa barem i privremeno, uvijek je bila zanimljiva. Svakako da tu značajnu ulogu imaju i filmovi, pa kada vidite kako je netko od make up designera postigao nešto, to stvarno zna ostaviti bez daha. Sve više dolaze do izražaja sve silne mogućnosti kreiranja izgleda, a to svakako donosi sve veću zainteresiranost za naš posao. Razumijem da nekoga sve to zanima, kao što zanima i mene jer smatram da radim prekrasan i kreativan posao.

Trenutno ste u Cardiffu. Na kakvom projektu radite, ako smijete govoriti o tome?

Trenutno se nalazim u Cardiffu, tako je. Upravo sam završila snimanje treće sezone serije 'Industry' za HBO i već sam u pripremama za sljedeći projekt, koji nažalost još ne smijem otkriti, ali će biti jako uzbudljivo.

Kako uspješna osoba i tražena osoba pronalazi mjesta za nešto drugo osim rada na filmovima?

Moram prije svega naglasiti da se smatram radoholičarem koji jako voli svoj posao, pa mi onda nije problem raditi i više od 12 sati dnevno. Volim reći da ovo nije samo posao, pa dođeš, obaviš nešto i ideš kući, ovo je način života. Stalna putovanja su prekrasna, ali i naporna, kao i medalja - svaki posao ima dvije strane. Naravno da je teško pronaći balans između privatnog i poslovnog života, a imam sreće da su mi obitelj i prijatelji puni razumijevanja i svaki moj sljedeći projekt veseli ih kao i mene. Kada nisam na nekom projektu, uživam u stvarima koje ne stignem raditi za vrijeme snimanja, poput slikanja ili šetnje prirodom. Nije uvijek lako, ali trudim se pronaći balans, to je bitno u svim drugim branšama, ne samo u filmskoj.