Na dan abdikacije Edward VIII imao je dogovoreni ručak s Winstonom Churchillom, nakon čega ga je čekalo popodnevno pakiranje osobnih stvari. Njegovoj kratkoj vladavini na britanskom tronu, koja je trajala tek 326 dana, došao je kraj, a sve je ratificirao i parlament samo nekoliko sati ranije.

Atmosfera na obiteljskoj oproštajnoj večeri bila je napeta, a njegov mlađi brat Bertie, koji je postao kralj George VI, nije krio šok zbog svega onoga što ga je samog čekalo u novoj ulozi, onoj vladara. Ostatak obitelji još je uvijek ‘probavljao’ sve ono što se događalo posljednjih tjedana, počevši s Edwardovim prijetnjama da će počiniti samoubojstvo ako ne bude mogao oženiti Wallis Simpson, Amerikanku koja je iza sebe imala dva propala braka.

Tog petka, 11. prosinca 1936., točno u 21.30 Edward je ispraćen iz dvorca Windsor, o čemu je javnost obaviještena radijskom objavom.

‘Za mene je bilo nemoguće nositi i dalje taj veliki teret odgovornosti i izvršavati svoje dužnosti kralja kao što bih želio, a bez pomoći i podrške žene koju volim’, izjavio je tada već bivši kralj Velike Britanije. Pola sata kasnije Edward je, s novom titulom vojvode od Windsora, svratio do Royal Lodgea kako bi se oprostio od obitelji.

Prema sjećanju njegova rođaka Dickieja Mountbattena, njegov odlazak dotukao je sve. ‘Svi su bili uplakani osim njega. On se ponašao kao školarac koji odlazi na odmor. Neprestano je ponavljao: ‘Sada je sve gotovo, hvala Bogu!’

Prije odlaska naklonio se novom kralju i poručio mu: ‘Bog vas blagoslovio, gospodine! Nadam se da ćete biti sretniji od svog prethodnika.’ Nakon toga napustio je Royal Lodge i ‘nestao u noći’, ostavivši sve u prostoriji doslovce bez teksta.

Samo nekoliko sati kasnije već se ukrcao na brod koji ga je odvezao u Francusku, a potom je s budućom suprugom otišao do Beča kako bi ona dobila razvod od drugog supruga.

Od toga dana upravo je abdikacija kralja bila tema mnogih kazališnih predstava, televizijskih serija, knjiga, filmova… Priča o zgodnom monarhu koji se odrekao trona zbog ljubavi postala je inspiracija mnogima, no što se doista događalo nakon njegove abdikacije i novog života daleko od dvora nije do sada bilo toliko poznato.

Zahvaljujući bogatoj arhivi kraljevske obitelji, ali i mnogobrojnim intervjuima s ljudima koji su ih poznavali, složila se slika o bivšem kralju i njegovoj supruzi tijekom njihova života u egzilu.

Navodno njihov život i nije bio toliko bajan kada su se svjetla reflektora ugasila, dapače njihov se odnos s godinama promijenio, strast je nestala, a nastupili su preljubi i prevare, svađe…

Par je bio opsjednut svojim statusom i silno su i dalje inzistirali na tome da se prema njima svi odnose kao prema članovima kraljevske obitelji, a svoje su bogatstvo zgrnuli upravo eksploatirajući sebe i svoju obitelj kroz knjige, filmove, medije… i svatko tko im se suprotstavio bio je kratkim postupkom udaljen iz njihova života.

Priča o njima secirana je u novoj knjizi Andrewa Lownieja pod nazivom ‘Kralj izdajica: Skandalozan egzil vojvode i vojvotkinje od Windsora’.

U njoj stoji kako je abdikaciju svog supruga Wallis Simpson pratila iz vile u Cannesu, u vlasništvu njezina prijatelja. ‘Ležala sam na sofi s rukama preko očiju, pokušavajući sakriti suze. Ležala sam tako sve dok se nisam uspjela kontrolirati’, sjetila se godinama kasnije i dodala da je naredne dane provela u krevetu, depresivna zbog situacije u kojoj se našla. Naime za kraljevsku obitelj takav razvoj događaja bio je idealan i nisu morali strahovati da će dva puta razvedena Amerikanka postati budućom britanskom kraljicom.

Prema nekim službenim izvješćima, uz njezino se ime vječito pisalo da je ona ‘osoba koja jako voli društvo muškaraca i uz koju se vežu mnogobrojne afere’. Neki su čak smatrali da je njezin cilj to da u potpunosti upropasti monarhiju svojim idejama, a njegovom abdikacijom svi njezini snovi pali su u vodu. Više nije postojala nikakva šansa da postane kraljicom.

Da stvar bude bolja, nije im bila sklona ni javnost, kao ni političari, a jedan od njih, Robert Bernays, bio je poprilično oštra jezika: ‘Ne samo da nije imao nijednog pravog prijatelja koji bi mu pomogao u nevolji, već se ponašao poput razmažene filmske zvijezde. Mislio je da će moći samo tako otići s trona i ostaviti brata da ispunjava sve njegove zadaće, dok će on lagano vrtlariti u svojoj vili i uživati u luksuznim putovanjima i odmorima te se tu i tamo pojaviti na otvorenju neke bolnice, a svi će mu skandirati. Tek je sada shvatio da abdikacija ujedno znači egzil i da do kraja svog života neće imati nikakvu funkciju.’

Doslovce preko noći izgubio je sve za što se pripremao od rođenja, no onda je pronašao kompenzaciju za sve bez čega je ostao. A u to je spadala pozivnica iz kazališta u Los Angelesu njemu i njegovoj ‘divnoj dami’, vrijedna čak milijun dolara, uz vilu u Hollywoodu, da glume u povijesnom filmu.

No ono što mu je najviše smetalo bilo je to što su ga svi, uključujući brata, kralja Georgea VI, počeli ignorirati. To je išlo toliko daleko da je kralj zabranio da mu prespajaju njegove pozive u Buckinghamskoj palači. A ono od čega njihova majka, kraljica Mary, nije odustajala to je da se u javnosti nikako ne stekne dojam da kraljevska obitelj odobrava njegovu vezu s Wallis Simpson.

Raskol između braće dogodio se, naravno, oko financija. Naime u pregovorima o abdikaciji dogovoreno je da će vojvoda kada odstupi godišnje primati naknadu od 25 tisuća funti. U današnje doba to bi bio iznos od nevjerojatnih 480 tisuća funti, i on se tradicionalno davao braći i sestrama vladara. Nije trebalo dugo da se dozna da je Edward svoje pravo bogatstvo krio od svih, pa i od kralja.

Naime bratu je rekao da posjeduje tek nešto manje od 100 tisuća funti (danas vrijednost od dva milijuna funti), a zapravo je imao čak 800 tisuća funti (današnjih 16 milijuna), čime je upravljala Wallis Simpson. On je jednostavno smatrao da je njegovo osobno bogatstvo irelevantno i tražio je ono što bi mu, navodno, trebalo pripasti, među ostalim imanja u Balmoralu i Sandringhamu. Sve je završilo tako da mu je kralj kompenzirao novac iz svojih privatnih sredstava.

U ožujku 1937. Wallis se sa svoja 26 kofera uselila u dvorac iz bajke u dolini Loire, pod nazivom Chateau de Cande, te su počele njezine pripreme za treći brak. Iako se nadao da će barem dio njegove obitelji doći na vjenčanje, kao i da će jedan od njegove braće ili čak Dickie Mountbatten prihvatiti ulogu kuma, to se nije dogodilo. Palača je odbila sve njegove zahtjeve, obitelji je bilo zabranjeno prihvatiti poziv, a prijatelji i bivši savjetnici primili su upozorenje da je bolje za njih da ne odu na vjenčanje.

No kraljevska obitelj tu nije stala s ‘udarcima’ upućenim bivšem kralju. Naime na sastanku kabineta počelo se raspravljati o njezinom statusu HRH, koji joj je zabranjen, iako ga je imao sam vojvoda. Vjenčanje je održano 3. lipnja, a među mnogobrojnim poklonima bio je i onaj koji je izazvao mnoge rasprave - zlatna kutija koju im je poslao sam Adolf Hitler. Supružnici su ratne godine proveli uživajući na Bahamima, a potom su se trajno nastanili u Parizu.

Svoje zaposlenike instruirali su da im se moraju obraćati kao članovima kraljevske obitelji, kao i da im se moraju klanjati.

‘Nikada nismo smjeli govoriti prije negoli nam se to dopusti. Njoj nismo smjeli okretati leđa, već smo, ukoliko smo željeli napustiti prostoriju, morali hodati unatraške, a tijekom večera vojvotkinja je pored sebe imala zlatni notes u kojem je pisala sve greške i primjedbe. Čak je svaki list salate morao biti jednake veličine’, prisjetio se jedan od njihovih djelatnika.

Baš kao da je u kraljevskoj palači, Wallis je inzistirala na velikom broju posluge s čak četiri kućne pomoćnice, a dvije su se brinule o njezinoj odjeći, pomagale joj oko kupanja i peglale plahte dva puta dnevno. Izvor prihoda pronašli su i u biografiji koju je za Edwarda napisao Charles Murphy i koja mu je donijela zaradu od 300 tisuća funti (oko 9,6 milijuna danas), a potom su dopustili da njihovo ime postane brend za apsolutno sve - od pribora za jelo do haljina - te je Wallis počela pisati mjesečnu kolumnu za američki časopis, u kojem je detaljno opisivala svoje kupovine, modno iskustvo, ali i noćne provode, uvijek ubacujući i potpirujući sukob između njih i kraljevske obitelji.

‘Moj je suprug kažnjen, baš poput malenog dječaka kojeg svakog dana netko tuče jer je bio zločest. Njegova bol je duboka’, napisala je u jednoj od kolumni, a sve to toliko nalikuje potezima koje su povukli princ Harry i Meghan Markle.

A baš kao što se u današnjici, prije nekoliko mjeseci, zbog smrti princa Philipa u London vratio princ Harry, nadajući se da će možda uspjeti pokrpati odnose, isto se dogodilo u proljeće 1953., kada je preminula kraljica Mary. Na sprovodu je Edwardu dodijeljena simbolična uloga, što mu je itekako zasmetalo, baš kao i trenutak u kojem kao bivši vladar, zbog abdikacije, nije mogao prisustvovati krunidbi mlade kraljice Elizabete, a samo zato što takva situacija u protokolu nije postojala.

Umjesto toga, vojvoda je krunidbu pratio putem malih ekrana iz Pariza. Ipak, i iz toga je izvukao korist, ponudivši United Pressu da bude njihov gost komentator za poveći iznos.

U lipnju te iste godine u Windsoru je potpisan ugovor o najmu kuće u Bois de Boulogneu, koji je, sve do tog trenutka, bio dom Edwarda i Wallis Simpson, a za koji su plaćali minimalnu rentu i dobili besplatno osiguranje zbog njegova diplomatskog statusa. U tom trenutku osobno mu se bogatstvo procjenjivalo na tri milijuna funti (današnjih 85 milijuna), a do trenutka u kojem će kraljevska obitelj pomalo olabaviti odnos prema njima trebalo je proći još desetljeće.

No zapravo se nije promijenilo puno toga. Dapače na smrtnoj postelji Edward je još jednom jasno izrekao: 'Vojvotkinja mi je dala sve što mi vlastita obitelj nije dala - utjehu, ljubav i dobrotu.'