Kad polako ljetne radosti postanu prošlost i svi se vrate s godišnjih odmora svojim obavezama, mali dašak radosti za cijelu obitelj donijet će nova televizijska serija koju gledateljima priprema produkcija Nove TV. Ovoga puta jedna od njenih zvijezda simpatična je Mirna Medaković Stepinac, glumica kojoj je to prvo snimanje nakon rođenja blizanki, a koja je zbog nove uloge promijenila imidž. U razgovoru za tportal otkrila je kakva je atmosfera na snimanju, kako balansira između višesatnih snimanja i majčinstva i kako podnosi neizvjesno vrijeme pandemije
Darovavši svoj talent umjetnosti kojom se bezrezervno i potpuno bavi, Mirna Medaković Stepinac postala je jedna od vodećih glumica mlađe generacije s velikim iskustvom u brojnim filmskim, kazališnim i televizijskim projektima. Vječno nasmijanu, pozitivnu, nježnu i nenametljivu glumicu koja zrači privlačnom smirenošću publika je među ostalim zavoljela kroz uloge u serijama 'Zabranjena ljubav', 'Larin izbor', 'Sve će biti dobro' i 'Kud puklo da puklo', no ne treba sumnjati u to da joj je majčinska uloga najdraža u životu.
Što nam smijete otkriti o seriji 'Bogu iza nogu' i vašoj ulozi u njoj?
Moj lik zove se Ljubica. Ona radi u općinskom uredu kao savjetnica za kulturna pitanja, a tip je osobe koju sve zanima, koja mora biti upućena u sve što se događa i koja voli biti glavna. Beskrajno je zaljubljena u svog dečka koji nikako da ju oženi - to je jedna od dvije stvari koje bi Ljubica voljela najviše na svijetu, a druga stvar je da smršavi bar pet kilograma.
Najavljeno je da je riječ o otkačenoj i pomaknutoj seriji. Pretpostavljam da je atmosfera na snimanju bila odlična.
Još to nisam nijednom rekla, ali ovo mi je najdraži posao koji sam dosad radila. Ne prođe dan da se bar nekoliko puta ne nasmijem od srca, a nadam se da će gledatelji isto tako uživati u gledanju serije kao i što mi uživamo snimajući je.
Što vam je nakon toliko godina profesionalnog iskustva presudno u poslu i kojim kriterijima se vodite prije nego što postanete dijelom nekog projekta?
Trenutna situacija u kulturi takva je da je čovjek sretan kad ima posla i da se samo moli i nada da će projekt koji radi biti dobar i uspješan.
Već smo vas imali prilike gledati u više serija. Čemu vas je u profesionalnom smislu naučio televizijski format?
Televizijski format konstantno me uči disciplini - poštivanju vremena, kolega i ekipe, a to očekujem i od drugih. Dolazak na vrijeme, znanje teksta i korektan odnos prema drugima.
Kako izgleda vaš pristup i kreativni proces kad se pripremate i stvarate neku ulogu?
Tip sam koji 'osluškuje lik', pročitam scenarij, poslušam što redatelj ima reći i razgovaram s kolegama. Nakon toga krenemo u probe i snimanje i lik se posloži sam ili ne. (smijeh)
Balansirati između višesatnog boravka na setu i majčinstva nije lako, ali vama uspijeva sve. Tko vam pomaže u tome?
Izazovno. Nije lako i ponekad uspijevam, ponekad ne. Kad kažem da ne uspijevam, to znači da ponekad umorna nakon posla nemam strpljenja ni živaca s djecom onoliko koliko bih željela imati. Ne kupujem poklone da bih ispunila eventualnu rupu koja nastane kad sam puno na poslu, ali zato se trudim kvalitetno osmisliti slobodno vrijeme s obitelji. Imam sjajnog supruga koji potegne za nas oboje kad ja nisam u mogućnosti, a tu su uvijek i baka i djed.
Koji bi savjet trebala dobiti svaka žena prije nego što postane majka?
Nema tog savjeta. Za ženu je bitno da ima podršku supruga i obitelji u svakom trenutku.
O kojim se izazovima majčinstva ne govori dovoljno, a trebalo bi?
O postporođajnoj depresiji, o dojenju, o povratku majke na posao ili u društvo.
Koji je dio roditeljstva najteži, a koji najljepši?
Postoji ona izreka 'potrebno je selo da se odgoji dijete', s čim se apsolutno slažem i smatram da je odgoj djece misija zajednice, ne samo roditelja. Moramo se truditi stvoriti uvjete i primjere koji će omogućiti našoj djeci da izrastu u ispravne, snažne, sretne, emotivne i poštene ljude.
Otkrijte nam svoj tajni svijet u kojem se regenerirate?
Odlazim na vikendicu pored Zagreba i družim se s prijateljima.
Kako percipirate svijet i turbulentno pandemijsko vrijeme u kojem živimo? Kako podnosite sve to i što vam, osim obitelji, daje snagu?
'Nigdar ni tak bilo da ni nekak bilo, pak ni vezda ne bu da nam nekak ne bu...', rekao bi Krleža, a ja se trudim svoja zadovoljstva i radosti pronaći u svakom novom danu i uživam u svom optimizmu.
Što gledate, čitate i slušate kad stignete?
Zadnje što sam pročitala bio je roman 'Cvijeće' portugalskog pisca Afonsa Cruza. Tema romana je emocionalno pamćenje i to kako nas ono određuje. Za preporuku.