Zapjevajmo, braćo, svi ‘Odu radosti’ od ganuća! Tako nam barem sinoć poručiše predsjednici svih važnih institucija, uključujući i Republike. Hrvatska je ipak referendumski odlučila da želi postati dio Europske unije. Nekoliko histeričnih tjedana činilo se kao da bi ishod mogao biti drugačiji ili barem napetiji, ali eto, ipak ćemo, izgleda u EU bez udaranja toljagom po glavi i navlačenja za kosu. Bravo mi.

Čovjek bi pomislio da je to, ako već ne vesela, a onda barem važna vijest, no čovjek bi se, da se ravna po programima domaćih televizija, prevario ili barem zbunio zbog svojega zaključka. Od tri najveće domaće televizije s nacionalnom koncesijom, dvije su se prema vijesti o hrvatskoj odluci o EU ponašale malo bolje nego prema vijesti o proslavi Kineske nove godine u Lijevim Špekancima. Imali su vijesti u informativnim emisijama, čak su i dvoje-troje ljudi na cesti pitali kako su glasovali, ali kada sam u 22 sata, kada je DIP objavljivao prve prave rezultate, prebacila na njihove kanale, RTL je već bio na CSI-ju, a Nova je već s Emirom Kusturicom u sklopu 'Red Carpeta' skijala po onom njegovu etnoselu u Srbiji. Referendum? Boli ih kukac. Proći će kako je prošao, izvještavali oni o tome ili ne. Nije mi, doduše, jasno zašto je onda u programu stajalo da će imati posebne emisije i uključivanje u DIP, ali bože moj, ne plaćam im pretplatu pa im nemam pravo ozbiljnije prigovarati. Ipak, sloboda javnoga izražavanja dopušta mi da jednom glasno ispušem nos prema njihovim očito krajnje beznačajnim informativnim redakcijama i ubuduće ne obraćam pozornost na njihove emisije i najave programa.

E, ali zato nam je tu bio HTV. Mili naš i dragi HTV, na kojemu se, tvrde nam, događaju korjenite promjene i ništa više nije kao prije. Postaje prava javna televizija, servis svih građana, a ne samo onih koji kimaju glavom određenoj ideologiji. A prava potvrda takvih vjetrova promjene koji pušu prisavskim hodnicima utjelovljena je u činjenici da su nas u 'referendumsku noć' i takoreći u Europsku uniju – na HTV-u medijski uveli (fanfare, molim) – Hloverka Novak Srzić i Mislav Togonal. S Jadrankom Kosor kao gošćom u studiju.

Jacina nazočnost u studiju, štogod mislili o njoj (i blještećem brošu u obliku Hrvatske koji je zataknula za prigodu), barem nije bila košmarno nalik na izborne TV brljotine koje smo na HTV-u gledali prije mjesec i pol. Tada, naime, bivša premijerka (koja se i dalje drži kao da obnaša tu funkciju) nije bila u studiju HTV-a, nego se durila na Hrvate u svojem izbornom stožeru. Sve ostalo, međutim, bilo je jedan doista loš flashback. I besmisleno uključivanje reportera uživo s tko zna koliko lokacija, kao da se bilo gdje drugdje osim u DIP-u i Saboru događa išta vrijedno spomena, i Togonalova pao-sam-s-Marsa pitanja gostima u studiju (Dr. Šimac kaže da građani očito nisu shvatili koliko je odluka o ulasku ili neulasku u EU važna, a Mislav ga mrtav-hladan, nakon što je upravo pročitao da je na referendum izašlo manje od 40 posto glasača, pita ZAŠTO misli da građani nisu shvatili), i Hloverkina blebetava nervoza zbog koje se već u referendumskoj emisiji uspjela tobože u šali prijaviti za posao u jednom od hrvatskih EU odbora. Ajme majko. No to još nije najgore.

Najgora su bila javljanja reportera s ulica regionalnih središta. Ne znam točno kakav se dojam htio postići takvim (usput budi rečeno, vrlo skupim) uključivanjima. Nekakva dinamika, drama, istraživačko novinarstvo? Reporteri su se rastrčali po trgovima većih gradova da uživo vide i snime kako na nebu ponad Rvacke IZBIJA krug sa zvijezdama i sve nas namah obuzima europsko ozračje? WTF? Potvrđujući još jedanput da mediji Hrvate smatraju poludebilima kojima je glede ulaska u

Europsku uniju jedino važno hoće li moć' žderat i pit isto kao i dosad, novinarka je na ulici u Osijeku posebno intervjuirala mladu ženu koja se upravo vratila s tromjesečnog studijskog programa u Brnu, gdje je za diplomski rad proučavala – kulen. Prava divota i do balčaka relevantna europska tema, posebno ako se uzme u obzir da je savršeno nadopunila reporterku iz Sabora, koja je za isti taj prehrambeni proizvod pitala bivšeg predsjednika Mesića. Javljanje iz splitskoga studija podsjetilo me na nešto što me već dugo vremena muči – da svako uključivanje toga studija izgleda kao da se netko javlja vremeplovom iz 1993. (tko zna otkad im je oprema), ali ipak je šlag na torti gluposti bilo javljanje iz Istre. Razgovor s gospođom koja, kao i mnoge druge Istranke, već godinama odlazi u Italiju da bi njegovala starije i nemoćne, još bih nekako i shvatila jer s obzirom na to koliko je pojava raširena jest relevantan, premda njegov zaključak – da se gospođa raduje ulasku u EU jer se sada više zbog rada na crno neće morati skrivati pred karabinjerima – nekako nije bio pobjednički, nego depresivan.

No, kada je novinarka najavila da će sada zasvirati glazbenu numeru koju je skladao neki meni nepoznat vokalno-instrumentalni sastav iz Poreča, 'Hello Europe', loš flashback spustio mi se još dublje u želudac. Tamo negdje do siječnja 1991., Sanje Trumbić i 'Danke Deutschland'. I baš kao i tada, pomislila sam: 'Pa, dobro, majku mu - i meni je drago što su nas priznali, ali zar im zbilja moramo ovako lizat skute?' No to je, izgleda, HTV. Javna televizija koja je daleko odmakla od 1991. naovamo. I koja nas je tako slavljenički sinoć ufurala u Europu. Odmah ću od ushita zapjevati 'Odu radosti'. Ili helou jurop