Petra Kraljev je kao mala željela istodobno biti plesačica i časna sestra. Umalo je postala pravnica, ali ju je životni put odveo u glumačke vode (ljubav prema daskama rodila se kad je počela plesati balet i nakon prvog doticaja s kazalištem) gdje suvereno pliva već dugi niz godina i osvaja publiku svojim brojnim ulogama. 35-godišnju Splićanku mnogi su zavoljeli kroz uloge - Mirele u seriji 'Na granici' i Nere u seriji 'Zlatni dvori' emitiranih na Novoj TV, a trenutno je prate u seriji 'Kumovi'.

O predstavi 'Kad udari južina' već se govori kao hit-predstavi. Jeste li očekivali to dok ste je stvarali?

Davno sam naučila i primijenila rečenicu: 'Smanjimo svoja očekivanja da bismo im bili ravni'. Dok stvarate, vođeni entuzijazmom, imate želje, ideje i vjerujete u to što stoji pred vama. Ali ako moram biti u potpunosti iskrena, nisam mislila da ćemo imati prefiks Hit.

Predstava govori o ženskom prijateljstvu, povjerenju, istini, nedaćama koje se mogu dogoditi unutar prijateljstva, a na kraju se za sve okrivi južina. Vi ste pisali tekst. Što vas je inspiriralo? Vlastita iskustva ili..?

Točno tako. Vlastita iskustva, neki spoznajni trenuci koje sam htjela podijeliti, ali i naglasiti koliko je bitno imati razumijevanja, poštovanja i ljubavi ne samo prema prijateljima već prema i partnerima. Na jedan komičan način progovaram o nekim temeljnim životnim vrijednostima. Možda se čini na trenutke da se dolazi do granice karikaturalnosti, ali što to nije tako i u životu?

Kakvi ste vi kad je južina i što biste rekli - kakva ste prijateljica?

Postoji li netko kome ne smeta južina? Ako netko da potvrdan odgovor želim ga upoznati. (smijeh) Na drugi dio pitanja, teško mogu odgovoriti, mislim da bi to trebalo pitati moje prijateljice. Znam da sam uglavnom ona što ne prešuti, i borim se za prijateljstvo do kraja.

Koliko je vama i Jagodi bilo naporno raditi na predstavi i seriji 'Kumovi'?

Ponekad, ako je južina. Šalim se, protekle dvije godine su zaista bile sve, ali ne naporne. Toliko smo svi kolektivno bogatiji za nova neponovljiva iskustva i prijateljstva i beskrajno sam zahvalna na tome. Ako je dan i loš i čini se naporan, Jagoda je takva osoba da vam ga u trenutku popravi i razvedri.

U seriji igrate Milicu koja je gledatelje osvojila svojim šarmom i simpatičnošću. Kako ste izgrađivali ulogu? Ima li ikakve sličnosti između vas i lika koji glumite?

Svaki dan i svaku scenu koju snimam, sve bolje upoznajem Milicu i produbljujem ulogu. Za pripremu uloge smo imali nekih mjesec dana, gdje smo imali vremena promišljati i upoznati svoj lik i polako početi graditi ulogu. Međutim, proces još uvijek traje i još uvijek dobija neke nove dimenzije. Koliko sličnosti imamo je jedno od najčešćih pitanja na koje sam odgovorila i odgovor je uvijek isti: slične smo u svojoj različitosti.

Imate li nekih želja u profesionalnom smislu? Ima li neka uloga koju biste rado odigrali?

Ufff, imam jako puno želja, ali o njima šutim čekajući pravo vrijeme da se i ostvare. Nebrojeno je puno uloga koje bi htjela odigrati što kazališnih što filmskih. Ali polako, sve u svoje vrijeme.

Rekli ste da je vaš život privatni život 'nikad do kraja prepričana bajka, basna, SF, misterij, triler, i da bi se trebalo izmisliti novi termin'. Jeste li sretni, zaljubljeni?

Privatni život je u fazi kubizma. Vidjeti ćemo u koji će se pravac dalje razviti. Na pitanje jesam li zaljubljena, uvijek ali uvijek je odgovor DA. Ne znam što bih bez tog osjećaja. U koga ili u što je zapravo potpuno nebitno.

Imate sjajan modni stil. Što volite u modi, imate li neki modni uzor?

Hvala na komplimentu. Modnog uzora nemam, i ne poznajem taj svijet toliko dobro da bih mogla izdvojiti neko ime. Oblačim se kako mi dođe, zna biti i super ležerno i udobno, ali ponekad znam biti i žrtva vlastite 'modne kombinacije'. Dođem kući i ne znam što bih prije skinula sa sebe, pripijenu haljinu u kojoj nisam disala nekoliko sati ili super uske cipele u kojima su prsti poprimili oblik iste.

Kad imate slobodnog vremena, kako ga provodite? Što vam je posebno drago raditi kad ne radite ništa?

Srećom malo imam slobodnog vremena, ali kada se nađe neko vrijeme onda prvo pola dana sebi osvještavam da taj dan ne moram ništa, i da mogu samo otvoriti knjigu i čitati je bez da mi misli bježe što sve nisam napravila. Ali kao žena, uz dužno poštovanje muškarcima, rijetko se dogodi da postoji vrijeme da sjednem i samo buljim u zid, jer ako ništa uvijek se nađe nešto po kući što treba očistiti.

Tko je vaša najveća podrška, tko vam je rame za plakanje i netko s kim se možete smijati?

Naravno obitelj, posebna žrtva je tu moja mama koja vise puta u danu zna slušati moje monologe bez točke i zareza i bez pretjeranog smisla. A onda su tu moje kume, bez njih ne znam kako bih puno toga, i moja druga majka i prijateljica Petra Dugandžić. Ona stvarno ima posebno mjesto u mom srcu.

Po čemu pamtite djetinjstvo?

Jednog dana bi htjela da mogu svome djetetu pružiti djetinjstvo kakvo sam ja imala. Sjećam ga se po smijehu, punoj kuci, igranju na ulici, po sitnim malim radostima.

Kakvo ste dijete bili? Jesu li roditelje često pozivali u školu zbog raznih nestašluka ili ste bili uzorna učenica?

Voljela sam raditi spačke, ajmo to tako reći. Bila sam prilično ratoborno i živo dijete, i do jednog perioda u životu itekako uzorna učenica, ali na najveću nesreću mojim roditeljima došlo je vrijeme puberteta. To je možda pametnije da ne govorim ništa, jer nemam puno materijala za pohvaliti se. Mislim da je to vrijeme odrastanja i promjena svakom djetetu, ali i roditelju, prilično izazovno i rado ga se ne sjeća. (smijeh)

Pamtite li ipak neku svoju mladalačku mangupariju?

Pamtim ih dosta i sve imaju istu konkluziju: jedna je gluplja od druge. Znala sam biti dosta kreativna u tim manguparijama i nisam vidjela nikakav problem u tome. Ne želim ih navoditi da današnjoj djeci ne bih davala ideje... Iako, neke društvene mreže su već leglo gluposti, ali dobro.

Koliko vas u životu vode emocije, a koliko razum?

Emocije, emocije, emocije. Stalno se trudim doći do nekog balansa, ali sve je to Sizifov posao. Što sam starija trebao bi mi razum postajati upravljački organ, ali kod mene je obrnuto. :) Zavidim ljudima koji znaju zamrznuti emocije i poslušati racio. Ali, ima vremena, naučit ću, valjda. (smijeh)