Popunjavanje udarnog termina ponedjeljkom navečer 'Potrošačkim kodom' i (recimo) novim političkim talk-showovom 'Nulta točka' u teoriji nije loša ideja. Jedno je emisija koja gledateljima olakšava batrganje u raljama (prečesto prevarantskog) kapitalizma, a drugo panelka u kojoj bismo iz ustiju dobro obaviještenih i stručnih osoba trebali čuti koju pametnu o onome što nam se sprema pod čizmom trenutačno vladajućih heroja demokracije. Oboje je nešto što javna televizija mora imati u programu. Problem je jedino to što je 'Potrošački kod', koliko god korisna - dosadna i površna emisija, a 'Nultu točku' vodi Mislav Togonal, čovjek koji i nakon XY godina rada na televiziji njeguje dojmljivu personu robota kroz čija se usta kanalizira glas radijskog spikera. Sve je njegove emisije zbog toga moguće odgledati s leđima okrenutim televizoru, k'o radiodrame. A to im je, povrh svega, najmanji problem.

Počnimo, međutim, s 'Potrošačkim kodom' i objašnjenjem zašto je riječ o dosadnoj i površnoj emisiji. Dosadna je zato što se još nijedanput nije odmakla od uobičajenog formata, koji volim nazivati 'pričom o komunalnoj pritužbi' i koji se sastoji od snimki zabrinute sredovječne osobe dok za kuhinjskim stolom prebire po papirima, a iz offa piči monotona spikerska naracija u stilu: 'Kada je gospođa Rustimir odlučila suprugu za godišnjicu braka kupiti stomak-eliminator, nije ni slutila da će skupo platiti opasan proizvod koji će i nju i njezinu obitelj nekoliko puta pokušati ubiti, i to sačmaricom'. I sve to tonom kao da upravo govorimo o vodostaju Save kod Mačkovca. Što se pak površnosti tiče, u sinoćnjoj su se emisiji posebno iskazali. Ekipa se obrela kod gospođe koja je kupila uređaj za detoksikaciju organizma namakanjem nogu u kadicu s nečim (nije objašnjeno o čemu je točno riječ) zato što je zaključila da joj se to više isplati nego plaćanje istoga takvog tretmana kod fizijatra. Ali avaj! Kupljeni aparat nije dao željene rezultate! Gospođa se nakon njegova korištenja nije osjećala nimalo bolje. Što sad?

HTV-ovci su se rastrčali po raznim ustanovama, posjetili su jednu fizijatrijsku ordinaciju i obratili su se tvrtki koja prodaje detoksikacijsko čudo te dobili odgovor da potrošači ne bi trebali kupovati takve aparate od svake budale. Ideš. Nisu se pritom sjetili postaviti ono prvo, najjednostavnije pitanje, koje je, vjerujem, na pamet palo svakom gledatelju koji nije spavao pred televizorom: nije li cijeli problem možda nastao zato što su svi takvi uređaji, blago rečeo, sumnjivi? Cijela priča s detoxom kroz stopala, naime, naširoko je osporavana ili, u najboljem slučaju, slabo istražena pa bi čovjek od novinara koji štite prava potrošača očekivao da se barem mrvicu raspitaju o tome. Ili da, ne znam, saznaju od kakvih se to toksina ljudi oslobađaju dok toćaju noge? I kako to ti toksini izlijeću van ko mutavi baš kroz stopala? I kod kakvih to točno dijagnoza pomaže terapija električnim lavorom. Ne, ništa to oni nisu istražili. Nisu čak ni objasnili po čemu se ovaj neposlušni gad kojega je kupila glavna junakinja razlikuje od ispravnoga aparata. Valjda misle da se to ne ubraja u domenu zaštite potrošača. Ili im je dovoljno to što je The Gospođa isti tretman primala od fizijatrice pa je to onda garant svemirska medicina. Kao da nikada nisu čuli za liječnike koji, uz medicinske, nude i hrpu kozmetičkih i sličnih šubi-dubi tretmana. A ne znam može li se takav pristup temi nazvati ikako drugačije nego površnim

Mislav Togonal, s druge strane, uopće nije površan. U svojem novom političkom talk-showu, koji se zove 'Nulta točka' i jedino se naslovom razlikuje od 'Otvorenog', služi se starim, do besvijesti temeljitim receptom: u studio pozove pet, šest gostiju koji nešto znaju o zadanoj temi večeri, a zatim ih pušta da se razmeću i međusobno nadvikuju ne bi li što uspješnije smotali i udavili gledatelje. Do kraja graje u studiju nitko se više ne sjeća o čemu se raspravlja, osim ako si na početku emisije nije zapisao na blokić, a zbunjola je podebljana time što Micek odabire teme koje su tek marginalno preciznije od legendarnih promišljanja bitka Branimira Bilića. Sinoć se tako uhvatio privatizacije na hrvatski način, razlomivši je na podteme o cestama, državnim firmama i (ovo mi je najdraže) pitanje: Što nas čeka na jesen? U cijeloj je emisiji koliko-toliko gledljiv bio samo početni prilog o autocestama Nataše Ban Leskovar, a i to samo zato što je podsjećao na mješavinu 'Latinice' i 'Crno-bijelog u boji'. Sve ostalo - kaos, kuka & motika.

Sve u svemu, dobro je što su HTV-ovci odlučili 'Potrošački kod' i 'Nultu točku' odraditi odmah na početku tjedna. Većina je gledatelja ponedjeljkom navečer ionako u bedu zbog upravo odbjeglog vikenda pa im je teško još više pokvariti raspoloženje. No ako ćemo o javnoj koristi, bojim se da nisu odmakli od društvenog značaja političko-komunalne kuknjave u lokalnoj birtiji.