Gdje se vidi za deset godina, žali li zbog onog što je prije radila, kako i uz koga najradije provodi svoje slobodne dane te što joj najviše nedostaje iz skijaških vremena, Nika Fleiss otkrila je za tportal. Tom je prigodom naša proslavljena skijašica, danas stručnjakinja za odnose s javnošću, pojasnila zašto se više ne viđa s nekadašnjim kolegicama Anom Jelušić i Janicom Kostelić.

'Fittest Family' vaš je prvi angažman na televiziji. Koja je točno vaša uloga, kako ste se snašli pred kamerama? Kako se slažete s ekipom na terenu?

Iako prvi ovakvog tipa, ovo nije moj prvi angažman na televiziji. Naime, radila sam kao stručni komentator skijaških natjecanja na HRT-u te vodila emisiju 'Punim kasom' na SPTV-u. S obzirom na dugogodišnju sportsku karijeru, u showu imam ulogu trenera obitelji koju usmjeravam i savjetujem kako bi što bolje ispunjavala zadane ciljeve, bila izdržljivija te se duže zadržala u natjecanju. No ne savjetujem članove obitelji samo vezano uz fizičku snagu, spremnost i izdržljivost, već ih pripremam i mentalno za svaki izazov. Uglavnom, uživam u toj ulozi – ovoga puta ne kao natjecatelj, već s druge strane. Ekipa je odlična, a dani su prolazili s puno smijeha te puno šala.

Kakvo je iskustvo za sada - biste li se ponovno okušali u nečem ovakvom?

Obožavam televiziju kao medij, tako da bih se uvijek ponovo primila televizijskih projekata – u ulozi voditelja ili u ovoj koju imam sada. Bitno je samo da mi odgovara tematika i da se osjećam ugodno u tome što radim ili predstavljam. Ovo mi je do sada bilo najzahtjevnije, ali i najbolje televizijsko iskustvo.

Nakon profesionalnog skijanja ostali ste vrlo aktivni. Nije tajna to da volite jedrenje. Uspoređujući sa sportom kojim ste se bavili, biste li rekli da je plovidba teža ili lakša?

Volim sve sportove i uvijek sam se trudila biti aktivna ne samo u skijanju. Uz skijanje su mi jedrenje, reli i odbojka na pijesku definitivno najdraži sportovi. Nezahvalno ih je uspoređivati... baš kao i skijanje, jedrenje je izuzetno težak sport. Tu se radi o borbi s prirodom, brodom, posadom, samim sobom. Jedriličari su ljudi samotnjaci, bez obzira što je to najčešće timski sport, te su jako povezani s prirodom, baš kao i mi skijaši. To mi je najljepši dio svakog sporta.

Koje su vaše najljepše uspomene na skijašku karijeru? Što vam najviše nedostaje?

Oni počeci u ski klubu Samobor ostali su mi u najljepšem sjećanju – ono kada se u velikim grupama i s puno djece ide na skijanja. Zatim skijanje za dječju reprezentaciju i na kraju Svjetski kup te Olimpijske igre. Jedna od najljepših uspomena ona mi je kada sam dobila svoj olimpijski startni broj. Sjećam se da sam spavala s njim, nisam se mogla nagledati tih olimpijskih krugova na njemu misleći: 'Da mi je netko rekao prije 10 godina da ću danas biti ovdje, ne bih mu vjerovala.' I često bih se tada sjetila tatinih riječi: 'Samo treniraj, budi uporna, ne odustaj i bit ćeš i ti dio Igara.' Kada me pitate što mi najviše nedostaje – to su svakako natjecanja i onaj 'šus' adrenalina koji ide uz njih.

U kakvim ste odnosima s nekadašnjim kolegicama Anom Jelušić i Janicom Kostelić? Nalazite li vremena za okupljanja?

U dobrim smo odnosima, no nažalost ne viđamo se jer živimo na različitim mjestima te svaka ima svoj život i obveze. Voljela bih da je drugačije, no život čini svoje.

Nakon skijanja okrenuli ste se sasvim drugoj profesiji, marketingu. Čime se točno danas bavite i jeste li zadovoljni preokretom?

Nakon skijaške karijere okrenula sam se fakultetu i završila PR i novinarstvo na VERN-u te se još za vrijeme studija zaposlila u Hrvatskom skijaškom savezu, u kojem sam vodila komunikacije za naš savez i reprezentaciju. Godine 2016. dobila sam ponudu austrijske tvrtke Beach Majors Company, koja je 50 posto u vlasništvu Red Bulla, a koju sam prihvatila, te od tada obavljam funkciju voditeljice međunarodnih komunikacija za Beach Volleyball Major Series. To je najviši rang turnira odbojke na pijesku u svijetu, nešto poput Lige prvaka u nogometu. Volim svoj posao - marketing i komunikacije su svijet za sebe, svijet u kojem se stvari mijenjaju na dnevnoj bazi, ne daju vam da usporite jer vas u suprotnom preskoči konkurencija…

Sve donedavno živjeli ste u Americi. Opišite nam malo kakav je bio vaš životu u Miamiju.

Živjeti u Miamiju bilo je divno iskustvo koje ću definitivno pamtiti cijeli život - nova poznanstva, pristup znanju… sve je bilo odlično. Usprkos tome, ne mogu zamisliti to da ostanem živjeti u njemu. Ondje nema naših godišnjih doba, zime i snijega; nedostajala mi je domaća hrana te prijatelji, ovaj mentalitet, naše more, kao i ovaj naš specifičan način života. Preselila sam zbog posla i projekta na kojem radim s obzirom na to da smo otvorili ured u Miamiju. Projekt je završen te smo sada opet u Beču i živim na relaciji Zagreb-Beč.

Živite li danas opuštenije nego kada ste se bavili profesionalnim sportom? Da morate birati, biste li ponovno išli istim putem ili...?

Danas živim sasvim drugačije, ali i opuštenije. Skijanje je izuzetno težak sport – od samih natjecanja, treninga, preko puno putovanja, do uvjeta na planini. No i danas kroz posao puno toga gledam kao natjecanje, uspjeh i želju da budem što bolja u tome što radim, što god to bilo, i sama sam odgovorna za svoju egzistenciju… Da mogu birati, opet bih išla istim putem. Možda bih neke stvari samo malo drugačije postavila, no nije mi žao nijedne sekunde jer sam dobila iskustvo koje rijetko tko može dobiti. Takvo iskustvo morate zaslužiti.

Postoji li netko poseban u vašem životu, s kime dijelite najviše slobodnog vremena?

Moji prijatelji su oni posebni ljudi u mom životu. I moja obitelj. Moji psi. I on. Njima poklanjam svoje slobodno vrijeme.

Biste li se voljeli okušati kao roditelj jednog dana, poput vaših kolegica koje su nedavno postale mame?

Voljela bih postati majka, a nadam se da će mi se to i ostvariti.

Nije tajna to da volite svoje tijelo i da se dobro osjećate u njemu, pa vrlo često putem društvenih mreža pozirate u oskudnim izdanjima. Čak ste pozirali za Playboy. Kakvo je to bilo iskustvo?

Svi bi trebali voljeti svoje tijelo, no rekla bih da ga ne cijenimo i ne čuvamo dovoljno. Nama sportašima naše tijelo je hram i drugačije gledamo na njega. Govorite o nečemu što je bilo prije skoro 10 godina. Bila je to znatiželja, istraživanje, neka moja želja da možda napravim lijepe fotke iz mladosti, kao uspomenu za neka vremena kada budem stara.

Biste li ga ponovili?

Ako pitate žalim li što sam napravila te fotografije, odgovor je - ne. Nema ništa loše u fotografijama ženskog tijela, a vjerujem da se svi slažu s time.

Vidimo da volite putovati. Koja je vaša najdraža destinacija što ste je posjetili i s kime najradije putujete?

Putovanja nas uče, kroz njih rastemo. No nije važan put, važni su putnici… Južna Amerika mi je do sada najviše oduzela dah te ću se sigurno vratiti u nju. Želja mi je proputovati Meksiko. Najradije putujem sa svojim prijateljicama, no trenutno planiram veliko putovanje s majkom prvi put u životu jer ona radi u turističkoj agenciji te ćemo napokon imati vremena putovati zajedno. Plan je Machu Picchu u listopadu.

Gdje se vidite za deset godina?

U kućici, u miru, okružena djecom i ljubavlju. Sa životinjama. Radeći ono što volim…