Mnogi ga pamte kao Senada Galijaševića, Senada od Bosne ili kao Sennu M, koji je u dance glazbi ostavio trag hitovima 'Beba malena', 'Tuc-tuc' i 'Indijanac'. No na sceni nije odavno, barem ne onoj glazbenoj. Zadnji koncert održao je prije 15 godina, a pred kamerama je zapjevao prošle godine u RTL-ovom 'Masked singeru'. Dug niz godina uspješno se bavi poduzetništvom i vlasnik je megauspješne tvrtke Senna Innovation Factory, a koja se bavi izradom tehničkih naprava, kamera i kranova. Za novu karijeru samozatajnog Senne M pročulo se kad su njegovu sofisticiranu tehnologiju koristili u petoj sezoni serije 'Vikinzi'.

Nakon toga radio je i na snimanju 'Robina Hooda', a jedan od svojih izuma prodao je i američkoj svemirskoj agenciji NASA-i. Privatno uživa u obiteljskoj idili sa suprugom Jelenom, kćeri Selenom i sinom Denijem. Već pomalo umoran od davanja izjava i televizijskih gostovanja posljednjih dana, kaže nam da ovim razgovorom zatvara priču davanja intervjua.

Jeste li očekivali ovakve reakcije medija i okoline na dobivanje prestižnog Emmyja zbog svojih inovacija u televizijskoj i filmskoj opremi?

Naravno da nisam očekivao i jedva čekam da se to malo smiri i da se vratim u svoju divnu inkognito stvarnost.

Koliko ovog trenutka ima vaših proizvoda na svjetskoj sceni?

Sigurno ima desetak holivudskih filmova koji rade na našoj opremi, ali ja nekad i ne znam što se sve snima, oni nas kasnije obavijeste. Recimo, trenutno je u najvećoj rental kući Europe, u Bugarskoj - Bojana studio.

Ima li konkurencije u tom svijetu da morate držati neki nivo?

Siguran sam da novi projekt koji smo nazvali Masterpiece nema konkurenciju. Znači, takvo rasvjetno tijelo koje daje Sunčevu svjetlost, a koje ima mogućnost svih filtara i boja, šest je puta jače od najjačeg svjetla. Za sada, koliko znam, a na izvoru sam svih informacija jer sam redovito na svim najboljim svjetskim sajmovima, mislim da sam nekoliko godina miran. A do tada ću smisliti nešto novo. (smijeh)

Rekli ste da vam se ideje rađaju i noću, dok spavate. Postoji li nešto što vam je baš želja napraviti?

O tome vam ne smijem pričati jer je to u tajnosti. Među nama proizvođačima postoji poštovanje jednih prema drugima. Meni su na štand dolazili najveći svjetski proizvođači. Dok me jedan zapričava, drugi fotografira rješenja i dolazi do informacija. To se zove industrijska špijunaža. Ono što me cijeli život drži je to da sam uvijek ispred vremena. To je jedini lijek - biti ispred svih i dok oni dođu u moje vrijeme, ja sam opet već pet godina ispred.

U inovacije i uspješan biznis krenuli ste iz inata, i to u kućnoj radionici, bez formalnog tehničkog obrazovanja. Koliko vam je dugo trebalo da pohvatate konce, da razvijete prvi proizvod?

Mislio sam da će to godinama trajati. Bio sam zadovoljan nekakvom lokalnom televizijom, međutim već nakon nekoliko mjeseci ušli smo u ogroman projekt. Znači, sve je to jako brzo išlo i naravno da me iznenadilo. I ne odustajem. Sviđa mi se to da sam pitbull - kad uhvatim nešto, ne puštam!

Sa 16 godina snimili ste pjesmu te vam je netko rekao: 'To se zove dance.' O čemu ste sanjali kao dječak?

Htio sam biti pilot. Strašno sam želio letjeti, čak sam sanjao da letim. Međutim strašno sam se bojao letenja, imao sam ogroman strah. Čak sam išao na prijemni u zrakoplovnu školu u Mostaru, gdje je od 10 tisuća ljudi primljeno samo 500 onih koji su prošli sve testove. Među njima sam bio i ja. Znači, to je bio test inteligencije, zdravlja, refleksa, a od tih 500 prošlo je njih 150 odlikaša. Ja sam dobio odbijenicu jer sam bio vrlo dobar učenik i tad mi je bilo teško. Nisam bio ni svjestan koliko je divno što su me odbili jer nisam imao pojma kakav je to vojnički režim - da se mora imati kratka kosa, a u to vrijeme obožavao sam dugu kosu jer je tad bio hipi pokret. Onda ustajanje u 6 sati, a tada sam volio ustajati oko 9 ili 10 sati. Imam strah od letenja, ali letim stalno, što ću?

Kako ste prevladali taj strah?

Instalirao sam si puno igrica na mobitel. To je nešto što mi odagna misli, to mi jedino pomaže. Neki se drogiraju u smislu da piju tablete, alkohol protiv straha, ali to ne dolazi u obzir jer nikad ne uzimam tablete. Naime posegnem za tim samo kad je užasno nužno. Moj moto je da čovjek ima sve u sebi - što god uzmeš sa strane, tvoje nešto umire. A meni je žao da moje nešto umire. Hoću živjeti i razvijati se. (smijeh)

Zadnji nastup imali ste prije 15-ak godina i to pod imenom Trash.

Ne smeta mi! Neka zovu to kako god hoće, ali ja gledam sretna lica ljudi, delirij, publiku koja zna sve te pjesme, koja vrišti, urla. Bilo je lijepo na tih nekoliko koncerata koje sam odradio. Jedan sam imao u Rijeci, u Palachu, gdje mi je strašno bilo neobično kad su mi letjeli grudnjaci na binu. Nekoliko osoba čak je skočilo na binu pa su me redari morali čuvati dok sam pjevao. Da ne mislite da me sad to ne znam kako ponijelo, da se zanosim. Nisam ja nikakav mačo muškarac, ali mi je bilo čudno da mi se, a tad sam imao preko 50 godina, takve stvari događaju.

Kako to da ste odlučili nastupiti u 'Masked singeru'?

Zato što mi je cijelog života bila želja da jednom zapjevam neku stranu pjesmu, jer u mojim pjesmama 'Beba', 'Tuc-tuc' i 'Indijanac' to je koncipirano tako da se osjeti energija, a ne da se čuju pjevačke mogućnosti. Kad sam bio Senad od Bosne, slovio sam kao jedan od najboljih pjevača Jugoslavije. Bio sam u uskom izboru za pjevača Bijelog dugmeta. I to sam nakon više godina saznao od bivšeg bubnjara grupe Điđija Jakelića - Goran Bregović je razmišljao između mene i Alena Islamovića. On je bolji izbor od mene, sigurno, on je bio savršen izbor za Bijelo dugme, ali mi je to bio kompliment. Jednom kad sam uz pokojnog Akija Rahimovskog pjevao uz klavir u Zenici, netko ga je pitao tko mu je najbolji pjevač, a on je rekao: 'Senad od Bosne je najbolji pjevač Jugoslavije.' Znači, ja sam ipak znao pjevati, odrastao sam na Joeu Cockeru. Zato mi je bila želja da otpjevam nešto na engleskom i kad sam pjevao njegovu pjesmu pod maskom, žiri nije znao, prepoznao tko je to, ali sam čuo ono što sam želio čuti: 'U, ovo je netko dobro pjevao, ovo je neki opaki pjevač.' Znači, dobio sam komplimente i priznanje koje mi je nedostajalo u kolekciji komplimenata. (smijeh)

Više puta ste pričali kako ste dolaskom u Sarajevo iz Viteza furali bundu ne zato što je to bio dio imidža, kako su mnogi mislili, nego zato što u to vrijeme niste imali ništa drugo.

Ništa nisam ulagao u svoj neki privatni komfor, nego je bilo - ako se nešto zaradi, kupuju se žice za gitaru, novi instrument. Meni je samo bilo bitno da nije hladno. Jednom smo Salih Junuzović i ja kao grupa Senad od Bosne išli u Italiju kupiti garderobu za scenu, a htjeli smo imati kaubojski imidž. Kupili smo šešire, kockaste košulje, čizme. Tad je s fićom bila umjetnost otići do Trsta, imali smo do tamo dva dana jahanja. Sve smo lijepo izabrali, ostavili u automobilu na parkingu i otišli večerati. Kad samo se vratili, fićo je bio provaljen, a svega onog po što smo došli nije bilo. Onda smo spavali u tom fići, sačekali sljedeće jutro i sve ispočetka. Bilo mi je važno kako izgledam na sceni, a to kako sam izgledao na ulici, tome nisam nikad pridavao pažnju.

Nikad niste pili alkohol, kavu, pušili. Koja su vaša životna zadovoljstva?

Pazio sam, ulagao sam u starost. Kad vidim današnje ljude kako se uništavaju u mladosti, a ne znaju da će godine doći jako brzo.... Nekad sam nekog i probao savjetovati, ali sam na kraju svakog tog razgovora gubio bitku, a ne volim gubiti bitke. Uvijek je odgovor bio: 'Svi ćemo mi ionako umrijeti' i slične floskule, a ja tu nisam ništa mogao.

Pratite li današnju glazbenu scenu?

Ništa ne pratim i drago mi je da je tako.

Što je zapravo bio okidač, što je točno presudilo u tome da se maknete s glazbene scene?

Bile su stotine napisa. Jednom sam svojoj supruzi dao da pogleda isječke koje sam sačuvao, koji su već požutjeli od starosti. Pričao sam joj što joj se dogodilo, ali ona to nije doživjela sve dok nije pročitala te članke. Ne znam kad sam je vidio tako uplakanu koliko ju je pogodilo ono što se pisalo o meni, a ona me najbolje poznaje. Zna da u meni ne postoje ni mržnja ni zavist. U Sarajevu sam bio druga, treća liga kad sam bio Senad od Bosne. Ispred mene su bili Bijelo dugme, Indexi i jako puno drugih grupa. S njima sam se družio, uživao u tome da mogu upijati znanje od njih, ali kad sam bio broj 1 kao Senna M, toliku sam zavist osjetio, tolike laži su izgovorene. Ne snalazim se u tome i odoh iz tog svijeta.

Vidite li ipak sada, s ove vremenske distance, neke pomake na bolje u tom smjeru?

Baš sam jučer u jednom intervjuu rekao kako mi je nevjerojatno ono što se dogodilo. Naime prije su mediji bili zločesti, a ljudi relativno okej, a sad sam shvatio da su mediji okej, ali kad čitam komentare, ne novinara, nego čitatelja, vidim koliko tu ima negativnih, iskompleksiranih likova. Želim biti nepoznat i nadam se da mi je ovo zadnji intervju.

Jeste li u kontaktu s nekim od nekadašnje dance ekipe?

Oni koji su iz tog svijeta ostali uz mene su Vladimir Mihaljek, moj menadžer, to je osoba s kojom se čujem jako često. Azzuro me nazove da se čujemo, a tu su još Adonis Ćulibrk iz ET-ja, kojeg izuzetno cijenim, i Vanna. To su osobe koje doživljavam kao gospodu i sa zdravom psihom.

U svijetu kojem ste sada - robotike, inovatorstva - rekli ste da nema zavisti i upravo to vas je guralo naprijed. No postoji li neko opterećenje da morate biti bolji?

Taj svijet je otkriće. U Zagrebu postoji desetak rental kuća od kojih sam učio, davali su mi savjete jer sam ušao u taj svijet potpuno neuk. Tu nije bilo podcjenjivanja u stilu 'što ću ja sad njemu otkrivati, on nema pojma', naprotiv. Nesebično su mi davali savjete, a kad su u Hrvatsku dolazili projekti poput 'McMafije', preporučivali bi me. Doveli su Brandona, jednog od tri brata, jednog od tri najveća 'gafera' Engleske (koji su recimo radili na Jamesu Bondu), da me upozna. Sjedili smo do 4 ujutro na mojoj terasi i poklonio sam mu svoje svjetlo, a on je u jednom od najvećih časopisa, British Cinematography, na cijeloj stranici govorio o mojim proizvodima i koliko se ugodno iznenadio. Za to su zaslužni ljudi iz Zagreba, MTTN kompanija, Lav rasvjeta, Interfilm... To su rental kuće koje su moji najbolji promotori, koje dovode klijente i koje vjeruju u mene. Svjetskim kompanijama nude našeg, svog inovatora koji je napravio nešto što je iznad svjetskih proizvođača.

Koje svoje osobine vidite u djeci?

Djecu sam pustio da se sama razvijaju prema svojim željama. Ne utječem na njih. Oni znaju čime se bavim, ali su u potpuno drugom svijetu. Kći obožava odbojku, to je njezina najveća ljubav, a sin je zaljubljen u automobile, o čemu ja, recimo, nemam pojma.