U intervjuu za Jutarnji list Severina se prisjetila početaka svoje karijere priznavši kako je počela pisati pjesme iz muke, s 22 godine, nezadovoljna pjesama koje joj je menadžer donosio. Prisjetila se i trenutka kada je došla iz Splita u Zagreb, ostavivši iza sebe stav nezavršen četvrti razred srednje muzičke i uplakanu majku zbog toga.

'Najbolja sam kad me pritisnu uza zid. Kad sam u nekomfornoj zoni i kad me podcjenjuju. Kad prođete to, cijeli svijet je vaš. To mi je bila i jest još uvijek prednost. No, iz današnje perspektive, kad sam zrelija, samostalna i slobodna, ponekad mi nedostaje to vrijeme. Taj pritisak, osjećaj da nemam kud, tad najbolje funkcioniram,' rekla je Severina za Jutarnji list.

'Kad sam rodila i dogodio se raspad s ocem mog djeteta, nitko za to nije znao, osim Tomice. Onda je počela turneja 'Dobrodošao u klub'. Ja idem, ovaj ujutro diže tužbe, navečer se diže zastor po Arenama… Samo bližnji su znali što se događa,' otkrila je dodavši samo njezini prijatelji znaju kakva je. 'Za sebe mislim da najbolje izgledam kad se najgore osjećam. To je valjda taj moj dišpet,' kaže.

Priznaje da se nakon buke, koncerta i publike najbolje opušta mir, tišina i zagrljaj sina kojeg naziva svojim sidrom, lukom i utočištem, ali i odgovornošću. 'Prije svega želim da bude dobar čovjek. Da zna da je u ovom životu jedino važno da je sretan, miran, da je opušten, svoj. Za to se borim kao roditelj, da moje dijete bude čovjek pun empatije, hrabrosti, ljubavi, milosti, da bude pravedan. To sam mu dužna kao majka,' kaže iskreno.

'On zna da sam ja netko, ali ne zna tko točno. Nikad u kući ne puštam svoje koncerte ni pjesme. Kad imam koncert, odmalena mu govorim da idem raditi. Ne voli biti Severinin sin, on voli da je on,' otkriva dodajući kao se ona i sin druže puno, žive i putuju kad god mogu.