Opstati u Hollywoodu kao bračni par danas se čini gotovo nemoguće. Rijetki su brakovi koji izdrže nekoliko godina, a kamoli 65 koliko su zajedno proveli holivudska legenda Kirk Douglas i njegova supruga Anne Buydens. Njihovu priču prekinula je njegova smrt u 104. godini života, a koja je njihova tajna? Prvenstveno strpljivost, koje je itekako imala Anne, ali i moć opraštanja za njegove mnogobrojne nevjere. Svemu su pomogla i ljubavna pisma koja su godinama jedno drugome pisali i tako oživljavali ljubavni plam.

Njihova priča započela je kada je 36-godišnji Kirk Douglas, nedugo nakon razvoda od prve supruge Diane, majke njegovih sinova Michaela i Joela, ali i kratke avanture s talijanskom glumicom Pier Angeli, uputio u Francusku. Budući da je tamo u siječnju 1953. snimao film, bio mu je potreban prevoditelj. Tako je upoznao 33-godišnju Njemicu Anne Buydens, asistenticu redatelja Johna Hustona, koja je još uvijek bila službeno u braku s Belgijcem Albertom Buydensom, iako je to bio brak iz interesa. Naime, Anne je Buydensu obećala da će se udati za njega ukoliko joj on pomogne da pobjegne tijekom rata od nacista.

A kako je tekla njihova ljubav, najbolje su objasnili u zajedničkoj autobiografiji, koja je, nakon njegove smrti, ponovno aktualna.

'Kirk je već imao reputaciju i često je sniman u društvu prelijepih žena', otkrila je Anne Buydens, na što se Kirk Douglas nadovezao: 'Bio sam fasciniran s njom čim sam je vidio kako sjedi prekriženih tankih gležnjeva, u elegantnom plavom odijelu. Odmah sam joj ponudio posao, a ona me momentalno odbila. Nisam naviknuo na neuspjehe. No, na kraju je ipak pristala raditi sa mnom, dajući mi jasno do znanja da će naš odnos biti strogo poslovan.'

Kako je rekao, nakon što mu je dala jasno do znanja da nema namjeru imati išta s njim, on se prestao truditi i umjesto toga počeo ju je slušati i upijati sve što govori.

'Radili smo zajedno u njegovom apartmanu kada me pitao o mom životu. Tada sam shvatila kako bih se vrlo lako mogla zaljubiti u ovog muškarca. Počeli smo izlaziti svake večeri i potom bi završili u njegovom apartmanu', prisjetila se Anne, a Kirk je dodao:

'Ta prisebna ljepotica bila je nešto što do tada niti jedna djevojka iz Hollywooda s kojom sam imao nešto. Anne je bila sofisticirana, za razliku od 'moje djevice' Pier Angeli koja je u svaki naš izlazak povela i svoju majku.'

Nakon toga počeli su provoditi sve više vremena zajedno, a ona bi ponekad i prespavala u iznajmljenom apartmanu. Nakon što je prvi puta, nakon kratke svađe, bijesna izašla iz stana, drugog jutra pronašla je pismo koje joj je napisao:

'Draga, imam osjećaj da se večeras nećeš vratiti! Nadam se da sam u krivu. Imao sam loš dan, a vjerujem još je gori bio za tebe, jer moji loši dani ne mogu se mjeriti s tvojima. Oprosti mi. Nadam se da ćeš se vratiti i ovo pročitati i da ćeš biti tu kad se vratim. Odjednom tako je glupo otići na večeru bez tebe jer, vjerovala ili ne, volim te! Kirk.'

Od samog početka dao joj je do znanja da od njega ne očekuje da će joj se obvezati, osobito jer je bio tajno zaručen za Pier Angeli, a čak je od Anne tražio da s njim otiđe u Bulgari i pomogne izabrati zaručnički prsten za Talijanku, koju je zaprosio na njezin 21. rođendan.

'Vratio sam se iz Amerike, gdje sam proveo Božić 1953. s Michaelom i Joelom i vratio sam se na Staru godinu u Pariz. Došao sam po Pier i bili smo samo nas dvoje - bez mame! Tijekom večere, znajući da više nema nikakvih zapreka da provedemo strastvenu noć, shvatio sam da nisam zaljubljen u nju. Raskinuo sam zaruke i nisam mogao dočekati da kažem Anne.'

U to vrijeme, Anne Buydens liječila je svoje slomljeno srce u društvu prijatelja na jugu Francuske. Kada ju je Kirk nazvao i sve joj ispričao, sjela je na vlak i otišla u Pariz. Početkom 1954. Kirk Douglas vratio se u Ameriku, a Anne je ostala u Francuskoj. Tada su počeli redovno pisati jedno drugome pisma, a on ju je od milja zvao Stolz, što na njemačkom znači 'tvrdoglava'.

Jedno od pisama koje mu je napisala dok je radila na Filmskom festivalu u Cannesu objavljeno je u autobiografiji:

'Voljeni moj, svaki trenutak koji smo proveli zajedno još je tako živ i opipljiv. Užasno sam usamljena bez tebe. Dragi, piši mi, zovi me, dođi... Želim biti blizu tebe. Želim da me voliš i iznova voliš. Molim te, trebam te!'

Primivši to pismo, Kirk ju je nazvao i pozvao da dođe kod njega u Los Angeles. Ubrzo nakon toga primio još jedno njezino pismo u kojem mu je jasno opisala koliko je nesretna kada ga nema i koliko ju je usrećio njegov poziv.

'Draga moja Anne, kako te želim vidjeti. Nevjerojatno te volim, ali obuzdajem se. Strah me da ne kažem ili ne učinim nešto krivo, a najvažnija stvar je da dođeš ovdje i legneš pored mene. Nadam se da će ti se svidjeti moja mala kuća i moj iznimno udoban krevet. Jedna njegova polovica nije nikada korištena. Dođi čim prije možeš!'

Pisma su se nakon toga nastavila izmjenjivat, a oboje su nastavili u njima iznositi svoje strahove, samoće i strasti. U travnju 1954. napokon su se sastali u Los Angelesu, no, svatko je imao drugačija viđenja veze. I dok je za Kirka to bila tek romantična, prolazna veza, Anne je bila uvjerena da je on napokon shvatio kako je ona idealna žena za njega i da će je zaprositi. I mjesec dana od njezinog dolaska on nije poduzeo ništa.

24. svibnja, točno mjesec dana od dolaska u Los Angeles, Anne mu je napisala pismo:

'Voljeni moj, kako bi ti olakšala sve, pišem ti ovo pismo kako bi izbjegli bilo kakve daljnje rasprave oko naše veze. U trenutku kada izađem kroz ova vrata, ostavit ću te u prošlosti, izbaciti iz svog života. Znam da to neće biti nimalo lako, no naći ću snage. Sve ovo pravi je dokaz kako i matematika nekada zna pogriješiti i da jedan i jedan nisu uvijek dva, mogu biti i ništa. Moram ti zahvaliti na divnom vremenu kojeg si mi pružio i svemu što si učinio za mene. Anne.'

Kada je nekoliko dana kasnije ušao u njezinu sobu i vidio kako se ona pakira, tek tada je sve shvatio. Bio je i sam svjestan da ukoliko ona sjedne na taj avion, više mu nikada neće pružiti drugu priliku. Tada ju je zaprosio, ona je pristala i odletjeli su zajedno u Las Vegas.

Nakon vjenčanja, Anne mu je napisala još jedno pismo: 'Voljeni moj Isidor (što je bilo njegovo pravo ime, op.a.), ljubavi moja jesmo li se zaista vjenčali? Još nisam toga svjesna. Misliš li da je Bog osjetio da te doista zaslužujem i da mi je želio dati najveći dar, onaj kojem se svaka žena nada da će ju muškarac voljeti svim svojim srcem? Jer, voljeni moj, nevjerojatno te volim i želim učiniti sve da te usrećim. Imam ti toliko toga za reći da se nadam da nam cijeli život neće biti dovoljan i da me se nikada nećeš zasititi.'

Zanimljivo je i ono pismo u kojem je Kirk Douglas napisao nešto što vjerojatno nije bio niti svjestan da će se obistiniti, a to je da će oboje doživjeti 100 godina i da će i dalje biti zajedno. 'Ako ćemo doživjeti i stotu, još će uvijek biti neizrečenih riječi, što je, pretpostavljam, u redu, jer onda, ako postoji život poslije smrti, imat ćemo još puno za pričati. Dok ti ovo pišem shvaćam da sam najsretniji kada sam s tobom.'