Osim što je doktor je znanosti i nepopravljivi kvizoljubac, Krešimir Sučević Međeral je i svjetski putnik. Prvo pravo putovanje na koje je krenuo bilo je 2006. godine, kada je s prijateljem sjeo u automobil te su iz Živogošća otišli na izlet u Sarajevo. Od tada je obišao više od 50 zemalja. Danas se prisjetio jednog.

'Bio je 4. travnja 2015., subota, baš kao i danas. Tog sam dana krenuo na putovanje s ciljem da dođem do Novog Zelanda ne koristeći avion. 10, 5 mjeseci trebalo mi je da ostvarim taj cilj, svoje putovanje života. Pod parolom 'Do kraja svijeta - čvrsto na zemlji' izvještavao sam u realnom vremenu na svom putopisnom blogu, a kasnije za te zapise dobio i nagradu za najbolji putopis na Festivalu putnika u Šibeniku 2016. Nažalost, nikako da ga objavim u tiskanom izdanju, jer me obaveze uvijek odvuku od toga', iskren je u svom postu, Krešimir Sučević Međeral.

U međuvremenu su ga, kaže karantena i peta obljetnica ponukale da napravi svojevrsni podsjetnik na taj put, da i na Instagramu podijeli neke 'najuspjelije slike i anegdote' s tog putovanja.

'Da malo i oživim profil, a možda dobijem i pokojeg sljedbenika. Uglavnom, taj prvi dan prevalio sam put Zagreb-Beograd, vlakom, a kako Beograd dovoljno dobro poznajem, nisam ništa slikao. Proveo sam večer u šetnji gradom, večerao na Skadarliji, a smještaj našao u opskurnom hostelu preko puta željezničke stanice. Bio je travanj 2015. i još se nije ništa znalo o izbjegličkom valu koji će kasnije te godine zapljusnuti Europu. Ipak, u Beogradu je, posebno oko moga hostela, sve vrvjelo Sirijcima. S nekolicinom ću te noći dijeliti dormitorij, jer ih je vlasnik hostela u neko gluho doba noći pustio unutra. Čak sam jednome pomogao i da se spoji na hostelski wi-fi. Bili su to ljudi koji su tko zna koliko dugo već bili na putu, osjetio se i miris ustajale i neoprane odjeće, ali ni u jednom trenutku nisam pomislio da bi bili išta više od nesretnika koji bježe od tragedije kod kuće i traže nadu na Zapadu', opisao je.

Pita se gdje su danas, pet godina kasnije, jesu li pronašli ono što su htjeli, jesu li u nekom centru za azilante, jesu li živi.

'Naši su se životi dotakli tu jednu noć u beznačajnom beogradskom hostelu, ali sjećanje na njih ponekad mi se vrati u um s hrpom pitanja i figama koje im držim - ja, kojem su se životne karte posložile da putujem zato što to mogu i hoću, a ne zato što sam na to prisiljen jer me netko istjerao s kućnog praga. A ova slika jest 'across Asia on a shoestring look' budući da sam znao da se neću stići šišati i brijati na putu, zamolio sam da mi maksimalno ostrižu sve dlake, objasnio je lovac.

'Mogu reći da sam sretan što sam imao priliku vidjeti neke zemlje poput Novog Zelanda, koji me fascinirao prirodom. Svidjela mi se Indokina te Singapur, a fascinirao me i Island kad je riječ o prirodi. Ondje je slično kao na Novom Zelandu, ali na neki divlji način', ispričao je ranije popularni lovac za tportal.