Sada već uglavnom svi znamo da je Luka Popov, donedavni panelist u 'Petom danu', napustio tu emisiju zato što je, prema onome kako je to on doživio, na njega podignuta hajka zbog izražavanja mišljenja o svećeniku koji je odbio dati prvu pričest dječaku s Downovim sindromom. Neću ulaziti u te razloge - ako je na Luku Popova doista bila podignuta hajka, tj. ako je zbilja na razne načine primao grube uvrede, prijetnje ili mu je na bilo koji način ugroženo postojanje i djelovanje, iskreno mi je žao. No ako je riječ o tome da nije mogao prihvatiti kritike ni konstatacije o tome da je njegovo podržavanje takvog postupka svećenika bilo neprimjereno i ružno, onda je za njega možda i bolje da se više toliko javno ne izlaže. Doista ne znam koja je od te dvije pretpostavke potpuno točna.

Ono što mogu pokušati procijeniti jest koliko je njegov doprinos diskusiji u toj emisiji bio kvalitetan, odnosno, da budem preciznija, mogu procijeniti kako i koliko 'Petom danu' pridonosi njegov novi panelist Aleksandar Musić i usporediti ga s njegovim prethodnikom. 

Sudeći po jučerašnjoj emisiji - ponešto krnjoj, doduše, jer u njoj zbog izbora nije sudjelovala Rada Borić - novi se panelist sasvim dobro snašao. Iako se osobno ne slažem sa svime što je Aleksandar Musić izgovorio o temama obrađenim u tom 'Petom danu', apsolutno je vidljivo da čovjek ne lupa na pamet, da se o svakoj temi informirao, da je obrazovan, načitan, da razmišlja logički, da je elokventan i zna izložiti svoje stavove. Premda bi se već i u svemu tome dala nazrijeti razlika između njega i Luke Popova, ono što Musića možda najviše razlikuje od Popova jest to da raspravlja na mnogo višoj razini i ne pribjegava jeftinim kontroverzijama.

Istina, u sinoćnjoj emisiji - koja je obrađivala teme o propasti Algoritma, Međugorju i kako ga ocjenjuje najviša hijerarhija rimokatoličke crkve te o suicidalnoj igrici Plavi kit - nije ni bilo nekih osobito zapaljivih tema. Da, sve su to važne teme, teme o kojima se može pametno razgovarati, teme koje su, čak bih se usudila tvrditi, u pozadini mnogih onih zbog kojih će se javnost 'zapaliti', ali uglavnom nije bila riječ o temama zbog kojih se lome otrovna koplja na svim razinama društva, od Sabora do birtije. Ništa ustaše-partizani, ništa hod za život-gay pride, ništa mi i oni. Zbog toga možda nije bilo ni prilike da se izreknu neki 'napaljeniji' stavovi, ali, recimo, Mariju Selak to nije spriječilo da svoj doprinos diskusiji o Međugorju začini štiklecima kao što je onaj o Gospi kao punkeru.

Neću sada kritizirati Mariju Selak - to njezino punkeriranje Gospe vrlo je vjerojatno samo slikovitost u izražavanju i zapravo je više pozitivna nego negativna stvar jer unosi nešto živosti u diskusiju. Čak se i njezina tvrdnja koja stoji iza te prispodobe - ona da učestala ukazivanja Gospe sirotinji i marginalcima djeluje pomalo anarhistički u odnosu na katoličku hijerarhiju - definitivno ne može staviti na istu razinu kao Popovljevo flejmanje onih koji su se zgrozili nad isključivanjem dječaka s Downovim sindromom iz prve pričesti. Ono što želim reći jest, međutim, to da se svaka tema može iskoristiti za to da bi se na sebe privuklo pozornost pukom egzotičnošću izričaja i pretjerivanjem u ilustriranju stavova, a da, eto, Musić to sinoć nije pokušavao jer to očito nije njegov stil.

Još ćemo vidjeti kako će se Musić snaći kada na tapeti budu teme u kojima će doista do izražaja doći suprotnost između njegovih, kako sam kaže, liberalno-konzervativnih stavova i onih koji se od njih naginju zamjetnije ulijevo ili udesno. Sinoć za to nije bilo prilike, ponajviše zbog tema, dijelom i zbog vrlo pomirljivog (iako odličnog) moderiranja Borisa Jokića, ali možda malo i zbog odsutnosti Rade Borić. No isto se tako stekao dojam da je Musićevo sudjelovanje u 'Petom danu' utjecalo i na druge paneliste te da su svi raspravljali na jednoj sasvim drugačijoj razini nego kada je u njemu sudjelovao Luka Popov. To je sinoć doista bio razgovor četvero intelektualaca, među kojima možda i ima onih čija su nam stajališta, razmišljanja i povremeni izleti u slikovite ilustracije neprihvatljivi - ali koji su svi raspravljali argumentirano, interesantno i na temelju svojih saznanja, a ne na temelju osobnih uobrazilja, trenutačnih frustracija i potrebe da 'zakuhaju', nekome nešto skrešu u brk ili se nad bilo kime izdignu.

Musić je u svojem predstavljanju na početku emisije rekao da se najviše u raspravama užasava ljudi koji koji lupetaju napamet. U prvoj emisiji 'Petog dana' u kojoj je sudjelovao to je i potvrdio vlastitim primjerom. Osobno sam sigurna da će se pojaviti i emisija u kojoj ću zbog onoga što govori preokretati očima - jer mi njegov liberalno-konzervativni način razmišljanja kakav inače prezentira u javnosti uopće nije blizak - ali zasad se čini da mu je način rasprave konstruktivan. I to je za sigurno dobro za 'Peti dan'.