Hrvoje Horvat, njihov fan, učenik i prijatelj, napisao je kako su Dražen Vrdoljak i Darko Glavan 'presudno utjecali na razvoj domaće rock kritike i na odnos domaće javnosti prema rock glazbi i rastućim fenomenima pop kulture koja se krajem šezdesetih godina počela značajnije pojavljivati kod nas... Bili su to vraški dobri tekstovi, briljantno napisani osvrti koji su udarili temelje rock kritike kod nas u trenutku kad je domaća rock glazba tek nastajala u svojoj pravoj formi i sadržaju.' Zaključuje, konačno, kako su 'Vrdoljak i Glavan izmislili taj zanat na ovim prostorima. Dakako, pisalo se i prije o pop glazbi, ali ne na njihovoj razini pismenosti, ne s njihovom oštrinom zaključivanja i ne s takvom voljom i znanjem da se rock kultura učini dostojanstvenom, jednakovrijednom drugim, ‘elitnim’ glazbenim žanrovima'.

Kao i njihovi kolege u američkom Rolling Stoneu ili britanskim NME i Melody Makeru, Darko Glavan i Dražen Vrdoljak koristili su novinske stupce i retke da lica s omota ploča i s koncertnih pozornica predstave mainstreamu, na opće zgražanje roditelja i ogromno oduševljenje njihovih potomaka. Zahvaljujući njihovim osvrtima i recenzijama (kasnije i radijskim emisijama), The Clash, Frank Zappa i Keith Jarrett, pa i Bijelo Dugme, Haustor i Parni Valjak imali su priliku pokucati na vrata kućanstava širom bivše države, stoji u priopćenju.

Dražen Vrdoljak i Darko Glavan nisu samo pisali tekstove i knjige, snimali radijske emisije, uređivali izdanja i osnivali glazbene nagrade: oni su bili rock pedagozi i instruktori dobrog ukusa. Svojim su kritikama odgajali generacije formirajući njihove ličnosti i usmjeravajući njihove karijere, radilo se tu o gitarističkim herojima ili pak novim naraštajima glazbenog novinarstva. Parafrazirajući Bruce Springsteena, 'više smo naučili od Glavana i Vrdoljaka nego od profesora u školi'. Na njih ste uvijek mogli računati.