Nakon kraće pauze i dugog toplog ljeta, tijekom kojeg je punila baterije za nove angažmane, Ivana Paradžiković spremna je na novu životnu avanturu, o kojoj je sve otkrila na Instagramu
Iako se, otkako je napustila Novu TV i emisiju 'Provjereno' nagađalo o novim poslovnim angažmanima omiljene televizijske voditeljice, Ivana Paradžiković tek je sada otkrila što i kako namjerava dalje. Ljeto je provela uživajući u njemu i puneći baterije, a sada je spremna za novu avanturu.
Odjevena u zelenkasto odijelo s tenisicama i T-shirtom, pozirala je pored staklene stijene s pogledom na Zagreb i tu fotografiju objavila na Instagramu uz poduže objašnjenje koje prenosimo u cijelosti:
'Prvi put u životu bila sam... Nezaposlena. Na burzi. Od svoje 18-e ja radim! U počecima i nekoliko poslova paralelno. Dizanje u 5 pa odlazak u tiskaru, popodne televizija, navečer u garderobi na partyjima... Znalo se dogoditi i 48 sati bez sna... Samo s posla na posao. S posla na posao.
Nakon 18 godina staža, pred svoj 40-i... ja sam nezaposlena! Srijemica u meni je doživljavala horor života. Odrasla i odgajana u obitelji gdje je rad jedina valuta koja se cijeni i poštuje. Težak, mukotrpan rad. Ništa preko noći i ništa lagano. Treba platiti kredite, treba živjeti, preživjeti... Bilo me strah, priznajem to.
'Čile...Piči, ne žali, makar sutra ležali'... u glavi mi se vrtjela rečenica koja me definirala, koju je tata znao izgovarati u teškim vremenima. Jer vremena su bila teška. Pičila sam. Nisam žalila. U igri su bile opcije a, b i c. Opcija c je bila otići kod prijateljice u Švicarsku čistiti hotel. Par mjeseci dok ne smislim što ću. Svaki posao je posao. Raditi nije sramota, ali, život je opet bio dobar prema meni.
Danas je dan kada slavim. Upravo sam potpisala ugovor sa Zavodom za zapošljavanje. Na temelju poslovnog plana država mi je odlučila dati vjetar u leđa, pogurati me da si nabavim opremu, da mogu raditi ono što volim, ono što najbolje znam! U cijeloj toj birokratskoj zavrzlami, administraciji, formularima i dokumentima...upoznala sam masu divnih ljudi; ljudi koji su me pomagali savjetom, ohrabrenjima. Svi oni čine sustav. Sustav koji tako često kritiziramo, gazimo, a gotovo nikad ne hvalimo.
Danas, kada slavim novi početak, želim zahvaliti svim tim ljudima na šalterima, prvoj liniji naše frustracije, adresama koje uglavnom dobiju sve najlošije od nas. Hvala vam. I hvala ti živote. Stari bi bio ponosan. Ja i moja nova torba simboličnog imena. Šokica. Spremne smo.'