Svi oni koji nostalgično uzdišu za vremenima 'Kviskoteke' i sličnih kvizova, u kojima su se prije svega slavili znanje i pronicljivost, a nagrade bile skromne, odnosno jednako tako orijentirane na znanje (učenje jezika u inozemstvu, primjerice) - odavno su se već trebali pomiriti s činjenicom da je takvim kvizovima na suvremenim televizijama odzvonilo. Živimo u druga vremena i gotovo svugdje u svijetu glavno je pitanje koje se natjecateljima u TV kvizovima postavlja: 'Kako ćete potrošiti osvojeni iznos?' Nešto je znanja potrebno (nešto pritom znači minimalno), ali sve se uglavnom svodi na to da natjecatelji osvoje ili ne osvoje nekakav novac te da se publika pritom pred ekranima što bolje zabavi (čitaj: zgražava se kada netko nešto ne zna ili se raduje kada 'onaj naš mali iz kvarta' osvoji dovoljno da ćaći i materi pokrije minus na tekućem).

RTL si je u svojem novom kvizu 'Tko će ga znati' zbilja dao truda smisliti nešto iz potonje rubrike, a da se razlikuje od dosadašnjih takvih kvizovskih igara na sreću, koje su najčešće ili manične telefonske pitalice s voditeljem/icom na jednako ubrzanom broju okretaja, ili pak studijske igre s bogatom grafikom i višebojnim tablicama na zidu. Marijana Batinić luta ulicama raznih gradova (u prvoj je epizodi riječ bila o Splitu), zaustavlja prolaznike, pita ih žele li sudjelovati u kvizu u kojem mogu osvojiti do pet tisuća kuna, a zatim oni - iznenađenje, iznenađenje! - uopće ne moraju odgovarati na pitanjaNjihov je zadatak pronaći druge prolaznike na ulici koji će znati ili ne znati odgovor na postavljeno pitanje. I to tako ide naizmjence. Prvo moraju naći jednog/jednu koji će znati, pa onda jednog/jednu koja neće i tako redom do posljednjeg pitanja, u kojemu osvajaju pet tisuća kuna ako zaustavljeni prolaznik NE ZNA odgovor na pitanje. Ima tu još nekih jokera, koje zbog autorskih prava ne nazivaju tako nego slamkama spasa, a sastoje se od nazivanja prijatelja, poznanika i ostale ožalošćene rodbine, ali hukerz. Najvažnije je to što se kviz svodi na to da natjecatelj koji je pristao sudjelovati u kvizu na ulici procjenjuje koji bi prolaznik mogao biti znalac a koji neznalica. I da pušta druge da se eventualno blamiraju u njegovo ili njezino ime.

Potpuno sam sigurna da će takva ulična kviz-igra polučiti pristojnu, ako ne i veliku popularnost među gledateljstvom. Raja to voli - kada se netko sramoti, a oni to kod kuće gledaju, grohoćući nadmoćno od smijeha nad time kako neki šjor na Rivi nema pojma o seriji 'Bračne vode' ili kada nekog drugog kum i pobratim zezne jer, eto, zna koja je kemijska formula kuhinjske soli. Pitanje je samo hoće li žitelji hrvatskih gradova, kada spaze Marijanu Batinić u društvu kamermana i jednoga 'civila', početi od nje bježati kao da su spazili tramvajske kontrolore