Održati zavjete koje se izrekli bračnom drugu i nije baš jednostavno. I dok većina misli da ljubav s godinama neizbježno blijedi te da je sve manje onih čiji brak traje 'dok ih smrt ne rastavi' postoje svijetli primjeri, a među njima ima i poznatih Hrvata. Koja je tajna njihovog skladnog, kvalitetnog i vječnog suživota, ispričali su za tportal
Prava ljubav nema vijek trajanja, a to dokazuju primjeri najdugovječnijih brakova. A ako nekoga treba pitati kako sačuvati kvalitetan odnos, onda su to ovi poznati supružnici čija ljubav može biti primjer svima.
Željka i Ivan Fattorini
Ljubav legendarne televizijske voditeljice Željke Fattorini i uglednog zagrebačkog kirurga Ivana Fattorinija traje već pola stoljeća, a prošlog ljeta par je svoju okruglu godišnjicu obnovio bračne zavjete u Crkvi sv. Marka u Korčuli. Tom prilikom razmijenili su isto, zlatno prstenje kao i na vjenčanju prije pedeset godina u Crkvi sv. Marka u Zagrebu.
Na dan njihova vjenčanja prije 50 godina pljuštala kiša pa ju je Dedek, što je od djetinjstva nadimak njenog muža, na rukama unio u auto. Nakon svadbe su otputovali u na bračno putovanje u Dubrovnik, a nakon nekoliko dana se uputili na bračno putovanje u Zagreb. Ni karijere i noćna dežurstva, bolest ni teški trenutci nisu mogli poljuljati njihov sklad i neizmjernu ljubav.
'Kad bi bilo lako neko iskustvo prenijeti na papir, kad bi se mogla sreća uokviriti nekim pravilima i zaključiti nekom formulom, ne bi bilo toliko rastava brakova. Svaki par piše svoj roman. Teško da ima i jedan kojemu su sve godine jednako sretne, uspješne i bezbrižne. Razlika je u tome kako prihvaćaš nevolje, rješavaš zagonetke, guraš dalje. Nema toga tko nije gorko zaplakao u zajedničkim bračnim godinama. Možda ne zbog grijeha nego zbog neizbježnih situacija kad bolest pokuca na vrata, kad starost odnese drage, bliske osobe za koje mislimo da bez njih nećemo znati samostalno upravljati našim životima. Kad odu, a moraju otići možemo samo brisati suze, neko vrijeme utonuti u tugu i intenzivno se družiti s uspomenama. Mi smo dijelili poslovne tajne, uspjehe i dileme: Zašto u poslu ne bi bilo i malo romantike? Mi smo ljudi s osjećajima, a ne roboti. Važno je znati mjeru iskrenosti, da informacije ne opterećuju, a da istovremeno zadovolje i znatiželju i obavezu. Oboje smo imali zahtjevna zanimanja s nepravilnim radnim vremenom, s putovanjima i noćnim dežurstvima.Tu je trebalo potpuno povjerenje i pomoć sa strane zbog stvaranja obitelj', ispričala je Željka Fattorini.
Televizijsku karijeru završila je u emisiji 'Dobro jutro, Hrvatska'. S mjesta voditeljice otišla je nakon 49 godina rada na HRT-u, što je svojevrsni svjetski rekord. I u doba najveće slave, obitelj joj je bila na prvom mjestu. Baš u to doba rodila je oboje djece - najprije kćer Ivu, a zatim sina Renza. Brak bez djece jest dan bez sunca, kaže Žeža, kako su je od milja zvali bliske osobe, ali i gledatelji.
'Naš sunčani brak su naše dvoje djece. Uz specifične poslove nije lako bilo podizati djecu. Njihovom bezbrižnom odrastanju pomogla je baka, koja je uvijek bila u kući.Nije bilo ključa oko vrata, nikad nisu čekali pred vratima, a gotovo u pravilu su iz škole dolazili s prijateljima na igru. S malom djecom je lakše nego s velikom. O malima sam mogla pričati, a kad narastu stave veto na spominjanje njihovih imena i poštujući njihove želje, a i zbog mira u obitelji, skratit ću priču o njima. Djeci su potrebni uzori ne kritičari. Tu smo se našli. Imamo odrasle dobre poštene, obiteljske ljude koji su nam podarili unuke i tu sreći nema kraja. Jako ih volimo i ponosni smo na njih', ističe.
Gledajući s odmakom na protekle godine, kaže, jako je zadovoljna.
'Godine nose iskustvo, mudrost i šutnju. Jedan praktičan dobronamjeran savjet za sretan brak, sretnu obitelj: Neka vam ne bude teško potrošiti zadnji atom energije u kuhinji za fini ručak. Mirisi i okusi se pamte i čine ljude sretnima!', poručila je Željka Fattorini.
Tihana Harapin Zalepugin i Saša Zalepugin
Prvi put su se sreli 1975. na Hvaru, na modnoj manifestaciji na koju su dolazila svjetska modna imena. No tada još nekako nije bilo pravo vrijeme za ljubav Tihane Harapin Zalepugin i legendarnog TV voditelja i urednika Saše. Ona im se dogodila puno godina kasnije, kada su surađivali na zadnjem izboru za Miss Jugoslavije ’88.
'Mislim da tu nema nikakve alkemije, recepata, a ni posebne tajne, ali naravno mora biti kemije, i najvažnija od svega je tu ljubav. Muškarac i žena moraju biti kompatibilni. Ja sam svoja, on je svoj, ali mora se znati biti tvoja i tvoj. Mogu istaknuti stih Grašine pjesme 'Jedan na jedan to smo ja i ti'. Zapravo ima puno stihova koje bih mogla prenijeti i na naš brak, nekih lijepih ljubavnih. Saša i ja smo se preko 20 godina obilazili, upoznavali i prepoznavali u raznim privatnim i poslovnim situacijama. Moram priznati da sam uvijek u susretu s njim imala neku skrivenu nelagodu - čak sram da nesto krivo ne kažem ili da lošije izgledam. Mislim da je i on na mene gledao drugačije, ni sam ne znajući zašto je to tako.
Kada smo se napokon 'spojili' shvatili smo da su cijela naša dotadašnja iskustva /i dobra, i pogrešna/ bila neka vrsta pripreme - kako ne bismo upropastili vezu koju smo napokon ostvarili. Niti jedno od nas ne žali što je to tako, ali naučili smo ljubomorno čuvati to što napokon imamo. Naša piramida napokon je dosegla svoj vrh i tu želimo ostati do kraja', ispričala nam je Tihana. Svaka bračna zajednica, kaže, mora imati svoje uspone i poneki pad - ali to samo usklađuje odnose i čini nas jačima.
'Naravno, ukoliko smo svjesni pogreške, ako o njoj razgovaramo, ako je priznamo. Bračnog partnera morate gledati ne samo kao ljubavnika, vec najvećeg prijatelja, učitelja, spasitelja kada zbog nekog vanjskog faktora ne znate kud sa sobom. Meni nije problem gledati nogomet, kao niti njemu Eurosong! Dapače, ne sputavamo si zadovoljstva. Saša i ja se i danas imamo potrebu uskladiti u nekim pogledima, doduše nebitnim, jer smo bitno davno savladali, ali možda uz nikoga ne bih mogla šutjeti satima, a da mi glas ne nedostaje. Poštujemo mir i zadatke koji su pred nama odvojeno, puštamo se da odradimo što moramo i opet se zadovoljno i sretno vraćamo u naša 4 zida - spokoja i skromnosti', ponosna je.
vezane vijesti
Zorica Kondža i Joško Banov
Njihova ljubav rodila se 1985. godine dok su radili na pjesmi 'Pokora'. Bavio se sportom, bio je već nagrađivani glazbenik, a osvojio ju je duhovitošću. No, to nije bila ljubav na prvi pogled. Dugo su se kretali u istim glazbenim krugovima. Joško je već svirao u orkestru, a Zorica je bila rokerica, pjevala je u 'Stijenama'. Ona je, kaže, bila buntovna i agresivna, a on fin i pristojan.
Vjenčali su se 1987. godine. Joško Banov unatoč silnim godinama zajedničkog života nikad nije zaboravio njezin rođendan niti ijednu godišnjicu braka. Ako ne stigne kupiti nešto konkretno, suprugu uvijek iznenadi buketom cvijeća. Uz uspješne glazbene karijere, sinovi Toni, Ivan i Luka su im oduvijek bili na prvome mjestu.
'U braku je najvažnije ne izgubiti sebe. Kad ulaziš u brak znaš koji imaš posao. Važno je i u kakvoj si obitelji odgajan i tu učiš neke stvari i prilagođavaš se vremenu. Recimo sam početak braka Joška i mene je svakako drukčiji nego što je sada. Najgore je ne vidjeti ništa nego tjerati svoje. Pogotovo kad imaš djecu jer ti i oni usmjeravaju i pravila koja si mislio da su najbolja danas to više nisu. Nekada djeca nisu puno komunicirala s roditeljima jer su oni bili prezauzeti, a danas djeca žele razgovarati s majkom i ocem, vole diskutirati. Brak se održava puno zahvaljujući djeci. Bračni partneri imaju zajedničke ciljeve jer kad imaju djecu koju vole, žele da im djeca budu zadovoljna i sretna i onda se više usmjeravaju prema djeci. Ali, kao što sam rekla na početku, ne smije se izgubiti samog sebe u svemu tome. Jer ako izgubiš sebe, brak može postati klimav. Ne smiješ zaboraviti da imaš svoj život koji trebaš proživjeti na najbolji mogući način, da imaš vremena za svoje gušte, prijatelje koji su jako važni bez obzira što ima muškaraca i žena koji žele svoje partnere zadržati samo za sebe. Treba se uvijek izboriti za vrijeme koje će se provesti s dragim ljudima i s njima popiti kavu, popričati. Tajna uspješnog braka ne postoji jer je to individualno jer je i svaki čovjek za sebe poseban, individualan. Ono što paše u mom braku ne mora značiti da će odgovarati nekom drugom. Mislim da su ljubav, vjernost i praštanje su temelj braka. Svi griješimo, napravimo grešku, nešto nepromišljeno, povrijediš partnera, ali mu oprostiš jer smatraš da to neće ponoviti jer to su zreli ljudi, nisu djeca. Djeca ponavljaju greške više puta, ali odrasli ljudi moraju paziti da ne povrijede druge', napominje Zorica Kondža.
Barbara i Lukas Nola
Kažu da su glumci teški karakteri i da rijetko tko može biti s njima, a jedini koji su na još lošijem glasu su - redatelji. Stoga ima smisla, da su mnoge ljubavi upravo spoj te dvije profesije koje se vjerojatno odlično shvaćaju i nadopunjuju. Najbolji primjer za to su Barbara i Lukas Nola. Dosad su radili na brojnim zajedničkim projektima poput filmova 'Rusko meso', 'Nebo, sateliti', 'Sami' i 'Pravo čudo' te serije 'Čuvar dvorca'.
Glumica je najprije bila prijateljica Filipa Nole, brata redatelja i scenariste Lukasa Nole, s kojim je išla u razred te su zajedno išli u glumačku školu u ZeKaeM-u. Ljeta je često provodila u njihovoj kući blizu Makarske. Lukas joj je u to vrijeme bio kao stariji brat, a kad se vratio iz vojske počela ga je kaže, gledati drugim očima. Kad ga je upoznala, izjavila je ranije, bila je infantilna i bez nekog velikog ljubavnog iskustva. Fascinirala ju je njegova kreativnost, jer je pisao pjesme i scenarije ali i to što je imao bend. Bio je dominantan u društvu, strastvena, snažna i odlučna osoba i bio je, kaže Barbara, frajer. U braku su od 1994., a par je prošao kroz teško razdoblje kad je Lukasu 2014. dijagnosticiran rak grla, no sve su prebrodili zajedno.
'Uvijek kad me netko pita koja je tajna dugovječnog braka ili veze prva mi je misao da nemam poima. Živiš, voliš se, lijepo ti je i to je to. Valjda smo imali sreće da se zaljubimo zauvijek. Ne znam, ja bez Lukasa ne mogu, nadam se ni on bez mene. Valjda nismo kalkulirali od početka. Oboje smo djeca rastavljenih roditelja i kao takvi smo znali da nitko nikog ne posjeduje, da se ništa ne podrazumijeva i da se u vezi i ljubavi treba davati sve od sebe, a ne samo uzimati. Sigurno nam i pomaže što dijelimo puno interesa kao što su naši poslovi. To je jedan ogromni zajednički svemir u kojem nas dvoje sve dileme strahove i ljubavi dijelimo. Tu su naša obožavana djeca koja nas isto jako vežu, a i prijatelji. Nas dvoje volimo skupa provoditi slobodno vrijeme i možemo satima brbljati o svemu, nikad ne ponestane tema. On je meni najzgodniji, najjpametniji i najduhovitiji na svijetu i to je to. Ljubav.', ispričala je Barbara Nola koja je svom Lukasu rodila dvoje djece kći Maru i sina Jakova.
