U voditeljsku stolicu Dnevnika Nove TV Petar Pereža sjeo je davne 2005. godine i to ravno iz splitskog dopisništva iste medijske kuće. Osim što smo ga navikli gledati u duetu s kolegicom Rominom Knežić u Dnevniku Nove TV, Pereža je i urednik večernjih vijesti.

Iza vas je 13 godina rada na Novoj TV. S vremenom ste postali jedno od njihovih zaštitnih lica. Donosi li to i određenu odgovornost?

Svaki dan i svaki trenutak u ovom poslu donose odgovornost, a kako ne bi tolike godine. I to ne samo na poslu, nego i privatno. Po prirodi sam malo opušteniji nego što ljudi možda misle pa im to zna biti jako simpatično.

Kako izgleda jedan vaš radni dan?

Nakon što oko 7.20 ispratim sinove u školu, vrijeme je za prvu dozu dnevnih informacija, organizaciju dnevne operative i odgovaranje na mailove i poruke. Nakon prvih Vijesti u 14 sati, odlazim na kolegij na kojem mjerimo prolazno vrijeme i usuglašavamo dnevnu tematiku za ostale emisije. Uz paralelno pregledavanje najava i priloga, polako slažem sadržaj i za večernje vijesti. Središnji Dnevnik dođe brzo i u tih sat vremena gledateljima moramo prenijeti sve relevantne vijesti kroz sliku, emociju i nepristrano tumačenje. Upravo je to ono zbog čega nas već godinama prepoznaju kao najrelevantniji i najobjektivniji informativni program u Hrvatskoj i šire. Nakon Dnevnika slijedi vrlo kratka pauza i krećemo iznova, sa stvaranjem večernjih vijesti. Iz redakcije izlazim oko ponoći, kada sve utihne, i tražim lagano smirenje misaonih procesa, jer je adrenalin još uvijek prisutan. Ipak, ne mogu odoljeti a da još jednom, prije spavanja, ne prekontroliram zadnje vijesti na portalima, društvenim mrežama i svjetskim TV postajama.

Pamtite li kakve pogreške u Dnevniku?

Iako se loše trenutke uvijek trudim zaboraviti, oni su ipak dragocjeno iskustvo. Moram priznati da osim poneke krivo izgovorene ili naglašene riječi, nije bilo većih gafova. No gledatelji su prema svemu tome blagonakloni jer time pokazujemo da smo ipak samo ljudi, a ne roboti.

Što je po vama goruća politička tema u Hrvatskoj?

Definitivno reforme koje se sporo ili nikako ne provode, kao i preskup i neučinkovit državni aparat. Naravno, i afera Agrokor.

Mislite li da mnogi novinari danas zbog egzistencije sami sebi nameću autocenzuru, posebno politički novinari, i da se zbog toga ne smiju zamjerati političarima/moćnicima?

U današnje vrijeme mnogi si uzimaju za pravo nazivati se političkim ili istraživačkim novinarima. Međutim, rijetki su oni koji tu titulu uistinu i zaslužuju. S ponosom mogu spomenuti dvije svoje kolegice s Nove TV: Emu Branicu i Ivanu Petrović, koje zasluženo spadaju u tu rijetku kategoriju.

Jeste li ikada pomišljali prestati se baviti informativnim sadržajima i postati, recimo, glasnogovornik?

Nisam razmišljao u tom smjeru. Više volim gledateljima donositi 'nefiltriranu' istinu, biti glas javnosti i zdravog razuma.

Kako podnosite kritiku? Čiji savjet i mišljenje volite poslušati poslovno, a čije privatno?

Volim poslušati svačiji savjet ili kritiku koja je konstruktivna, pa makar se na kraju i ne složili oko toga.

Planirate li raditi svoj posao do mirovine? Kakvom vam se za sada čini vaša poslovna budućnost na Novoj TV?

Zapravo ne planiram nikada prestati raditi, jer mirovina je samo jedna administrativna točka u ljudskom životu. Iako je moje područje interesa mnogo šire od samog novinarstva, još uvijek se ne dam iz ovog posla!

Jeste li ikada u karijeri komentirali nešto i poslije požalili?

Požalio bih samo kada bih rekao nešto što ne mislim. Trudim se uvijek govoriti u skladu s onim što mislim, iako je nekada pametnije prešutjeti.

Kakva ste osoba privatno, jeste li društveni ili se više volite osamiti? Kako najradije provodite slobodno vrijeme?

Imam trenutaka kada volim biti sam. Tada čitam ili sviram ili, na primjer, pogledam dokumentarac koji sam propustio. Ali mnogo je više trenutaka kada sam u dobrom društvu s obitelji, prijateljima i rodbinom. Roštilj, priroda, šetnja, izlet - kod mene sve prolazi i u tome uživam.

Kako se rješavate stresa?

Molitvom, meditacijom, afirmacijom, dobrim štivom, čišćenjem radnog prostora, plivanjem, pjevanjem i vicevima.

U čemu uživate, kako se volite opustiti?

Pa upravo u svemu tome što sam nabrojao, a ako me pitate kako bih proveo idealan godišnji odmor, to su onda definitivno obitelj, more, ronjenje, a zimi umjesto skijanja radije biram toplice i opet plivanje, ali u bazenu.

Koja je tajna vašeg dugogodišnjeg braka? Osim, naravno, ljubavi.

Tajna je u prilagođavanju i mijenjanju sebe i svojih reakcija.

Biste li svoju djecu podržali ako se odluče za vašu profesiju ili biste im savjetovali nešto drugo i zašto?

Podržat ću ih u svakom smjeru kojim odluče ići, ali uvijek ću biti tu ako se odluče vratiti i probati nekim drugim putem.

Kakvi ste vi bili kao dijete? Čega se najradije sjećate iz djetinjstva?

Bio sam, kao i svako dijete, razigran, znatiželjan, pristojan. Rado se sjećam odrastanja u Solinu, igranja sa sestrama i prijateljima. Radili smo za današnje pojmove nezamislive stvari. Sami smo stvarali svoje igračke, izmišljali smo igre, a postojećima smo dodavali svoja pravila. O tome bi se dala napisati dobra knjiga.

S kakvim se ljudima okružujete? Što najviše cijenite kod svojih prijatelja?

Rekao bih da se u životu jednostavno poslože pravi ljudi u pravom trenutku, ljudi kojima odgovara moja energija i koji meni odgovaraju. Cijenim ljude koji ne gube nadu, duh i optimizam, kojima ništa nije teško i koji su iskreni.

Koje biste godine ponovo željeli proživjeti?

Iskreno, mislim da su najbolje godine tek preda mnom.

Djelujete vrlo smireno i staloženo. U kojim situacijama burno reagirate?

U situacijama kada treba braniti nešto do čega mi je jako stalo. No, moram reći da nisam još dosegnuo gornju granicu svojeg temperamenta.