Domaći kazališni, televizijski i filmski glumac Slavko Sobin posljednjih je mjeseci naporno radio na svom novom projektu, koji je danas predstavio publici i obožavateljima. Svoj nekadašnji scenarij za dječju predstavu ‘Šapice’, s kojom je nastupao diljem osnovnih škola po Hrvatskoj, Sobin je na nagovor najbližih sada pretočio u slikovnicu za djecu.

O svom poslovnom pothvatu, na koji je čekao dugih deset godina, sada se raspisao putem svog Instagram profila.

‘Prvo sam mislio napisati u caption: ‘Evo opet njega sa psima’, ali to bi bio jedan dokaz nesigurnosti i umanjivanja vlastitih vrijednosti pod maskom kao humora, a to mi se više s 36 ne da pa evo ipak jedna bolja verzija. Mogao bih vam točno reći datum kad su Šapice napisane, ali bitniji je kontekst’, započeo je Splićanin, pa nastavio:

‘Postoji jedan taj blok vremena od prije recimo 10 do 12 godina kad nije bilo bitno koliko ulažem, činilo se da sve stoji na mjestu. Najbolji primjer toga mi je period kad sam u Splitu pripremao predstavu Pinokio gdje sam igrao ni manje ni više nego Skakavca i paralelno snimao u Zagrebu Dolinu sunca gdje sam u nekim scenama potpuno nepotrebno i neopravdano bos hodao po snijegu misleći da će mi to sigurno donijeti kredibilitet i daljnje poslove. Trošio sam više od honorara jer sam svaku noć putovao u Zagreb na snimanje i svaki dan u 15h kretao nazad u Split da stignem na večernje probe. Ni dalje mi nitko ništa nije posluživao na pladnju i nije baš da sam dobivao poslove brzinom kojom su mi trebali i mislio sam se Ček, ko je ovdje lud? Mlad si, nestrpljiv, misliš da se sve događa preko noći.’

Upravo tada Sobin se odlučio napisati scenarij za dječju božićnu predstavu ‘Šapice’, koja je danas postala preslatka slikovnica za mališane.

‘I onda sam jedan dan rekao ok, posla nema, idem napisat dječju božićnu predstavu i sam si stvorit posao. Tako su nastale Šapice koje smo po razredima igrali kolegica Nada Kovačević i ja. Nekad i po 4 u danu. 10 godina su me roditelji, jer oni uvijek vjeruju, nagovarali da je pretvorim u slikovnicu. Nakon nekoliko uspjeha i podosta, vjerujte mi naučenog samopouzdanja, poslao sam je Zoranu Maljkoviću i evo, za nekih mjesec dana bit će na policama knjižara. Zašto mi je bitna ova priča... jer dan kad su Šapice tipkane na mom laptopu i dan kad znam da izlaze su dobre dvije opisne točke u životu da mi potvrde da rad donosi rezultat. Ne preko noći, nego kroz desetljeće i ko zna kolko više. Kad nema posla stvori ga, kad nema samopouzdanja, nauči ga imat, zasluži ga imat. Puno puno truda u život je potrebno uložit da na neke stvari budeš ponosan, a bit ponosan na sebe je dosta lijepo. Nadam se da će ova knjiga nekoj djeci isto bit lijepa. To mi je dovoljno’, zaključio je glumac.