Kad izađe na atletski teren, Hrvati grizu nokte. Kad primi disk u ruke, svi zadrže dah. Sandra Perković je uspješna u svemu što dotakne. Bilo da je riječ o sportskim, bilo privatnim postignućima. Simpatičnoj, vrlo otvorenoj i pristupačnoj djevojci iz zagrebačke Dubrave jednostavno se sve posložilo. Neprekidna borba protiv metra koja počinje u teretani i negdje na stazi, a završava u bacačkom krugu, trajat će sve dok bude, kako kaže najuspješnija hrvatska atletičarka, odlazila na treninge sa zadovoljstvom. U posljednje vrijeme privlači pažnju medija i istančanim ukusom za modu te činjenicom da nikada nije izgledala bolje. Trenutno je na pripremama za Rio i treninzi su joj dosta naporni, no najvažnije je, veli Sandra, kada ste zdravi i pozitivni, a i sve joj je lakše uz obitelj koja stoji iza nje.

Trenutno se spremate za Europsko prvenstvo u Berlinu. Kako izgledaju treninzi, kako uopće izgleda život vrhunskog sportaša?

Glavni cilj ove sezone je Europsko prvenstvo u Berlinu i lov na peto zlato na europskim prvenstvima. Život nas sportaša je pun izazova, a jednostavno imamo sreću da možemo raditi ono što volimo u životu i davati sve od sebe za što bolji rezultat ili plasman. Dosta putovanja, puno odricanja - to je nešto kroz što mi sportaši svakodnevno prolazimo. Tako moja mama u šali zna reći da sam - koferuša, jer stalno vučem kofere iz kuće u kuću.

Što radite kad ne trenirate, što vas veseli i opušta, u čemu uživate?

Najviše volim provoditi vrijeme sa svojim najbližima, obitelji i prijateljima, koji mi mnogo nedostaju kada sam na putu, ali bude slađe kad se vratim pa ih vidim. Onda nadoknadimo vrijeme koje smo propustili. Veliki sam fan filmova te uvijek koristim priliku da pogledam neko dobro filmsko ostvarenje. To me opušta i u isto vrijeme odmaram se i spremam za obaveze koje me čekaju.

Nedavno ste opet dobili brojne nagrade, među ostalim ste na dodjeli CRO Athletics Gala 2017. proglašeni najboljom atletičarkom. Gdje čuvate sva ta priznanja i nagrade? Jeste li svaku nekome posvetili?

Sve moje medalje i priznanja su u mojoj rodnoj kući, one iz koje sam potekla. U njoj je moja djevojačka soba ispunjena svim mojim medaljama, nagradama i priznanjima koje sam dobila, uspomenama, moj mali kutak sreće.

U posljednje vrijeme digla se velika strka oko vaše 'promjene imidža'. Živciraju li vas pretpostavke da uspješna sportašica ne može istovremeno biti modno osviještena dama?

Kao i svaka mlada dama, naravno da vodim brigu o svom izgledu jer sam ja prije svega žena te se volim osjećati ugodno u svojoj koži. Mislim da ljudi koji su sretni, ispunjeni i zadovoljni sobom mogu postići velike stvari u životu.

Imate odličan, odvažan stajling koji jako dobro nosite. Jesu li razlog tome godine, zrelost, novi životni početak ili nešto posve drugo?

Mislim da je sve to odrastanje i da iz dana u dan, što smo iskusniji, bolje znamo što želimo u životu. Bilo bi smiješno da se okrenem i vidim sebe prije deset godina, a da je sve ostalo isto, što bi značilo da sam uzalud potratila svoje vrijeme. Ovako, kada sve ide na bolje, znači da sam na dobrom putu i da samo tako trebam nastaviti. Mislim da ćete se i vi složiti s time. (smijeh)

Apsolutno se slažem. Koji je najljepši kompliment što ste ga dobili u zadnje vrijeme?

Rečenica 'ostala si uvijek ista, karakterno, iako se ljudi nakon velikih stvari mogu promijeniti' kompliment je takav da nisam mogla dobiti bolji jer volim, cijenim i poštujem sve vrline čovjeka. Prije svega u životu se vodim onim da svakoga u svakom trenutku mogu pogledati u oči, znajući da sam dala svoj maksimum za boljitak nečega.

Osvojili ste doslovno sve što se može u svijetu atletike (olimpijsko i svjetsko zlato…) - imate li neki novi motiv ili cilj? Kako pronalazite motivaciju?

Vraćamo se opet na ono: Sandra Perković, bacačica diska, to sam ja. Živim svoj životni san te si ne postavljam nekakve granice. Mislim da je samo nebo granica. Nisam još rekla sve u ovome što radim. Kad to budem napravila, povući ću se jer tada neće biti motiva. Ali ne bojte se, neće to biti tako skoro! (smijeh)

Je li moguće, s intenzitetom treninga i stručnjacima koji stoje iza vas, oboriti svjetski rekord u bacanju diska?

Biste li me gledali da ne mislim da nije moguće? Godinama slažem svoj tim, koji je svaki put jači i bolji i težimo istom cilju, rušenju svjetskog rekorda i dugovječnosti. Svjetski rekord je jak, ali takav je baš svaki svjetski rekord. Da ga je lako srušiti, ne bismo sada govorili o njemu s poštovanjem. To što je bačen prije 32 godine meni ga čini samo zanimljivijim. Vjerujem u svoje ljude, oni vjeruju u mene, a onda je sve moguće.

Svaki sportaš suočava se s krizom, jeste li ikada u karijeri pomislili odustati od atletike i posvetiti se nečem drugom?

Bilo je uspona i padova, ali nikad nisam željela odustati. Veliki sam borac i uvijek ću se boriti. Nije bitno koliko si puta pao, nego na koji si se način ustao. Mislim da svaki uspješan čovjek, da je odustao u bilo kojoj krizi, ne bi bio to što jest. Sve te to jača, čini čvršćom i jačom osobom, naravno ako to znaš iskoristiti u pozitivnom kontekstu. Mene takve stvari ne demotiviraju, dapače motiviraju me, ali opet radim i gradim tako da sve bude onako kako treba biti i da bi mi lakše bilo ispuniti sve ciljeve u životu.

Je li za vas 'slučaj doping' najveći udarac koji ste doživjeli otkada se profesionalno bavite sportom i što ste prvo pomislili nakon što ste doznali za pozitivan nalaz te kasnije za kaznu? Tko vam je tada bio najveća podrška?

To je bio veliki šok za mene. Oduvijek, otkad se bavim sportom, doping je najružnija riječ koju ću čuti kad se govori o sportu. I onda kada se vaše ime nađe uz takvu riječ, ne osjećate se dobro. To mi je definitivno najveći udarac koji sam doživjela u karijeri, tim više jer sam u tijelo unijela supstancu koja je nedozvoljena te je time moj uzorak bio pozitivan. Najžalosnije je to što sam ispala žrtva samog slučaja jer na deklaraciji dotična supstanca, metilheksanim, nije bila navedena, a da jest, nikad taj proizvod ne bi bio dio moje vitaminizacije. Ali u svakom zlu neko dobro. Nakon toga sam se vratila jača i motiviranija nego ikada. Došla sam i pokazala da svi na svome putu imamo uspone i padove, ali samo s jakom glavom i čvrstom voljom možeš se izvući iz takvih problema.

Kada su bacačke discipline u pitanju (disk, koplje, kladivo i kugla), za koju biste mogli reći da je najlakša za treniranje? Koju biste preporučili nekome od klinaca?

Nijedna atletska disciplina ili sport nisu lagani za trening, sve je to spoj talenta, truda, rada, odricanja i mučenja. U punom smislu uzrečica - krv, znoj i suze. Sve to doživljava vrhunski sportaš na svom sportskom putu. U atletici, odnosno u bacanju, uvijek se kreće bacanjem kugle ili loptice jer je to nešto s čime se ljudi mogu susresti puno prije nego što uđu u sam sport, no za vrhunske rezultate u bacanju kugle, koja za žene teži četiri kilograma, a za muškarce 7,260, treba se itekako namučiti da bi letjela preko dvadeset metara, čak i dalje! Moja preporuka za mlade sportaše je da prođu atletsku školu koja se sastoji od bacanja, trčanja i skakanja, da se okušaju u svemu te da vide u čemu su dobri, što im se najviše sviđa. Jer ako te nešto privuče na prvu, odmah je posao lakši.

Vrlo ste aktivni (koliko vam to obaveze dopuštaju) na društvenim mrežama, na kojima imate sve više followera. Radite li to sami ili imate nekoga tko to radi za vas? Kako birate što ćete objaviti?

Društvene mreže su odličan način komunikacije. Na njima možete prenijeti poruku, osvijestiti mlade, dati ideju i podijeliti svoje dnevne aktivnosti. Pogotovo što se mnogo fanova mog sporta nalazi diljem svijeta i nemaju svi dostupnu informaciju o tome što rade njihovi najdraži sportaši i sportašice. To bih nazvala nekim načinom povezivanja.

Kako i u mom sportskom timu imam ljude koji su najbolji u onome što rade, tako mi je to nit vodilja za sve ostalo oko sebe jer smatram da samo s najboljim i najiskusnijim ljudima možeš ići naprijed u svakom aspektu. Za moj PR zaslužni su dvojac Davor Grgin i Hrvoje Ratkić iz tvrtke PR365 te u dogovoru s njima osmišljavam sve svoje takozvane javne nastupe i aktivnosti. Najbolje me poznaju, razumiju, a ljubav i suradnja su najbolja moguća kombinacija.

Koji vam je drugi omiljeni sport?

Gimnastika! Možda će vas to iznenaditi, ali gimnastika je sport koji u meni budi najviše uzbuđenja i divljenja. Koliko je truda, rada i odricanja potrebno za samo jedan pokret, za samo jedan element da se izvede kako treba, da bude savršen, a to je samo jedna kockica u 'Rubikovoj kocki'. Svaka čast njima, oni su pravi primjer da su usponi i padovi normalni životni procesi. Naravno, uz gimnastiku, volim sve druge sportove, pogotovo one u kojima nastupa hrvatska reprezentacija.

Puno putujete - koja je vaša omiljena destinacija?

Uvijek volim reći: 'Svugdje je lijepo, ali kod kuće najljepše.' Upravo zato što puno putujem najviše od svega volim biti kod kuće, u svojoj lijepoj Hrvatskoj. Imamo sve, a ponekad nismo ni svjesni koliko. Trebamo više čuvati svoje i njegovati ono što imamo te biti više nego ponosni.

Stignete li kad ste na putovanjima razgledati kakve znamenitosti?

Kada idem u privatnom aranžmanu, volim razgledavati, šetati i proučavati kulture drugih država, ali ako idem poslovno, a to je najčešće, boravak se svodi na stadion, hotel i trening, jer mi treba maksimalna koncentracija za ono što me očekuje. Ali uvijek, ako mi vrijeme dopusti, volim otići popiti kavu te se napuniti pozitivnom vibrom i energijom.

Postoji li neko mjesto/grad, zemlja koje svakako želite posjetiti?

Želja mi je posjetiti Las Vegas u Nevadi i iskusiti grad o kojem svi govore da se u njemu osjećaš kao da živiš u filmu. Upravo sam se s grupom prijatelja dogovorila da bismo ove godine u studenom mogli otići i izvidjeti situaciju. Nadam se samo da ćemo moći svi uskladiti obaveze i da ćemo se uputiti u nove avanture.

Pratite li trendove ili se odijevate samo u skladu s raspoloženjem?

Pratim trendove, volim modu, a od svoje Aleksandre Dojčinović puno sam naučila po tom pitanju i jako sam je zavoljela. Uvijek se odijevam po raspoloženju i ono što me čini sretnom i zadovoljnom to je što ponekad eksperimentiram, a katkada idem na provjerenu kombinaciju. Ali dakako, kao i svaka žena, ne izlazim iz kuće dok nisam potpuno zadovoljna sobom i koliko mi je god ormar pun, ponekad nemam što odjenuti. Ah, ti slatki problemi! (smijeh)

Bez čega ne izlazite iz kuće? Što uvijek morate imati u svojoj torbici?

Iz kuće definitivno ne izlazim bez ključeva auta, novčanika, gumice za kosu i melema. To je nešto što uvijek moram imati uz sebe. Naravno, ima tu još sitnica, a to ovisi o potrebama tog dana, ali cure se znaju našaliti i zafrkavati me da imam najveću torbicu - auto, da u njemu imam sve. Vjerojatno zato što provodim puno vremena na putu.

Što biste poručili svim ženama koje su nesigurne u sebe i koje odluče posustati?

Svaka žena, da bi bila sretna i uspješna, mora prvo naučiti voljeti sebe i biti zadovoljna sobom jer samo tako može ići naprijed, širiti pozitivne misli i energiju oko sebe. Na ovaj svijet smo došli lijepi i savršeni kakvi jesmo. Oblikujemo se iz dana u dan i uvijek trebamo težiti tome da budemo bolji. Ni u čemu nema posustajanja, sve se može, neki put s malo više truda, neki put s malo manje. Svi trebamo biti svjesni toga da se niti jedna velika stvar nije dogodila preko noći, nego samo kontinuiranim radom, trudom i odricanjem. Svaki dan se trebamo probuditi i prvo pomisliti - što bih danas mogla napraviti da mi bude bolje nego jučer?

Najlakši put do vrha je zapisati svoje želje, misli, razmisliti što i kako napraviti, ponekad se posavjetovati s nekim ako nismo u mogućnosti sami u tom trenutku naći rješenje i ustrajati u tome. I svaki put kada ispunite jedan cilj, treba se nagraditi jer mi smo svi i dalje kao mala djeca, volimo poklone i motive, bili oni u vidu izlaska, šetnje, hrane, neke krpice, nije bitno. Važno je jedino da vas to nešto ispunjava. Budit ćete hormone sreće i onda biti sretniji i ispunjeniji, a stvari će se s vremenom odvijati kao od šale. Eto, krenimo najprije s ciljem i istinskim željama, kao što sam već ranije rekla - nema posustajanja. Svaki se trud na kraju isplati, vjerujte mi.

Što mislite o estetskim zahvatima i biste li pristali na njih, ako ne sada, onda u budućnosti?

Nisam pobornik plastičnih operacija, ali jesam zadovoljstva. Smatram da čovjek treba uvijek promijeniti ono što ga ne čini sretnim. Nije bitno je li to automobil, stan, okolina ili pak nešto na sebi. Glavno je da te to što si napravio - ispunjava. Slažem se i podupirem sve one koji to žele napraviti jer, na kraju krajeva, jedan je život, zašto ne uživati u njemu, ako nam to mogućnosti dopuštaju i ako ćemo zbog toga biti vedriji?

Za sada ne bih mijenjala ništa na sebi, ali nikad ne reci nikad. Mislim da je u takvim situacijama najbolje prepustiti se u ruke pravih stručnjaka i uživati u završnom rezultatu. Ali svima savjetujem: dobro se pogledajte, stanite i razmislite je li nešto stvarno za vas, je li ta neka mana možda vas zaštitni znak i oblikuje vas kao osobu. Samo dobro razmislite i ne trčite pred rudo, ali na kraju znajte samo to - neka vaša bude zadnja.

Postoji li nešto što nikad ne biste promijenili na sebi?

S godinama ćemo se svi promijeniti, što je posve normalan proces, ali meni je važnije da se ne mijenjamo kao osobe, to je ono po čemu cijenim ljude. Nikad ne bih željela na sebi promijeniti tu svoju razigranost te savjest i odgovornost što se tiče pogleda na život. Želim uvijek biti takva kakva sam sada. Naravno da ću naučiti još puno toga, ali i to je normalan proces. Fizički izgled dođe i prođe, ali obraz ostaje za cijeli život.

Sportašica ste i znate da medije zanimaju vaši sportski rezultati, a ponekad i privatni život, o kojem nikad niste voljeli govoriti. Kako se branite od svakakvih napisa?

Javnosti sam poznata kao sportašica i uspješna baš po svojim sportskim rezultatima, od toga ne mogu pobjeći. Naravno da svakoga zanima i ono nešto malo ispod površine koju dobijemo. Ne branim se od toga, ne skrivam svoj privatni život, samo ga ne ističem i držim ga tamo gdje mu je mjesto, po strani i dalje od očiju javnosti. Jer to su moje male tajne i moji mali užici koje volim podijeliti sa svojim najmilijima i nasmijati se, razveseliti s njima. Otvorena sam osoba, volim govoriti i sa mnom možete razgovarati o svemu, ali isto tako sam po nekim pitanjima zatvorena i volim da nešto bude samo moje. Želim da se me pamti kao vrhunsku sportašicu, onu koja je napravila puno za hrvatski sport te potakla mlade ljude i mlade žene da u svakom trenutku izvuku najbolje. Eto, to je neka moja misija. Željela bih, ako ikako mogu pomoći nekome, potaknuti ili motivirati ga da spozna da sve može i da ništa nije teško, da nauči uživati u životu. Ako to uspijem, nitko sretniji od mene.

Što vam znači ljubav?

Hm... Ljubav je ono što čini smisao života. Ljubav je nešto čime je cijeli moj život isprepleten. Mislim da je ona pokretač svega te da je s njom sve lakše raditi. Sjetite se samo koliko ste stvari napravili u životu iz ljubavi i je li vam bilo teško. Naravno da nije! Ja sam uvijek zaljubljena, u dobre ljude, u cvijet, u ono što imam, u ono što imaju drugi. Ljubav mi je drugi naziv za sreću. Mislim da je ljubav u lijepim trenucima tu da uživa rame uz rame, a u teškim trenucima da bude ispred tebe i da te izvuče iz svega. Ljubav je gledanje života kroz ružičaste naočale.

Kakav vas muškarac može osvojiti, a kakav vam je odbojan?

Prije svega može me osvojiti iskren i pošten čovjek, čovjek koji iza sebe nema mrlja, nego onaj koji uči iz svojih pogrešaka i ne shvaća ih kao grešku, nego samo kao školu za dalje, čovjek koji voli i živi svim svojim bićem, koji je uvijek spreman pomoći i biti tu. To je muškarac koji nije licemjeran, koji je dobronamjeran i neiskvaren. Samo takav me može zaista osvojiti. Sve suprotno od toga me odbija. Nikad ne radim razliku između muža i žene te smatram da trebaju biti jedan uz drugoga da bi bili sretni u životu. Isto tako držim da se njihove mane ili vrline trebaju nadopunjavati te da jedan drugome trebaju biti poticaj i u isto vrijeme najveći kritičari i motivatori. Sve to, kad se spoji, dovodi do savršenstva. Jer da stvore s nekim djecu i obitelj, ljudi trebaju biti spremni jedan drugome dati sve. Tek tada je to iskreno i tek tada je to pravo, jer život ne nosi uvijek samo lijepe trenutke, donosi i probleme, a onda samo zajedništvo i ljubav mogu pobijediti i prebroditi sve.