Iako je žiri u najavama treće sezone Supertalenta cijelo vrijeme isticao da ovogodišnja konkurencija vrvi silnim talentima, prvo polufinale u potpunosti ga je demantiralo. Od deset polufinalista, tek su nas jedni oduševili, dok je još samo nekoliko nastupa zaslužilo nastup uživo. Ostali su bili ispod zadovoljavajuće razine. No krenimo redom.

Od Queenovog standarda 'We Will Rock You' preko Tajči i 'Hajde da ludujemo' do Marine Perazić i 'Pojest ću sve kolačiće', Macola Bend je pokazao tanušne glasovne mogućnosti koje su se razvile u nategnutu buku. Ta kakofonija zvuka u potpunosti je prekrila Macolinu bubnjarsku kvalitetu, čime su dečki sami sebi izbacili aduta iz rukava. Merlić ih je dosta netaktično izvrijeđao, Nina se trudila birati riječi, a mi možemo reći da je to bilo prilično tanko otvaranje polufinala.

Eugen Galetić je za polufinale pripremio nastavak svoje audicijske pjesme upućene djevojci srca svoga mlađahnoga. U svoju stihovanu ispovijest ubacio je vjetrove, kiše, svemir, starost i bezuvjetnu ljubav, simpatično, no pretjerano suzdržano, odrepajući stvar, sve pazeći na riječi, kapicu na glavi i mikrofon. Pozornicu je ispunio rasplesanim prijateljima i lažnom ljubavi, no i uz njih nastupu koji su svi okarakterizirali ogoljavanjem emocije nedostajalo je upravo – emocije. Dodajmo da je Merlić odlučio i Eugena netaktično izvrijeđati.

Autorskom pjesmom predstavio se i duhovni kantautor Antonio Tkalec. 'Bogu svom' Antonio se obratio toplim i emocionalnim stihovima omotanim baladičnom melodijom koja se s razvojem naglašenije naslonila na ritam. Otpjevao je to vrlo lijepo (ta riječ je bila i najčešća u komentarima žirija), prateći se odlično na klaviru u društvu nekoliko jednako dobrih gitara. Njegovu kvalitetu prepoznala je i publika, koja ga je dogurala do pripetavanja za finale, a žiri ga je gurnuo još malo, u samo finale.

Vladimir Ježić je za polufinale, kako je sam rekao, pripremio nastup na trapezu omotan mistikom koja je progovarala tek kroz glazbu i prigušena svjetla. Poetični zvukovi u prvom dijelu nisu pritjerali poetičnost pokreta, da bi ritmično ubrzanje glazbe ubrzalo i razigralo Vladimirove pokrete. Iako je pokazao zavidnu akrobaciju na trapezu, no ne i ples, Vladimir je na trenutke gubio snagu i propadao, što je rušilo protočnost nastupa. Usprkos našim kritikama, Merlić je bio u potpunosti oduševljen, a na njegovom tragu bili su Nina i Enis.

Bernarda Butorac za polufinalni je nastup odabrala hit Bastardza 'Vodi me u disko'. Odličnih glasovnih mogućnosti, Bernarda se predstavila vrlo sigurnim nastupom obogaćenim crtom pjevačke samouvjerenosti, u pravom trenutku pustivši glas i naznačivši svoje velike mogućnosti.

Najmlađi par prvog polufinala, Borna Baričević i Iva Miljak, zaplesao je Michaela Jacksona, opteretivši nastup nepotrebnim oblačenjem sakoa i navlačenjem rukavice na samom početku. U samom plesu, Borna i Iva su zasebno bili lakonogi Michael, dok su u paru djelovali pomalo neskladno. Usprkos našim kritikama, mlađahnom energijom osvojili su Merlića, ali i gledatelje koji su im svojim glasovima osigurali finale.

Od ritma mariachija do Lou Beginog hita 'You Wanna Be Americano' pa nadalje, Mario Guberina otprašio je na klaviru dinamičan mix ispunjen zvukovnim bogatstvom (na trenutke prebogatim). Iako se nama ta zvučna eklektičnost dobrim dijelom svidjela, žiri je bio nezadovoljan, što bijegom od balkanskog melosa na audiciji, što usputnim falševima.

Hip hop skupina Hypnotic za polufinale je pripremila poprilično neutralnu koreografiju koju su izvele tek solidno, s dosta pogrešaka i nesklada. Žiri je i za njih rekao da su osjetno lošije nego na audicijama, a mi ćemo tek reći da nisu ni na tragu plesnih skupina iz prve sezone. Sasvim sigurno nedovoljno za veliko finale.

Snažnim, dubokim glasom Marina Bulat je proparala televizorske zvučnike pjesmom 'You and I' Lady Gage, na koju se naslonila izvedbenom manirom, učinivši to izuzetno uvjerljivo. Odličnim nastupom i snažnom pjevačkom energijom konačno je isprovocirala euforičnu reakciju jednog člana, odnosno članice žirija. Nina je, naime, zaključila da je sljedećih deset godina u hrvatskoj glazbi definitivno njeno.

Na kraju prvog polufinala konačno nas je jedan nastup oduševio. Riječ je o tradicijskoj pjevačko-plesnoj skupini Ethnotine koja je izuzetno zgodnu i razigranu koreografiju folklornog plesa izvela u visokom ritmu podcrtanom skladnim udarcima nogama. Plesni nastup dodatno su oplemenile zarazno odojkanom podravskom pjesmom. Iako su nas jedine u potpunosti oduševile, publika ih je smjestila tek na treće mjesto, što im je osiguralo pripetavanje za finale, ali ne i samo finale.

Zaključno, prvo polufinale ponudilo nam je vrlo tanušne nastupe u kojima su se istaknule tek Ethnotine. Voditelji Rene Bitorajac i Igor Mešin bili su duhoviti, no ne i pretjerano originalni, a inspirativnost nije pokazao ni žiri. Dubravko Merlić prečesto je bio nepotrebno okrutan i nimalo suptilan u komentarima, Nina Badrić je bila pretjerano suzdržana (tek jednom je otpjevala svoj tipični hvalospjev), dok je Enis djelovao malo izgubljeno, stalno naglašavajući svoju nekompetenciju. U jednom trenutku Nina je spomenula južinu koja utječe na izvođače. Očito nisu samo izvođači pali kao žrtve južnih vjetrova