Serija 'Na terapiji' nastala je po vrlo uspjelom originalnom dramskom formatu izraelske produkcijske kuće Sheleg Productions Ltd., dosad adaptiranom u 15 zemalja. Sastoji se od 45 tridesetominutnih epizoda i bavi se temom psihoterapije kroz lik psihoterapeuta (Elvis Bošnjak) koji pomaže pacijentima na tjednim seansama. Kako bi zadržao čistu glavu u nimalo čistim okolnostima, junak je i sam pacijent svoje mentorice i terapeutice (Ana Karić).

Seriju čini pet linija priče koje se odvijaju u vremenskom intervalu od devet tjedana. Svaki klijent ima osobne, specifične probleme i poteškoće u koje kroz suradnju s terapeutom pokušava proniknuti i riješiti ih. Režiju serije potpisuju Tomislav Rukavina i Marko Škop kao drugi redatelj, a u glavnim su ulogama, uz Karić i Bošnjaka, Leon Lučev, Goran Bogdan, Dijana Vidušin, Iva Babić, Nina Violić, Žarko Savić, Frane Mašković, Suzana Nikolić Katarina Strahinić. Seriju, koja je počela s emitiranjem u ponedjeljak na HTV-u 1, približio nam je redatelj Tomislav Rukavina.
285778,286211,286359,279644Kako je bilo stvarati seriju 'Na terapiji' nakon brojnih svjetskih inačica?

Bilo je zahtjevno i jako zanimljivo. Za uspjeh ove serije ključne su temeljite pripreme. Puno se radilo na adaptaciji teksta, izboru glumaca, zatim glumačkim probama, pretprodukciji... Potpuno neuobičajeno s obzirom na to koliko se vremena inače daje produkciji televizijskih projekata.

Jeste li gledali neke verzije prije ili za vrijeme snimanja naše? Koliko vam je to bilo pomoć, a koliko neki 'uteg uzora'?

Još u fazi upoznavanja s projektom pogledao sam nekoliko američkih epizoda, onda malo srpskih, jednu češku, izraelsku, iako sam nekako želio ostati 'čist'. Onda sam shvatio da je to potpuno svejedno. Naime iako svi radimo po istom tekstu, svaka od verzija snimljenih u drugim zemljama dosta je drugačija. Jako je zanimljivo kako drugi vide, tumače, igraju isti tekst. Svi u to donose nešto svoje, autentično, njima prepoznatljivo. Doduše, zabavno je kad vidiš da su neki redatelji vrlo slično snimili neke scene.

Postoje li neke zadanosti autorskog tima serije koje ste morali slijediti? Koliko ste imali redateljske slobode?

Izraelski izvornik pisan je bez ikakvih, odnosno s minimalnim didaskalijama. Tako da smo moj kolega redatelj Marko Škop i ja zajedno s glumcima sve morali iščitati iz teksta. Od izraelskog autorskog tima dana nam je apsolutna kreativna sloboda. Mislim da i ne postoji drugi način da se radi ovaj tekst - tako se svima omogućuje da učine predložak svojim i autentičnim.

Kad su krenuli natpisi o projektu, ključnim se isticalo pitanje odabira glavnog glumca. Izbor je pao na Elvisa Bošnjaka. Koliko ste zadovoljni njime?

Sad, nakon gotovo šest mjeseci intenzivnog rada i druženja, teško mi je ikog drugog zamisliti u ulozi doktora Vukova. Nevjerojatno sam sretan što opet surađujemo. Bilo ga je užitak gledati kako stvara ulogu. Elvis je nevjerojatno precizna, temeljita, svestrana i kreativna osoba. Divno je kada imaš takve suradnike. Budući da je Elvis i pisac, stvar bismo razmotrili iz mnogih kutova i onda uvijek došli do zajedničkog rješenja.

Uz Bošnjaka, drugi stup serije čini glumačka veličina Ana Karić. Kako je bilo raditi s njom?

Jednom riječju - privilegija. Ana je nevjerojatno 'moderna' glumica. Kao i svi iz glumačke postave, zaljubila se u tekst i ulogu. Zahvalan sam joj na ogromnoj količini ljubavi i žara koje je, uz svoje ogromno iskustvo i talent, unijela u ovaj projekt. Nekako smo Ana, Elvis i ja kliknuli od samog početka pa su probe i snimanje bili čista uživancija.

Serija je uglavnom bila velik uspjeh u svijetu. Može li jednako proći u Hrvatskoj?

Tko može znati što će u Hrvatskoj biti uspješno, a što ne? Mi uvijek sami sebe uspijemo iznenaditi. S jedne strane radi se o vrlo hermetičnom, komornom projektu, s druge strane onaj koji to prihvati na kraju će, kao gledatelj, biti nagrađen i zadovoljan. U to sam duboko uvjeren.

Koliko je domaćim gledateljima potreban jedan dobar psihoterapeut? Makar i sa svojim problemima.

Kod nas je institucija 'osobnog psihoterapeuta' pomalo i tabu. Za razliku od recimo Amerikanaca, mi svoje probleme pokušavamo riješiti unutar četiri zida ili uz pomoć bliskih prijatelja. No ponekad je stručna pomoć stvarno dobrodošla, ako ne i nužna. Ne znam, možda će ova serija pomoći da se demistificira sam taj proces psihoterapije. Ha, ha - pokažite mi čovjeka bez problema.