Sa Senkom Bulić razgovarali smo uoči nadolazeće premijere predstave 'Snježna kraljica', u kojoj ima glavnu ulogu. Klasična bajka Hansa Christiana Andersena, na kojoj su odrastale generacije, bit će uprizorena i premijerno prikazana 27. listopada u Kazalištu Trešnja u dramatizaciji poznate hrvatske književnice Lade Kaštelan i režiji Paola Tišljarića.

'Snježna kraljica' bajka je u sedam priča, na kojoj su odrastale generacije. Koliko su vama takve bajke i priče bile bitne prilikom odrastanja?

Gostujem u Kazalištu Trešnja, u kojem sam nekad provela lijepe godine i odigrala niz zanimljivih uloga. Ponovo radim s kolegama s kojima dugo nisam igrala, a i s mnogo mladih i talentiranih glumaca. Režiser Paolo Tišljarić stvara predstavu neobične atmosfere i snažne vizualnosti, prema poetičnoj adaptaciji Lade Kaštelan. Izlazimo krajem mjeseca i nestrpljivi smo zajedno s publikom - jako je velik interes. Bitno je kvalitetno raditi bajke, a osim mogućnosti jake vizualizacije, preko njih se stvara odnos prema važnim životnim dilemama, problemima. Zrelije bavljenje bajkama u umjetničkom smislu otkriva nove slojeve koji su dječjem svijetu neuhvatljivi, a jasno povezuju mitološke, kulturološke, moralne i druge razine koje su u temelju bajki. 

Vjerujete li danas u bajke?

Vjerujem u mnoge stvari koje se čine nemoguće, nestvarne, nerealne. Uvijek mi se čini da tražim nemoguće, nisam sklona pragmatičnom odnosu prema stvarnosti. Želim zakoračiti nekamo drugamo, probati nadići banalnost rutine, očekivanog.

Je li istina da ste kao djevojčica maštali o tome da postanete rock pjevačica?

Istina je, željela sam pjevati, osjetiti energiju na taj način. Taj mi se san dijelom i ostvario jer pjevam u predstavi 'Dream of Life'. Pjevala sam i u predstavi 'Crna kraljica'. Kao djevojčica sam bila prilično sramežljiva, a kao glumica kasnije dugo nisam htjela pjevati, sve dok me Jean Michelle Bruyere nije nagovorio na to u predstavi 'Budi se lijepa'.

Kad ste uopće shvatili da se želite baviti glumom i što danas znači biti glumac? Postoje li još boemština, provokacija, drskost, slobodoumlje?

Vrlo rano u Splitu sam se upisala u legendarni glumački studio Titovi mornari i počela igrati u produkcijama splitskog kazališta, u kojem su tada radili zbilja veliki glumci i redatelji. Privilegiran je to početak u svakom slučaju.

Život pred očima javnosti – jeste li pristali na njega već izabravši glumu za svoj poziv ili o tome aspektu posla niste tada ni razmišljali?

Bila bih najsretnija da se taj javni aspekt tiče glumačkog poziva, ali on se u slučaju javnih osoba i zbog medijske potražnje proširi na razna područja, traži se uključenost u razne sfere, određivanje prema brojnim temama, što je u jednu ruku potrebno i važno kad je u pitanju angažman oko društveno važnih tema. Ali s druge strane traži određenu privatnu izloženost koja mi je manje draga.

Što vam najviše smeta? Je li to komentiranje vašeg izgleda, ljubavnog života... Može li se to dozirati?

Može se dozirati, naravno da i tuđu znatiželju treba uvažiti, ali i s mjerom se odnositi prema mogućnosti javnog izlaganja. Ne smetaju me različiti komentari, na to sam navikla. Smeta me zloba koja je nevezana za moje konkretne poteze, izgled, tiče se neke općenite ljudske potrebe za negativnim komentarima, pogotovo na društvenim mrežama, utočištu anonimnih zlonamjernika.

Kad smo već kod ljubavnog života, kako vi i vaš partner Damir najradije provodite vrijeme kad ste zajedno, u čemu uživate?

Najčešće u izlascima u kino i kazalište te odlascima izvan grada.

Koliko se u životu može planirati: Profesionalno, u ljubavi... 'Čovjek snuje, Bog odlučuje' ili smo gospodari svoje sudbine?

Nisam sklona previše planirati jer me život više puta demantirao i drugačije usmjerio. Vjerujem da je važno biti uporan u traženju svojih ciljeva, ali isto tako znam da moj smjer određuju i brojne okolnosti na koje ne mogu utjecati. Ta me činjenica ne frustrira, naprosto se iz takve nesigurne pozicije događaju i divne i ružne stvari.

Od 2000. uspješno vodite svoje nezavisno kazalište Hotel Bulić. Kakvi su vam trenutni planovi?

Trenutno radim dvije predstave, 'Noru' s Helenom Minić, Lucijom Šerbedžijom, Markom Cindrićem, Igorom Kovačem i Darkom Japeljom. Izlazimo krajem jedanaestog mjeseca. Paralelno dovršavam predstavu za djecu 'Kako je Potjeh tražio istinu' s Lukom Nižetićem. Uskoro izlazimo i s tim naslovom. Dosta gostujemo i s predstavom 'Lampedusa Beach' s Ninom Violić. Iako se radi o nezavisnim uvjetima, čini mi se kao da sam u ritmu nekog institucionalnog kazališta.

U slobodno vrijeme čitate, ali i provodite dosta vremena na društvenim mrežama. Što vam je toliko privlačno u tome?

Da, nemam otpor prema toj stvarnosti. Često sam na Facebooku. U nepreglednim informacijama kojima smo izloženi Facebook s izborom ljudi koji sami možete kreirati znači i svojevrstan filtar za teme koje me zanimaju. Volim kad ljudi selektiraju i glazbene, filmske, političke teme. Mnoge bih stvari previdjela, ignorirala te volim kad ih ljudi serviraju i sugeriraju. Facebook je i mjesto zanimljivih polemika, a otkrila sam nove, talentirane i duhovite ljude. Za mene to još uvijek nije banalan oblik komunikacije. Stvorila sam i neka nova poznanstva, a s mnogim ljudima češće sam u komunikaciji.

Ne volite pravila, stereotipe, svrstavanja u ladice... Što još?

Prezirem šovinizam. A čini mi se da sve više prodire u sve vrste komunikacije, što je najgore - i u javnu sferu.

Bavili ste se raznim sportovima, od skokova u vodu do skijanja. U kazalištu je fizička forma važna jer su izvedbe često fizički iscrpljujuće. Kako danas održavate kondiciju, ali i vječnu mladolikost?

Pokušavam što redovitije vježbati, ali mi je teško osigurati kontinuitet s ritmom koji imam u kazalištu. Imam sreću da sam prije dosta trenirala različite sportove, od plivanja do skijanja. Voljela bih kad bih u svoj ritam mogla uvesti jogu ili neku drugu vrstu meditativne aktivnosti.

Što je vaše 'utočište', kamo odlazite kada vam je dosta svega?

Imam svoje mehanizme kojima se štitim i regeneriram od stresnog ritma. Najviše volim boraviti na moru. Taj ambijent mi najviše odgovara jer osjetim neku konkretnu promjenu u raspoloženju i stavu.