Bila je omiljena holivudska ljepotica koja se zbog ljubavi odrekla karijere i ostvarila san mnogih djevojčica - postavši princeza. No bajka nije dugo trajala: 13. rujna 1982. godine princeza Grace od Monaka u automobilu je sletjela s litice, a unatoč teškim naporima liječnika da spase njezin život, to im nije uspjelo. Njezina smrt proglašena je dan kasnije, 14. rujna 1982., kada je imala samo 52 godine
U trenutku automobilske nesreće, kada je nekadašnja holivudska glumica, tada već princeza Grace od Monaka sletjela niz liticu, prve informacije koje su mediji dobili nisu prikazivale pravo stanje stvari. Barem ne što se tiče njezinih ozljeda, jer na prvi pogled nisu bile opasne po život. Stoga i ne čudi to da je proglašenje njezine smrti 14. rujna 1982. godine itekako šokiralo Monako, ali i cijeli svijet koji je od toga trenutka oplakivao njezinu tragičnu pogibiju.
Trebao je to biti sasvim uobičajen dan 13. rujna 1982. godine, kada je Grace trebala najmlađu kćer, tada 17-godišnju princezu Stephanie, odvesti do stanice vlaka, odakle je trebala otputovati u Pariz, u kojem se školovala. Umjesto toga, bio je to dan kojeg se i 39 godina kasnije mnogi jasno sjećaju, posebice tužnog pogreba održanog četiri dana kasnije u monegaškoj katedrali, a koji je preko malih ekrana pratilo više od 100 milijuna ljudi iz cijelog svijeta.
Službeno, za njezinu smrt bila su pogubna dva jaka i teška moždana udara, zbog čega je njezina obitelj donijela odluku da se ugase svi aparati koji su je održavali na životu jer su funkcije mozga službeno proglašene - mrtvima. No s tom se službenom objavom ni desetljećima kasnije mnogi ne slažu, a teoretičari raznih zavjera ne miruju, tvrdeći da je riječ o jednoj od najvećih misterija, što u Hollywoodu, što u monegaškoj kneževini.
Jedan od razloga što je tako podatak je da je automobil vozila upravo Grace Kelly, a koja inače nije rado sjedala na vozačevo sjedalo. Službeno je upravo ona vozila od njihove kuće u francuskom Roc Agelu u monegašku palaču zavojitom cestom na kojoj su toga dana, zbog jakih vjetrova, bili dosta teški uvjeti za vožnju te je trebalo oko 40 minuta da se prijeđe udaljenost od 20 kilometara.
Njihov osobni šofer prije puta je preparkirao njihov zeleni Rover 3500, nakon čega je Grace Kelly na zadnje sjedalo stavila pregršt svojih haljina i kutija punih odjeće i modnih dodataka, a budući da je toga bilo toliko da nije bilo mjesta osim za vozača i suvozača, Grace Kelly rekla je vozaču da će ona voziti do Monaca. On je inzistirao da će ih prevesti i potom se sam vratiti po haljine, no glumica je bila uporna.
Majka i kći krenule su automobilom na svoju uobičajenu vožnju i sve je bilo u redu do tog velikog i pogubnog zavoja, na kojem je sve pošlo po zlu, nakon čega je Grace Kelly automobilom probila zid i strmoglavila se. Među prvim glasinama koje su se pojavile bila je i ona da je automobilom upravljala Stephanie, koja je preživjela nesreću s tek nekoliko slomljenih rebara i ključnom kosti, te se tvrdilo da se sve zataškalo jer je bila maloljetna i bez vozačke dozvole.
Tu priču zahuktao je Sesto Lipio, lokalni stanovnik koji je rekao kako je vidio da je automobil vozila djevojka dok je žena sjedila iza nje. Tek je 2002. princeza Stephanie smogla snage progovoriti o svemu za Paris Match te je rekla: ‘Očito je da nisam vozila. Dapače, letjela sam po automobilu baš kao i moja majka, koja je od udarca odletjela na stražnje sjedalo. Suvozačeva vrata bila su skroz smrskana, a ja sam izašla kroz jedina kroz koja se moglo izaći - ona vozačeva.’
A osim priče da je automobilom upravljala Stephanie, krenule su priče da su se majka i kći svađale, zbog čega se Grace Kelly nije mogla fokusirati na vožnju. Svađu je navodno pokrenula Stephaniena želja da se uda za tadašnjeg dečka, sina francuskog glumca Jean-Paula Belmonda i vozača utrka, Paula Belmonda.
Nikakvi tragovi klizanja nisu postojali, auto je cijelo vrijeme ubrzavao dok je padao niz liticu, a svjedok koji je vozio iza njih rekao je da niti u jednom trenutku nije vidio da se pale svjetla kočnica. Kada su spasioci stigli do automobila, mjenjač je bio postavljen u poziciju za parkiranje (riječ je bila o automatiku, op.a.), a to je napravila sama Stephanie. ‘U to sam se vrijeme pripremala za vozački i znala sam da moram staviti u položaj za parkiranje kako bih ga zaustavila. Pokušala sam sve, čak sam podigla ručnu kočnicu. Je li moja majka zamijenila kočnicu gasom, ja doista ne znam.’
Zbog tih njezinih izjava počelo se nagađati da su kočnice na 11 godina starom Roveru možda bile pokvarene, zbog čega su sve testove napravili i službeni mehaničari, no nikakve greške nisu pronađene. Jedina stvar koja je zaključena ta je da ni Grace Kelly ni princeza Stephanie u tom trenutku nisu bile vezane.
Za neko vrijeme počele su se pojavljivati svakakve priče, a među njima bila je i ona po kojoj Grace Kelly zdravstveno i nije bila najbolje, zbog čega su neki smatrali da je to uzrok tragičnog događaja. Naime princeza je posljednje tjedne ljeta provela pod liječničkom kontrolom, a razlog je bio visok tlak, što je naknadno demantirano, ali i zbog ulaska u menopauzu.
‘Nije se osjećala dobro, bila je strašno umorna, a ljeto je bilo prepuno obaveza. Nije mirovala ni sekunde cijelo ljeto i davala se skroz, no nikada se nije žalila da joj je teško’, ispričala je svojedobno njezina druga kći, princeza Caroline.
Na to se potom savršeno nadovezala izjava njezine mlađe sestre koja se ‘prisjetila’ kako se njihova majka tijekom vožnje žalila na glavobolju, a u jednom trenutku čak je izgledala da trpi veliku bol, kao i da se onesvijestila prije negoli je automobil krenuo niz liticu.
Liječnik iz monegaške bolnice, dr. Louis Chatelaine, koji ju je liječio, rekao je da je Grace Kelly pretrpjela dva moždana udara - jedan prije same nesreće i drugi nakon nesreće, zbog čega su i šanse za preživljavanje bile iznimno male i zapravo nikakve.
No što se zapravo dogodilo, malo tko i danas zna, ponajviše zato što je monegaški dvor sve zataškao do te mjere da je čak i zaposlenicima palače naređeno da ostanu do daljnjeg na odmoru te su doznali o smrti princeze tek iz medija.
Da je tu bilo nečeg sumnjivog, javno su rekla i dvojica liječnika - dr. Jean Duplay, neurokirurg iz Nice, te dr. Jean Chatelain, kirurg iz bolnice u kojoj je preminula Grace Kelly. Upravo on je rekao: ‘Bila je to nesreća nakon koje bi, da se dogodila kod kuće, ona vjerojatno malo legla i bila bi bolje. Bila bi realno benigna, ne mogu to tvrditi sa sigurnošću, no u drugim okolnostima stvari su trebale biti drugačije.’
Duplay je rekao i kako je on pozvan u bolnicu tek 12 sati nakon što je primljena u nju. Tada je već primila anesteziju, zbog čega je nisu mogli odvesti na rendgen ili CT, koji ta bolnica nije ni imala. Snimanje je obavljeno tek naknadno i tada je otkriveno cerebralno krvarenje, a ovaj neurokirurg uvjeren je da ne bi sve završilo tako da je ranije odvedena na snimanje glave.
Odluku da ju skinu s aparata za održavanje za života donio je njezin suprug, princ Rainier III nakon razgovora s kćerkom Caroline i sinom Albertom II, a Stephanie su tek dva dana kasnije rekli da joj je majka preminula.
Iako se godinama nakon tragedije nagađalo što je dovelo do takvog razvoja događaja, princ Rainier III svaki je put uspješno zataškavao sve i sprečavao medije da pišu o tome. ‘Silno su se trudili da održe tu priču na životu, ne pokazujući tom prilikom nikakvo suosjećanje za nas koji patimo. Bilo je strašno. Posebice kada su izmislili priču da ju je mafija pokušala ubiti, iako to nema baš nikakvog smisla, no sve sam to dopuštao. No kada su počeli ponovno pisati da je Stephanie vozila, a znaju da nije bilo tako, nisam to više mogao trpjeti’, izjavio je prije svoje smrti princ Rainier III.
Iako je prošlo 39 godina od stravične nesreće, koja je zaogrnula u crno cijeli monegaški dvor, princeza Stephanie i danas nosi težak teret na svojim leđima. ‘Ljudima je bilo teško shvatiti da je ona mogla izazvati takvu nesreću, zbog čega su zaključili da sam sigurno ja vozila, jer ona je bila presavršena da bi napravila takvo nešto. Nakon što stalno čujete jednu te istu priču ne možete a da ne osjećate krivnju’, priznala je Stephanie.
No ono što je najzanimljivije u svemu zasigurno je i posljednji intervju Grace Kelly, dan 22. lipnja 1982. Pierreu Salingeru. Na pitanje kako bi voljela da je ljudi pamte, Grace Kelly je rekla: ‘Gledajući kroz oči svoje djece i njihove djece, voljela bih da smatraju kako sam dobro napravila svoj posao kao majka te da sam bila puna razumijevanja i dobra.’