Neno Belan od davnih dana je na samom vrhu ljestvice najprestižnijih autora i izvođača na našem jezičnom području, što se iznova potvrđuje svakom godišnjom listom najemitiranijih pjesama i autora u Hrvatskoj. Svakim novim singlom i albumom proširuje svoju publiku, a slušaju ga brojne generacije još od grupe Đavoli.

Osjećaj za muziciranje i romantiku naslijedio je od roditelja, zbog kojih je naučio svirati gitaru. Šest godina učio je tako svirati klasičnu gitaru, a rock&rollom se zarazio u srednjoj školi. Sa 16 godina kupio si prvu električnu gitaru marke Eko te svirajući je snimao prvi album Đavola, 'Ljubav i moda'. Bend je nazvao po skladbi 'Diavoli', a nju je izvodio Rocco Granata. Iza njega je dvjestotinjak skladbi, a pred njim još puno godina u kojima publici želi pružati ljubav i širiti optimizam.

Kako teku pripreme za koncert u zagrebačkoj Areni? Je li ta želja već dugo tinjala u vama?

Pripreme su vrlo intenzivne, ali i iznimno uzbudljive. Svaki detalj, od repertoara, produkcije, vizualnog identiteta do same izvedbe, mora biti pomno razrađen da bi večer bila savršena. Ovakav koncert zahtijeva nevjerojatnu organizaciju jer ne slavimo samo glazbu, već i cijelu priču koja se proteže kroz 40 godina karijere. Ideja o ovakvom spektaklu postojala je već dugo, ali sve mora doći u pravo vrijeme – a sada, kada osjećam da imam pravu energiju, pravu publiku i pravu ekipu oko sebe, ovo je trenutak koji će se dugo pamtiti.

Kakve emocije nosite pred taj nastup i što publika može očekivati s obzirom na to da će spektakl trajati čak četiri sata, kao kod Brucea Springsteena?

Emocije su nevjerojatno snažne i raznolike – od uzbuđenja i sreće do osjećaja odgovornosti prema publici koja dolazi na ovaj koncert. Svjestan sam da takav nastup nije samo svirka, već svojevrsna glazbena priča koju zajedno proživljavamo. Publika može očekivati pravi vremeplov, od prvih do novijih pjesama, isprepletenih posebnim trenucima i gostima koji će dati dodatnu čaroliju večeri. Četiri sata na pozornici je velik izazov, ali i ogromna privilegija – kad vidiš ljude kako pjevaju, plešu i dijele emociju, sav trud i umor nestaju. I jedna mala napomena, Springsteena sam gledao nekoliko puta i njegovi koncerti trajali su 'samo' tri sata i 40 minuta, tako da, molit ću lijepo... (smijeh)

Najbolji mogući pokazatelj snage koncertne emocije

Jedna od gošći je vaša kći Nikolina. Koliko vam znači to da se kroz nju na neki način nastavlja neka vaša glazbena nit i kakav odnos imate s njom?

Nikolina je iznimno talentirana i samostalna u svom glazbenom izrazu, što mi je posebno važno. Drago mi je vidjeti kako se razvija, kako istražuje vlastiti put, iako znam da nije lako nositi prezime koje nosi. Naš odnos je ispunjen velikim međusobnim poštovanjem – ona zna da sam joj uvijek podrška, ali nikada ne namećem svoja mišljenja. Glazba je na neki način još jedan most između nas, nešto što nas povezuje, a opet nas oboje individualno izgrađuje.

Kako komentirate glazbene preferencije hrvatske publike i činjenicu da danas brojni pjevači pune Arenu Zagreb?

Mislim da je sjajno što se publika razvija i što su koncerti u velikim arenama postali standard. To znači da postoji interes za glazbu, za nastupe i da su ljudi željni tog posebnog doživljaja koji koncert donosi. Ukusi se mijenjaju, ali ono što ostaje isto jest potreba za emocijom – a to je ono što pravi koncert nosi.

Hrvatska publika je vrlo raznolika i otvorena za različite žanrove. Glazbena scena se mijenja, a s njom i ukusi publike – svaka generacija donosi nešto novo. To što danas puno izvođača puni Arenu (ali nemojmo smetnuti s uma i da neusporedivo puno više izvođača ustvari ne puni Arenu) znači da očito postoji snažna povezanost između glazbenika i slušatelja, što je najbolji mogući pokazatelj snage koncertne emocije.

'Veliki san mi je snimiti nešto potpuno akustično'

Što po vašem mišljenju vaše koncerte čini posebnima i nezaboravnima?

Iskrenost i energija. Glazba je za mene uvijek bila nešto više od pukog izvođenja – to je dijeljenje emocija, priča, sjećanja. Kad stanem na pozornicu, dajem cijelog sebe i mislim da publika to osjeti. Također, važno mi je da koncert ne bude samo niz pjesama, već putovanje koje zajedno proživljavamo, to spoj emocije, iskrenosti i energije. Nastojim svaki nastup učiniti jedinstvenim da bi se publika osjećala kao da je dio nečega posebnog. Pjesme su tu da probude uspomene, ali i da stvore nove trenutke koje ćemo zajedno pamtiti. Glazba je živa stvar i zato svaki koncert nosi svoj pečat.

Nakon toliko godina uspješne karijere, imate li koji neostvareni san ili želju kad je riječ o glazbi?

Glazba je stalno putovanje, tako da uvijek postoje novi snovi. Ona je nepresušan izvor inspiracije i uvijek postoje novi izazovi. Volio bih snimiti album u nekom potpuno neočekivanom žanru, možda s elementima klasične glazbe ili u suradnji s nekim internacionalnim umjetnicima. Isto tako, veliki san mi je snimiti nešto potpuno akustično, ogoljeno, gdje bi svaka nota i svaki stih mogli prodisati na poseban način. Inspiracija je svuda oko nas, samo treba biti otvoren za nju.

Biste li što mijenjali da vas sada netko vrati na početak?

Iskreno, ne bih mijenjao puno toga. Svaka odluka, svaki uspjeh, ali i svaka greška oblikovali su me u osobu i glazbenika kakav sam danas. Možda bih nekad bio malo strpljiviji, ali sve što sam prošao bilo je dio puta koji je imao smisla.

Glazba je ogledalo duše

Tijekom godina mijenjali ste se i glazbeno rasli, no uvijek ste nekako zadržali dio svoje osobnosti i specifičnosti. Koja je vaša tajna?

Mislim da je ključ slušati svoje srce i ostati vjeran sebi. Glazba je ogledalo duše. Glazba se mijenja, trendovi dolaze i odlaze, ali ako ostaneš autentičan i radiš ono što osjećaš, uvijek ćeš imati svoju publiku. Nikad nisam radio glazbu da bih zadovoljio tržište – radio sam ono što je meni imalo smisla i mislim da su ljudi to prepoznali. Naravno, važno je biti otvoren i za nove utjecaje i rasti, ali bez gubljenja onog što te čini jedinstvenim.

Koje ste lekcije naučili tijekom godina i podijelili s mladim umjetnicima?

Prvo i najvažnije – budite uporni. Glazba nije sprint, nego maraton. Također, važno je učiti, stalno se razvijati, ali i biti svjestan da uspjeh ne dolazi preko noći. I naravno, uvijek treba slušati svoj instinkt. Osim toga, užasno je bitno sanjati i ne odustajati od tih snova. Glazba traži posvećenost, ali i radost. Stoga bih mladim umjetnicima rekao da budu autentični i da ne pokušavaju biti ono što nisu. Publika cijeni iskrenost.

Budući da je poznato da ste fan Beatlesa, a oni su među prvima pjevali o miru i ljubavi, koliko danas te ideje odzvanjaju među ljudima?

Beatlesi su bili revolucionarni ne samo glazbeno, već i ideološki. Njihove poruke o ljubavi, miru i zajedništvu su vječne i mislim da su nam danas potrebnije nego ikad. Glazba ima moć da povezuje ljude i to je nešto što ne smijemo zaboraviti.

'Vremena Đavola su bila nevjerojatno uzbudljiva'

Koliko vas je voljeni otok Brač, koje nazivate 'utočištem duše', oblikovao i dao vam ideja/inspiraciju za pjesme?

Brač mi je oduvijek bio svojevrsni bijeg od užurbanog ritma svakodnevice, mjesto na kojem mogu sabrati misli i pronaći unutarnji mir. More, vjetar, mirisi borova i zvuk tišine stvaraju poseban ambijent u kojem glazba dolazi prirodno, bez pritiska. Mnogo mojih pjesama nosi u sebi tu otočnu emociju – melankoliju, nostalgiju, ali i ljepotu jednostavnosti. Na Braču mogu promatrati zvijezde bez svjetlosnog zagađenja, slušati šum valova bez buke automobila i mislim da upravo taj sklad s prirodom utječe na svačije, pa i na moje stvaralaštvo.

Kakva vam sjećanja bude vremena Đavola?

Vremena Đavola bila su nevjerojatno uzbudljiva, puna mladenačkog entuzijazma, strasti i zajedničke vizije da stvorimo nešto posebno. Bili smo grupa prijatelja koja je živjela za glazbu, bez kalkulacija i bez kompromisa. Sjećam se prvih proba, prvih koncerata, onog trenutka u kojem smo shvatili da naša glazba dopire do ljudi i postaje dio njihovih života. Bili smo buntovni, ali i zaljubljeni u ono što radimo, i mislim da se ta energija osjeti i danas, kad netko posluša naše pjesme. To je bio period u kojem se sve činilo moguće, kada je glazba bila sve – i zabava, i rad, i način izražavanja. Iako je taj bend dio prošlosti, osjećam da njegov duh i dalje živi u meni, u mom načinu stvaranja, u svakoj pjesmi koja nosi taj zavodljiv zvuk.

Zašto su se Đavoli zapravo raspali?

Nažalost, bližilo se vrijeme rata, pa ljubavne, romantične, vedre i vesele pjesme, kakve smo stvarali i izvodili, te godine više nisu imale smisla, a mi smo pružili ruke jedni drugima i prijateljski se razišli.

Treba strpljenja, upornosti i hrabrosti...

Kako vam se čini današnja glazba i za koje promjene mislite da su najvažnije za budućnost glazbene industrije u regiji?

Glazba danas prolazi kroz velike promjene, što je prirodno, jer svaka generacija donosi nešto novo. Produkcijski standardi su viši, sve je dostupnije, ali mislim da je ono što se gubi – autentičnost. Danas je sve brzo, pjesme se stvaraju s ciljem da postanu hitovi preko noći, ali ono što traje desetljećima je glazba koja dolazi iz srca, a ne iz kalkulacije.

Kad pogledam regionalnu scenu, vidim talentirane mlade ljude, ali i puno toga što se oslanja na trendove umjesto na iskrenu umjetnost. Mislim da je najveći izazov današnje glazbene industrije pronaći ravnotežu između tehnologije i emocije. S jedne strane digitalne platforme omogućuju izvođačima da lakše dođu do publike, ali s druge strane algoritmi sve svode na brojke – koliko pregleda, koliko streamova, koliko lajkova. Glazba ne bi smjela biti samo proizvod, nego izraz duše. Za glazbenu budućnost regije važno je ulagati u autorske bendove, u svirke, u festivale koji potiču originalnost, a ne samo u ono što trenutno 'trendira'. Vjerujem da će uvijek biti onih koji će stvarati s iskrenom emocijom i da će se prava glazba uvijek probiti do ljudi. Samo treba strpljenja, upornosti i hrabrosti da se ne podlegne pritiscima komercijalnog svijeta.

Rekli ste da 'slava nikada nije bila vaš cilj i da vam je bilo najvažnije sačuvati privatnost i ne izgubiti se u svemu tome'. Kako ste uspjeli u tome?

Ključ je u postavljanju granica. Nikad nisam želio da moj privatni život bude u prvom planu – glazba je ono što želim da govori za mene.

Koji su vam planovi za neko skorije vrijeme, osim pripreme koncerta?

Nakon koncerta prvo mali odmor, a onda nastavljamo s novim glazbenim projektima, pjesmama, možda i s kakvim albumom i, naravno, s još puno nastupa. Ali i s malo odmora na Braču, jer treba napuniti baterije!