Prebacujem sinoć s jednog na drugi domaći nacionalni kanal, gledajući kako koji pokriva izvješća s lokalnih izbora i nakon uobičajenih materijala u večernjim informativnim emisijama vidim da su komercijalci - isto kao i za vrijeme brojnih izbora dosad - lijepo oko osam-devet navečer nastavili sa svojim redovitim programom. Dok se HTV na svojem prvom programu grči ne bi li cijelu večer ispunio izbornim spikama, ovi fino udarili po filmovima, maskiranim polucelebrityjima koji imitiraju druge celebrityje i tako to. 

Oduvijek su to radili. Novost je to što sam sinoć primijetila da mi to više uopće ne smeta. Možda kasno palim, ali nakon ovih nekoliko prečestih izbornih priča u zadnjih par godina odjednom mi je sinulo da zapravo imaju potpuno pravo. Cjelovečernje pokrivanje izbora živa je dosada i vrlo ga je teško učiniti zanimljivim i dinamičnim. Bolje je lijepo pustiti redovni program pa se u izbornu priču uključiti kasnije, neposredno prije objavljivanja malo konkretnijih rezultata.

HTV kao javna televizija ne može, međutim, odlučiti da je cjelovečernji izborni program dosadan i naporan. Mora ga nečim ispuniti pa smo zato sinoć imali prilike vidjeti svu raskoš njezinih kapaciteta. Terenski reporteri u svim bogovetnim stožerima, većina lokalnih studija u punom pogonu, s gostima sugovornicima pred kamerama, čitava armija političkih analitičara u glavnom studiju na Prisavlju, Sanja Mikleušević Pavić u epizodi maratonskog stajanja u štiklama u studiju... S im strane čovjek mora reći wow, svaka čast, a s druge strane, sve je to i dalje tako užasno predugačko da čak ni cirkus s izbornim rezultatima nije pomogao. 

Izvrsno se to vidjelo i kada bih na daljinskom prebacila na brojčicu pridruženu kanalu N1 televizije. Profesionalni i spremni kao uvijek, dinamični i temeljiti unatoč tome što imaju mnogo manje ljudstva i kapaciteta negoli HTV, svoj su posao odrađivali tako da im se nije moglo ništa prigovoriti, ali je cijela priča i ondje izgledala kao da je riječ o reprizi već odrađenog. Da, naravno, sadržaj nije bio isti, ali sama činjenica da smo u zadnje vrijeme imali toliko izbora još je više podvukla činjenicu da se izbore može pratiti samo na određeni broj načina i da u tome nema ni prevelike kreativnosti ni dinamike.

Zato su sinoć komercijalci bili u prednosti i kada su se kasnije navečer ponovno uključili u praćenje izbornih rezultata, bili su, eto, zanimljiviji. Sve ono po čemu su HTV i N1 drvili već tri sata lijepo su pokrili u sat-sat i pol, a još su se taman uključili pred pojavljivanje ključnih igrača u njihovim stožerima. Ne pokušavam reći da im je bilo lakše niti da su se manje trudili - nipošto, vidjelo se sinoć i u 'RTL Direktu', a još i više u još razrađenijem, sadržajnijem i tehnički raskošnijem izbornom središtu Nove TV da su i oni tome posvetili dužnu pažnju, da su se naradili i da su, posebice s obzirom na svoje kapacitete, pokrili sve što se pokriti dalo. No jednostavno se vidjelo da je, ako si komercijalna televizija pa si to možeš dopustiti - taj pristup da i ne pokušavaš cijelu večer pratiti izbore, nego se uključiš kasnije - bolji.

Za nekih prijašnjih izbora znala sam im to malo zamjerati. Nije mi se sviđalo što sve u stilu selo-gori-a-baba-se-češlja u ključnim trenucima za budućnost zemlje i naroda oni nonšalantno opale po filmovima, sapunjarama, reality i talent showovima. Znali su koji put i iskoračiti iz te šprance, kao u slučaju RTL-ova praćenja jednih od nedavnih izbora iz jedne gradske kavane s Vujićem i Šeksom kao Muppet show komentatorima na galeriji. No sinoć mi je baš upalo u oči da je to što ovaj put to nisu učinili - zapravo sasvim okej. Nije da su potpuno ignorirali izbore. Ali cjelovečernje televizijsko praćenje izbora - iako potrebno zbog interesa javnosti - nešto je što NE MORAJU činiti. Imaju za to druge, recimo, internetske platforme, a onih sat-dva oko ponoći kada su se uključili bili su s njihove strane sasvim dovoljni.

E, sad, što se tiče kvalitete praćenja, to je sasvim druga priča i naravno da bi se tu dalo raspravljati o kojekakvim problemčićima i problemima. Mogla bi se spomenuti i posebna sklonost nekih televizija - i javne i komercijalnih - nekim komentatorima, moglo bi se govoriti i o tome da su na nekim televizijama imali smiješne tehničke probleme pa su im terenski reporteri znali stajati pred kamerom nekoliko minuta kao voštane figure zato što do njih nije dopirao signal iz matičnog studija pa nisu znali kada se mogu oglasiti, moglo bi se govoriti i o tome da su neke manje, ali na lokalnim izborima uspješne inicijative na nekim televizijama bile podosta zanemarene, moglo bi se govoriti i o biserima, u kojima, primjerice, novinari koji pokrivaju stožer liste na kojoj je bio Zlatko Hasanbegović dotičnoga nazivaju Zlatan... Sve su to problemi koje definitivno ne treba zanemariti i na koje bi informativci sa svih domaćih televizija s nacionalnom koncesijom trebali obratiti pozornost upravo zato što su im se u ovoj ili onoj varijanti dogodili na svih onih sto izbora koji su se u zadnjih petnaest minuta odvili u Republici Hrvatskoj. Kad su već imali prilike toliko 'brusiti' istu šprancu, mogli su je stvarno i malo bolje usavršiti i izbjeći barem neke notorne pogreške i probleme.

No i dalje stoji činjenica da je praćenje izbora vrlo teško učiniti zanimljivim ako taj program praćenja traje cijelu večer do ponoći (ili dulje). I stoji da je to još vidljivije kada ti se izbori ponavljaju kao naleti ciklone i anticiklone nad zemljopisnim područjem na kojem živiš. Televizije koje izbore ipak moraju pratiti cijelu večer u tom slučaju mogu jedino računati na to da će im netko od kandidata ili gostiju u studiju izvesti ili ispaliti nešto što će razbarušiti šprancu. U svemu drugome... evo, ja zbilja ne znam kako bi se cijela ta priča mogla učiniti zanimljivijom. Jedino da netko poludi pa uvede izbornu skrivenu kameru i počne izvoditi gluposti po stožerima. No to bi bilo krajnje neprimjereno. Dovoljno je što nam je i dio kandidata krajnje neozbiljan.