'13 dugih godina. Sutra negdje u ovo doba napustio si nas fizički, ali samo fizički brate moj. Ne mogu vjerovati koliko i dan danas nedostaješ i koliko nam je još uvijek teško što si prerano otišao.' Započeo je svoju objavu na svom Instagram profilu Tony Cetinski, povodom 13. godišnjice smrti makedonskog pjevača Toše Proeskog, koji mu je bio više od prijatelja, dapače, smatrao ga je i nazivao bratom.

'Život stvarno nije fer....Pitaš me gdje sam i što radim? Plačem, da plačem... Na cesti sam naravno i odvratna je kiša, ali tvoj osmijeh je nada koja je svima u današnje čudno i zlo doba toliko potrebna. Biti će sve u redu dok imamo tebe koji nas čuva svojom prisutnošću, pjesmama i svemu dobrim i plemenitim što si ostavio na ovoj planeti. Ti si anđeo dobrote. Znam da nas čuvaš kao što i ti moraš znati da si uvijek u našim molitvama. Voli te brat', završio je Cetinski uz fotografiju Toše Proeskog.

U doba kada je umro Toše je imao samo 26 godina, a osim što je bio najpopularniji makedonski pjevač, bio je i velika zvijezda u regiji. Netom prije smrti najavio je i svjetsku karijeru, okružen najvećim glazbenim imenima koji su u njemu vidjeli ogromni potencijal. Nažalost, sve je stalo u automobilskoj nesreći u kojoj je život izgubio samo on, a cijela regija ostala je zavijena u crno.

'Prije desetak godina rekla sam da se više nikada neću baviti menadžerskim poslom. Izjavila sam ono što sam iskreno i osjećala, a ta se osjećanja nisu promijenila do danas. Toše i ja smo zajedno završili svoje karijere. Prerano, nažalost. Neshvatljiva mi je potreba pojedinca da me predstavi onakvom kakva nisam, da besramno koristi moje ime, da širi laži i neistine. Umorna sam od čitanja izmišljenih i lažnih intervjua, lažnih profila na društvenim mrežama', izjavila je još prošle godine u jednom od rijetkih intervjua njegova menadžerica Ljiljana Petrović.

A Toše se na godišnjicu smrti prisjetio i nekadašnji radijski, danas televizijski voditelj Dalibor Petko, koji je, uz njihovu zajedničku fotografiju, napisao podužu objavu.

'Negdje oko 7 ujutro zvoni mobitel. Netko je uporan. Vidim zovu s posla, živčan sam jer mislim da ne mogu naći tonove koje sam ostavio noć prije. Zove kolega Goran: Toše je poginuo. Molim??? Toše je poginuo, dođi odmah na posao. Spremio sam se za pet minuta i krenuo. Od šoka sam ostavio mobitel doma, po putu razmišljam da će me netko nazvati da je bila kriva vijest. Stvarno to želim više od ičeg...', napisao je Petko i nastavio:

'Od 8 sam počeo zvati njegove kolege i prijatelje. Koga god sam zvao svi plaču, većini sam ja nositelj loše vijesti, najogri osjećaj na svijetu. Ljudi se raspadaju. Gdje god se okrenem svi plaču.'

Te večeri odradio je i emisiju uživo kako bi odao počast makedonskom pjevaču, za koju tvrdi da mu je bila najteži live u životu. 'Moj šok nije prestao. Nije do danas. Još uvijek mislim da će se jednom vratiti...Ovo je jedan od onih dana kad svatko zna gdje je bio kad je čuo vijest da je Toše poginuo. I svatko je reagirao jednako. Bio je to događaj kad je cijela bivša država opet bila jedno. Svi smo bili Makedonija. Plakali su i oni koji ga nisu nikad vidjeli uživo, koji su ga samo osjećali kroz njegov predivni glas, kroz pjesme Poljsko cvijeće, Čija si, Tajno moja, Igra bez granica...'