Impresivna je i raznovrsna glumačka karijera ove šarmantne mlade žene, a još nema ni 30 godina. Jovana Stojiljković umjetnošću se bavi bezrezervno i potpuno, a nepresušna pozitivna energija iz dana u dan gura je naprijed, potvrđujući njezinu kvalitetu publici koja je obožava i redateljima koji je angažiraju u svojim projektima. Prvi film snimila je kad je imala 10 godina, a još kao studentica Fakulteta dramskih umetnosti (FDU) u Beogradu počela je glumiti u predstavama. Od 2016. godine stalna je članica ansambla čuvenog Ateljea 212. Jedna od prvih filmskih uloga bila joj je ona u kontroverznom filmu 'Klip' redateljice i scenaristkinje Maje Miloš, a nakon toga nizala je uloge u filmovima 'Kad ljubav zakasni', 'Bićemo prvaci sveta', 'Otadžbina', 'Branio sam Mladu Bosnu'. Pažnju je privukla i izvanrednom glavnom ulogom u filmu 'Panama', a trenutno svi govore o njoj zbog uloge u filmu 'Južni vetar 2 - Ubrzanje'. O njoj ćemo sigurno tek slušati jer blista i na sceni i izvan nje.

'Južni vetar' osvojio je publiku u regiji. Kako je bilo tumačiti Sofiju i što će se događati s njom u 'Ubrzanju'?

Sofija je inspirativan i zanimljiv karakter. Posebno mi je drago što se kroz seriju, a sada i drugi dio filma, likovi 'Južnog vetra' nalaze u potpuno novim situacijama. Već u prvom dijelu filma to se osjetilo kroz uvjerljivo brze, a realne životne promjene gotovo svih junaka. Ne bih otkrivala radnju drugog dijela filma, ali ono što je sigurno - bit će jako uzbudljivo, a odluke koje junaci donose još su brže i imaju veću težinu.

Od drugog dijela mnogo se očekuje. Hoće li moći dostići ili premašiti popularnost prvog dijela filma i serije?

Uvijek zvuči pretenciozno očekivati tako nešto, ali najvažnije je da je i ovaj nastavak rađen iskreno, s punom vjerom i željom da bude najbolji moguć. Mislim da publika jedva čeka vidjeti nastavak priče.

Popularnost i gledanost 'Južnog vetra' doveli su do velikih polemika u javnoj sferi - jesu li glumci iz filma i serije postali novi idoli mladima?

Mislim da je usporedba na taj način banaliziranje umjetnosti i kinematografije uopće. Nažalost, u posljednje vrijeme događa se da se film, ili bilo koja igrana forma, izjednačava s realityjima, s klipovima s YouTubea ili nekom dokumentarnom formom. Pa čak i glumci koji igraju. I to ne mislim samo na 'Južni vetar'. Postoje, u svjetskoj, a i našoj kinematografiji, kultni filmovi koji su sličnog žanra i sve što zvuči kao pravdanje istih jednostavno zvuči pogrešno.

Među najtraženijim ste glumicama, nema gdje vas nismo gledali, ali postavljate granicu po pitanju medijskog i svakog drugog eksponiranja. Rijetko dajete intervjue i kažete: 'Trudim se ne biti previše u centru pažnje, ne osjećam se popularno.' Kako uspijevate sačuvati privatnost?

U suštini, moje razmišljanje je takvo da sam prisutna u medijima kada za to imam razlog. Premda sam daleko od toga da bježim, da se skrivam. Bavim se javnim poslom koji jako volim i koji mi je važan podjednako kao i publika za koju sve i radimo. Važno mi je i povjerenje u sugovornika iz medija i tada sam uvijek raspoložena za razgovor. A moja intima nešto je drugo i mislim da za to nema mjesta u javnom eksponiranju.

Volite li pogledati svoje uloge?

Volim pogledati film ili seriju u kojoj sam sudjelovala. Nekako zbog svih nas koji smo radili na tome. Naravno, jako sam samokritična, ali to mi nekako onda i pomogne u daljnjem radu.

Koja je predstavljala najveći izazov za vas?

Svaka nova uloga predstavlja novi izazov. Ne mogu izdvojiti samo jednu.

Što vam više godi – kazalište ili film?

Za mene je najvažnije što i s kim radim. Ne razmišljam o tome gdje će se to dogoditi. Tako da mi je najvažnije pitanje sadržaja. A kada se to posloži, podjednako mi je dobro i na filmu i u kazalištu.

Jeste li se susreli s razočaranjima u ovom poslu, jesu li vas razočarali neki kolege ili redatelji?

Ništa što se pamti. Kao i u životu, iz svega čovjek izađe iskusniji. Trudim se živjeti čistih misli i puna ljubavi, nisam zlopamtilo.

A jeste li ikad osjetili zasićenje ili je ljubav prema glumi uvijek jednako postojana i jaka, nešto što ne može proći?

Nekada sam umornija, ali to je sve. Nisam do sada imala takvu vrstu zasićenja ili potrebe da stanem. Uglavnom čuvam neku mjeru u poslu u odnosu na sebe i trudim se raditi stvari koje me suštinski zanimaju.

Zračite vedrinom, ali ste u mnogim ulogama pokazali i spektar 'težih' emocija. Koliko su izražene i u vašem privatnom životu?

Vedrina ili teške emocije? (smijeh) Šalim se. Ali svakako je sve to na neki način dio mene, neka životna iskustva bar su u glumi uvijek dragocjena. Svi smo mi kompleksne osobnosti, svašta je čovjek u stanju proći, kao i likovi koje tumače glumci. Uvijek mi je cilj da se spektar lika što više pojača i da je često kontradiktoran, kao što je i svaki čovjek u svakodnevnom životu.

Boravili ste i snimali u Hrvatskoj. Kako vam se sviđa ovdje?

Jesam, prošle jeseni radila sam seriju 'Područje bez signala' u režiji Dalibora Matanića. Jako sam bila sretna kad su me Dado i producentica Ankica Tilić pozvali da budem dio glumačke ekipe. Jako poštujem njihov rad, a opet sadržaj ovog romana i scenarija nešto je posebno, mislim da tako nešto publika dugo nije imala prilike gledati u serijskom programu. Uživala sam na snimanju u Zagrebu, koji mi je jako drag grad, godilo mi je igrati s kolegama iz Hrvatske, stvarno je bilo predivno. Naravno, jedva čekam da počne emitiranje serije.

Može li umjetnost koliko-toliko pomoći da lakše prođemo kroz sve ovo što nas je zadesilo? Kakve knjige, filmovi, sadržaji pomažu da se izdrži pandemija?

Osjetilo se tijekom lockdowna da su ljudi najviše imali potrebu gledati sadržaje koji nemaju veze isključivo s informativnim programom. I najvažnije je da, kako sve ovo odmiče, čuvamo sve ustanove koje su od kulturnog značenja. Kazalište, kina, muzeje... Mislim da je glupo objašnjavati koliko je to važno. Naravno, uz sve poštovanje prioriteta od iznimnog značenja za naše zdravlje prije svega. Ma vjerujem da nas čekaju bolja i sretnija vremena. U to jedino i želim vjerovati.

Moram se još malo dotaknuti vašeg privatnog života, a on je neminovno pod povećalom. Zašto nikad ne govorite o ljubavi?

Puna sam ljubavi. I volim govoriti o njoj. (smijeh) Ali u medijima ne volim govoriti o svojoj intimi. Mislim da je to nepotrebno. Za mene nešto toliko veliko i osobno staviti u nekoliko rečenica u intervjuu ili govoriti o tome u javnosti, to mi djeluje nedovoljno i pogrešno. Jednostavno to nisam ja.