Najpoznatija hrvatska teatrologinja, kazališna kritičarka i prva intendantica u povijesti hrvatskog glumišta koja je pomicala granice odvažnošću i iskrenošću bila je omiljena i u svijetu teatra, ali i izvan njega. Mnogi se danas s velikom tugom opraštaju od Mani Gotovac.

'Ja sam s Mani bio od svoje mladosti, mogu čak reći da sam bio dio njezine obitelji, podržavali smo se cijeli život. Napisala je tekst za monografiju povodom 50. godišnjice mog rada koja će uskoro biti objavljena. Baš sam je danas namjeravao posjetiti pa sam dobio vijest da je otišla. Čuli smo se u prošli petak. Ostavila je veliki trag u glumištu i uopće na javnoj sceni. Najprije kao novinar, pa dramaturg a napose i kao intendantica. Uvijek je s njom bilo burno, veselo, zanimljivo, a predstave koje su bile pod njezinim vodstvom publika je voljela. Otvorila je ogroman prostor mladim piscima budući da je voljela raditi s domaćim autorima. S njom odlazi era promišljenog kazališta koje nije bilo samo zabavište nego nosi u sebi društveni, socijalni i politički angažman', rekao nam je Zlatko Vitez.

'Prihvatila me kao svoju, maštale smo i planirale projekte koje ćemo zajedno raditi. Voljela je čokoladu i Jesenjina i Baudelaira. Usudila se dati mi priliku da sudjelujem u otvorenju Dubrovačkih ljetnih igara govoreći Baricca. Od trenutka kad smo se srele, vjerovala je u mene. Zauvijek je moja inspiracija', izjavila je Judita Franković.

'Mani Gotovac je ostavila veliki trag u hrvatskoj kulturi. Ja sam imao sreću da me odabrala tri puta za redatelja projekata koje je ona osmislila. Prvi put u Rijeci 'Mirisi, zlato i tamjan', koja je 10 godina bila na repertoaru Riječkih ljetnih noći. Nakon toga sam režirao pod njezinim vodstvom predstavu 'Ničiji sin' Mate Matišića i na kraju 'Kafeteriju' na Dubrovačkim ljetnim igrama. Meni, koji sam tada bio novi u kazalištu mani je davala sigurnost. Bila je pravi kreativni producent koji zna usmjeriti redatelja, upozoriti redatelja da ne ide u krivom smjeru i reći mu kad je dobro. Meni je ona bila sigurnosna mreža ako sam artist na trapezu. Često sam se čuo s njom. Ona je voljela slušati moje gluposti, a ja što će ona meni pametno reći. Jako će mi faliti', kaže Vinko Brešan.

'Ona je meni bila četiri godine intendantica u HNK Split i za vrijeme toga smo napravili zaista lijepe predstave, to razdoblje mi je bilo zanimljivo. Mani je bila istaknuta figura u kazališnom svijetu. S njezinom majkom Marijom Danirom sam dugo godina igrala, a bila je velika, sjajna i neponovljiva glumica tako da sam imala sreću raditi s takve dvije velike umjetnice. Mani je mogla biti ispravna i ponekad pogrešna, ali je neprikosnoveno živjela kazalište. S odlaskom takvih veličina, usudila bih se reći da kazalište polako počinje izumirati', poručila je Arijana Čulina.

'Čitav život bila je posvećena kazalištu. Imala je veliku strast i znanje zbog čega su kazališta koja je vodila i bila posebno uzbudljiva mjesta', ističe Senka Bulić.

'Pamtim je od kad se zanimam za kazalište, dakle od rane mladosti. Uvijek je bila svoja, hrabra, znale se izboriti za nešto u što je vjerovala. Unijela je pozitivan nemir u teatar. Mani je bila vrlo ugodna kad bismo se sretali i uvijek nasmijana. Ponosan sam što sam se očešao o njezinu karizmu i bio u kontaktu s takvom ženom. Bila je zanimljiva, drukčija i imala je pozitivnu energiju koja često nedostaje na našoj sceni', ispričao je Nenad Korkut.

'Mani draga, radosna Mani, sad mi je žao da nismo do kraja popili ono vino, da nismo još dugo pjevali, da nismo strasnije polemizirali, da nismo ostali još.. . Pa, ipak, Vaš nas je smijeh utješio, Vaša nas je neočekivana blagost i smirenost sasvim umirila pa je oproštaj s Vama bio sretan i veseo do neba, do onih koji Vas u ljubavi beskrajnjoj očekuju. Putujte, živite, radujte se, pišite, pjevajte, snivajte i snujte tamo negdje, svugdje, u savršenom, vječnom, raskošnom i milostivom Božjem 'teatru', oprostila se od velike umjetnice na svom Instagram profilu Anja Šovagović Despot.

Dirljivom objavom od Mani se oprostila i ravnateljica umjetničkog paviljona u Zagrebu, Jasminka Poklečki.

Duško Ćurlić je u dirljivoj objavi na svom Facebook profilu poručio:

'U nekom Teatru 'tamo gore' nadam se da ćete naći svoj mir, a donijeti mu onaj svoj kreativni nemir... Bila je čast upoznati Vas još kao srednjoškolac, upijati Vaše riječi i kad ih nisam razumio i svaki put kad bi se sreli u emisijama, na ulici, u teatru pokazati Vam ono tiho poštovanje zbog svega što ste nosili sa sobom i nesebično dijelili na svoj način. Vraćaju se slike. I po njima ću Vas pamtiti'.

Jedan od posljednjih prijatelja koji ju je vidio bio je književni kritičar Velimir Visković.