Malo koji umjetnik doživi voljenje kao akademska slikarica i karikaturistica Tisja Kljaković Braić. Formulu uspjeha lako je odgonetnuti: ljubav koja zaobilazi pomodarske imperative, pogođen mentalitet mediteranskih parova u čijim se replikama svatko mogao barem jednom naći i humor kao melem na ranu u teškoćama ovog vremena.

Osim po karakterističnom slikarskom rukopisu, u svijetu umjetnosti postala je omiljena zbog dviju knjiga - 'U malu je uša đava' (već više od godinu dana na prvom je mjestu top-liste hrvatskih knjiga) te knjige karikatura i ilustracija 'Oni', bestselera prodanog u neviđeno velikim tiražama. Unatoč tome, nesuđena novinarka koja je darovitost za pisanje naslijedila od oca Krune Kljakovića, uglednog splitskog novinara, svojedobno glavnog urednika Slobodne Dalmacije, reći će da se ne smatra spisateljicom. Svoj sretni život dijeli sa suprugom Igorom (simpatičan mediteranski par bez lica i neprestano u donjem rublju u knjizi posvetila je upravo njemu), kćerima, 11-godišnjom Issom i devetomjesečnom Nastjom, te psom Šunjom.

Izašli su 'Oni 2 - Ljubavna priča se nastavlja', a nastajali su dvije godine. Kako biste ih opisali i predstavili?

'Oni 2' nastajali su dvije godine, potpuno neopterećeno. Naime nisam si zadala to da moram nacrtati nastavak. Novitet su tekstovi u knjizi koji prate karikaturu i nadovezuju se na nju. Prve reakcije pokazatelj su da je nastavak jednako duhovit... Ljudi često šalju svoje slike kako se smiju dok listaju knjigu.

Koliko traje proces od ideje do realizacije, kako nastaju 'Oni'? Stvarate li još uvijek u prostoru u kojem je vaš 'dida drža škovace četrdeset osan godina'?

'Oni' ne nastaju u mom ateljeu, uvijek ih crtam kad sam doma; dok kuham, peglam ili usisavam... u tim pauzama. Padne mi na pamet ideja, bljesne mi i nacrtam je u trenu. Onda šaljem okolo svojoj komisiji; mater, otac, Petra... Ako svi odobre - objavim je. Bas guštam čitati komentare. Nekidan, kad sam objavila 'Ti mene kočiš', jedan od komentara bio je: 'Bože, samo da se ne razvedu.' Samo taj komentar dobio je oko dvije tisuće lajkova. To mi je bio pokazatelj da ih ljudi doživljavaju kao stvarne ljude jer oni zapravo stvarniji ne mogu ni biti.

Kakav je osjećaj znati da spadate među najčitanije autore, da se ludo prodaje sve što stavite na papir, nacrtate, da ste ljudima 'likarija' u ovim čudnim, neizvjesnim vremenima?

Pa super je to osjećaj, ali još je bolja spoznaja da uveseljavam. Osmijeh je ljekovit, popravlja nam kvalitetu života, a to bogami nije mala stvar.

Zašto ste odustali od novinarstva, sa 16 godina ušli ste u te vode, a i odrasli ste u novinarskom miljeu?

Nisam ja odustala od novinarstva nego me ono nije privuklo. Volim se baviti sobom i svojim mikrosvijetom. Nemam nikakav interes za velike teme.

'U malu je uša đava' inspiracija je za crtić i predstavu. Koliko ste uključeni u proces nastanka predstave i animiranog filma?

U nastanak crtanog filma baš sam uključena. Crtam likove o kojima sam pisala. Nacrtala sam ih da budu onakvi kakvi su bili u stvarnosti. I to me plaši i veseli... samo po sjećanju iskaču potpuno isti. Što se tiče predstave, nastojim pomoći da sve bude autentično. Ako sam već pisala o stvarnosti, ona se ne smije mijenjati i iskrivljavati, publika to itekako osjeti.

Vaši radovi (pisani i likovni) mnogima uljepšavaju stvarnost i vraćaju ih u 'normalu' jer su nepretenciozni i iskreni. Kako se to postiže u životu i umjetnosti?

Publika očekuje život u svemu što radim. U protivnom to ne bih bila ja. Tako se ja izražavam. Ništa ne postižem, ne mislim kako postići nešto. Prepustim se pa kamo me odvede.

Ove godine postali ste mama drugi put. Inspirira li vas majčinstvo za neke nove projekte, likove, crteže, knjige…?

Mene inspirira sve što mi se dogodi. Nerijetko su to najbanalnije stvari.

Danas, u doba društvenih mreža, na dnevnoj bazi otkrivamo zanimljive kreativce. Tko su vaši najdraži umjetnici koji vas inspiriraju?

Moram priznati da se u umjetnosti klonim svega što mi se sviđa na umjetničkoj sceni. Ne volim imati u mislima nešto što mi se sviđa da ne dođem u iskušenje da počnem raditi nešto slično. To onda nije ništa. Nit' je moje nit' je njegovo.

Idete li još uvijek u ribe?

Slabo iden u ribe, nismo ovo lito ni brod upalili. Ali ove zime hoćemo, sigurno.

U Zagrebu vam je 16. runa otvorena izložba u Klovićevim dvorima. Izložili ste radove iz prve faze art brut slikarstva te svoje lirsko, poetično slikarstvo, skulpture i crteže. Planirate li to da bude putujuća, tj. hoće li se moći vidjeti i u nekim drugim gradovima?

Poslije Klovićevih dvora imam u planu Rijeku, a za dalje ne znam.