Tijekom godina Magazin je promijenio nekoliko pjevačica, a mnogi ne mogu zaboraviti i 'preboljeti' onu prvu, Ljiljanu Nikolovsku, pjevačicu koja je pjevala neke od najvećih hitova popularnog benda. Ljiljanu je naslijedila Danijela Martinović, zatim je na to mjesto došla Jelena Rozga, Ivana Kovač, a sada aktualna pjevačica je Andreja Šušnjara.

57-godišnja splitska pjevačica od 1995. godine živi u San Pedru u Kaliforniji sa suprugom Peterom Mazichem- Volontira u kampanjama Bernija Sandersa, a u Hrvatsku dolazi rijetko. U intervjuu za Novosti otkrila je što je veže za američki dom te koliko joj je pandemija utjecala na život.

'Veže me i obitelj, glazba, zajednica, ogromno neprobojno klupko ideja, kreacije, optimizma, ideala, suradnje i aktivizma koji ovdje nikada ne spava, tisuće malih 'komuna' s vlastitim komunikacijskim kanalima koje monopolistički mainstream skoro ni ne dodiruje. Kalifornija ima puno problema, ali ih za razliku od mnogih drugih zajednica pokušava riješiti,' kaže Ljiljana te dodaje kako je pandemija promijenila način snimanja u glazbenim studijima te onemogućila nastupe uživo, ali da je tehnologija popunila većinu nastalih rupa. Vlastite projekte trenutno samo prikuplja jer nema dovoljno vremena da ih realizira. Fokusirana je na izradu obiteljske biografije koju bi htjela završiti prije nego što joj djeca navrše 18 godine.

Prisjetila se vremena kad je s Magazinom konstantno putovala i imala i po čak četiri koncerta dnevno, nekad su nastupali u dva različita grada u istom danu. 'Magazin ne pamtim kao fenomen. Valjda kada nemaš vremena sebe ugledati na televiziji, nemaš predodžbu o nekom statusu i popularnosti. Doduše, sjećam se da nas je baš veselilo kada bismo na putu u kombiju čuli neku našu stvar na lokalnom radiju, pogotovo nakon onog nagradnog fijaska s 'Piši mi' na Zagrebfestu 1985. godine, kada je publika napustila Lisinski jer nismo pobijedili,' kaže bivša pjevačica Magazina Najdraža sjećanja iz tog perioda joj je publika i interakcija s njom.

U intervjuu se dotaknula i trenutne postave Magazina te rekla: 'Gitarist i basist nekog originalnog benda sami ne mogu više tvoriti taj isti bend. Možda je šteta ne koristiti prepoznatljiv naziv dok god je moguće, ali to je dvosjekli mač jer prodaješ nešto čega više nema, nije važno je li ovo novo bolje ili lošije, drugačije je. I to se uvijek osjeti. Ljude za muziku vežu sjećanja i emocije i na ovakvom pristupu možeš kratkoročno profitirati, ali dugoročno gubiš identitet'.

'Magazin je bila i neka mama u publici kojoj nije smetala cura na pozornici u konfekcijskom odjelcu, dijete, koje je voljelo naše plesne parodije, svekrva, koja nije skrivala da također ide na koncert, kapetan trajekta ili vozač autobusa kojega je putnik zamolio da pojača radio i nitko se nije bunio. Ne znam, mladost i entuzijazam skoro uvijek nađu plodno tlo, čak i kad je ponekad ono što radiš nemušto ili patetično umotano, a i toga smo imali napretek. Kada se sjetim nekih od tekstova, zgrozim se, ali bilo je tu i par bezvremenskih, tako da mi nije žao. Prijemčivost tih pjesama možda leži i u njihovom, tada neobičnom, specifičnom miksu popa i folka, koji je kreiran u suradnji s velikim brojem ljudi iz branše, za razliku od ekskluzivne manufakture kojom se autori u regiji bave od devedesetih,' dodala je u inervjuu za Novosti ali i otkrila kako joj nedostaje stari Split kojeg više nema.

'Grad humora, beštima, serenada i suza, barki, kamena, cementa i zelenila, ruža, jorgovana i tratinčica, grad koji je proizvodio od najbolje krafne na svijetu do prekooceanskog broda,' ispričala je, a zatim se prisjetila se i najbolnijih trenutaka, kada su njeni roditelji ostali bez stana u rodnom gradu.

'Odselila sam se 1990., ali smo tek bili završavali album 'Dobro jutro' pa sam se često vraćala i odrađivala promo turneje tokom 1991., dok Danijela nije bila spremna za nastupe. Dolazila sam redovito sve do 1996., kada me bend zamolio da im se pridružim na još par gaža u Hrvatskoj i Sloveniji. Sjećam se da nam je 1991. na vrata u stanu u Splitu pokucala nekakva patrola. Ušli su, pozdravili, čula sam jednoga kako dovikuje nekom s vrata: 'Nema problema, ovo su roditelji naše Ljilje!' Pristojno nas pozdrave i odu. Idući koji su se pojavili bili su crnokošuljaši. To ne bi bio toliki problem da imamo iole nezavisno sudstvo, ali nažalost, istina je obratna,' ispričala je Ljiljana u intervju za Novosti dodajući kako su njezini roditelji nakon 22 godine suđenja pobijedili na sudu.