Stanari su dočekali i taj dan – karaoke party! Dugo su ga prizivali i iščekivali, da bi se Bigi na koncu smilovao. Kako bi atmosfera kiča lakih nota bila potpuna, zvuk klavijatura na matrici pojačala je disko odjeća sa šljokicama i gomila hitova u sasvim novim aranžmanima i glasovnim interpretacija.

 Na prvu loptu uočili smo Krešine recitatorske kvalitete (Marko: 'Daj, ko Cezar si!' misleći vjerojatno na Cicerona), priličan nedostatak ritma i pjevačkog talenta kod Marka, veliki trud i znatno manje glasovne mogućnosti u Ornelinim interpretacijama, samozatajnost Sabinina glasa, osjećajnost u Rininu pristupu pjesmi, šoumenski Sašin stav i autoritativan Mrkvin pristup mikrofonu. Međutim, noć je duga, a glasovi naših stanara su mladi i moćni, tako da do kraja večeri poneki možda ugodno iznenadi.

S vremenom se kao mlada nada karaoka posebice istaknuo Mrkva, kojemu je u nekoliko dueta pripomogla vrlo dobra Rina. Saša se u međuvremenu posvađao s mikrofonom, ali je zato najbolje pomicao bokovima i svirao air guitar.

U pauzi pjesme Ornela je podijelila svoje misli s Bigijem. U centru njezine današnje ispovijesti bio je odnos Rine i Marka: 'Njih dvoje su u jednom jako napornom odnosu u kojem moramo mi svi sudjelovati.' Ornela smatra da bi bilo dobro da to riješe na neki svoj 'poluodrasli način'.