Ulogom Franje Barišića u seriji 'Zabranjena ljubav Vladimir Tintor obilježio je svoju karijeru, ali i generacije domaćih gledatelja. Glumac koji je rođen i odrastao u Novom Sadu, gdje je diplomirao na Akademiji umetnosti, trenutno zabavlja publiku u humorističnoj seriji u kojoj ima važnu ulogu. A glavnu ulogu ima i u makedonskom filmu 'Domaćinstvo za početnike' (snimio ga je lani u pauzi od snimanja 'Kumova') koji je ovih dana doživio premijeru na čuvenom Venecijanskom filmskom festivalu.

Prije deset godina puno se pisalo o njegovu privatnom životu, pretrpio je i traumatično iskustvo zbog objave intimnih fotografija, no sada je sve ružno iza njega te zahvaljujući neprijepornom talentu, urođenoj karizmi i šarmu ostvaruje uspjehe na svom bogatom umjetničkom putu.

Osim serije 'Novine', niste dugo snimali. Je li vam nedostajala ovakva vrsta snimanja, kao što je serija 'Kumovi'?

Svakako da mi je nedostajao neki takav projekt. U međuvremenu sam bio dosta angažiran u svom osječkom HNK-u, brusio zanat. Ali rad u kazalištu ili na televiziji i filmu su dosta različiti. Drago mi je da mi se nakon toliko godina dogodila uloga i to u seriji koja je toliko prihvaćena od publike. Kroz seriju je dosad prošlo preko tristo glumaca i to je bila divna prilika da upoznam neke od njih koje nisam znao i radim s toliko talentiranih i različitih ljudi. Vrijedilo je čekati.

U seriji glumite Aljošu Gotovca, financijskog savjetnika. Koliko vam je, kad ste počeli raditi, trebalo da se pripremite za ulogu i je li vas možda netko posebno inspirirao za bolje uživljavanje u lik?

Moja prva asocijacija na opis lika bio mi je jedan naš političar, pa sam se malo bavio istraživanjem o njemu. No to je bila samo osnova. Prije samog početka imali smo nekoliko tjedana priprema i probnih snimanja, pa nam je to svima dobro došlo kao neki fade in u likove koje igramo.

Što nam možete otkriti oko svog lika, odnosno što će se s njim događati u novoj sezoni?

Aljoša će i u ovoj sezoni pokušati stati na noge što se financija i posla tiče i naravno da ni njemu, a ni cijeloj obitelji Gotovac neće to ići onako glatko kako bi oni htjeli.

Serija je, osim po odličnoj glumačkoj postavi i radnji, privukla publiku i zbog 'ugođaja' Dalmatinske zagore. Koliko slobode imate u dijalozima? Ponekad se doima, osobito kad vi i brat (Vedran Mlikota) razgovarate, kao da ste neke rečenice smislili tog trenutka.

Moram priznati da u ovih godinu i pol, koliko snimamo, doista nisam naišao na nespretno napisanu scenu i u tom smislu stvarno želim pohvaliti pisce. Zato i nemamo potrebu često nešto dodavati ili prilagođavati scenu i tekst. Naravno da se mi kao partneri već dobro poznajemo i svakako bude improvizacija koje dolaze iz likova i scene, a to da i unaprijed napisan tekst zvuči kao da je iz naše glave, ‘na licu mjesta’, svakom je glumcu veliki kompliment. Hvala Vam na tome.

Režirali ste film 'The Escape' o Romy Schneider, proveli godinu dana kao stručni suradnik na odsjeku glume na Umjetničkoj akademiji u Osijeku, a imali ste i ideju za scenarij za film. Kakvi su vam planovi uz ili izvan serije 'Kumovi'?

Film ‘The Escape’ je stvarno bio mali izlet u redateljske vode uz dragu kolegicu Sandru Lončarić. Svako malo volim zadati sebi nekakav izazov, ispitati trenutne granice, pa je i suradnja s Akademijom bila u tom smislu test mogu li raditi s mladim glumcima i doista sam uživao u tome. Nadam se da su i studenti. :)

Primarni plan je uživati u radu s kolegama na setu ‘Kumova’ u novoj sezoni. U gustom rasporedu snimanja sam prošlo ljeto uspio snimiti film s makedonskim redateljem Goranom Stolevskim, a koji svoju premijeru ima na ovogodišnjem Filmskom festivalu u Veneciji i jako sam uzbuđen oko toga. Nakon toga se veselim svom osječkom HNK-u i, dao Bog, jako zanimljivom filmu sljedeće ljeto, ali o tom potom. A što poslije, vrijeme će pokazati.

Je li postojala neka potencijalna strast osim ovog poziva kojim se bavite?

O, da. Strast prema nečemu čini me živim. Neko vrijeme sam kao klinac imao strast prema plesu. Ona se s vremenom malo zatomila, gluma je preuzela prvo mjesto. No volio bih tu strast malo probuditi, ples doista oslobađa i divim se svima koji se time profesionalno bave. Ako bude prilike da nekad s nekim od njih podijelim plesni podij, nitko sretniji od mene.

Godine 2008. pretrpjeli ste psihičku torturu, privatnu dramu. Što vam je u tim trenucima najviše davalo snagu i kako ste sve uspjeli prebroditi, uspraviti se i krenuti dalje?

Najviše me je držala vjera da će sve biti dobro na kraju. Znao sam da nikom nisam učinio ništa nažao i da će se kad-tad to dobrim vratiti. Dosta mi je pomoglo to što sam prihvatio svoju sudbinu u tom trenutku i pomirio se s njom. Preispitao sam svoja dotadašnja mjerila uspjeha, trudio se biti zadovoljan postignutim i biti zahvalan za svaki, i najmanji, pomak ka miru u sebi. I tim mirom izbjegao sam gorčinu i samooplakivanje.

Kako osnažiti ljude, pogotovo mlađu generaciju, koja je izložena velikim pritiscima i cyberbullyingu?

Suvremeni čovjek bilo koje generacije je pod velikim pritiskom, kao da su se ljestvice pomaknule preko noći. Nije ni odraslima lako, a kamoli mladima, koji se još formiraju. Njima bih volio poručiti da vjeruju u dobro, da budu dosljedni sebi i da ne odustaju, da vježbaju strpljenje i optimizam. Da budu radoznali i ne posežu za lakšim rješenjima. I naravno - da nikako ne šute na nasilje.

Koje suvremene patologije najviše primjećujete u svijetu u kojem živimo?

Primjećujem dosta sebičnosti, infantilne narcisoidnosti, zavisti, grubosti, nerazumijevanja, dehumanizacije svakoga tko nam ne ide niz dlaku. Vražja posla, ako mene pitate.

Je li tema starenja već navratila u vaš život?

Da, ali to je prirodno. Primjećujem da se brže umorim nego prije, da sve više odmičem telefon kad moram pročitati nešto na njemu. Prihvaćam svoje godine onako kako dolaze. Vrt me naučio da su sve to prirodni ciklusi i da ne mogu zauvijek biti pupoljak. (smijeh)

Tko se sada, dok vi snimate, brine o vašem vrtu? Poznato je to da se bavite vrtlarstvom...

Uglavnom se njime bavim ja. Svaki trenutak koristim da ga održavam. Kad je baš neka vremenska stiska, u pomoć dođu susjedi i dragi ljudi, kojima ovom prilikom zahvaljujem na tome. (smijeh)

Što je s vašim brendom Tintorama, stignete li se još baviti malim umjetničkim djelima u ribljim konzervama?

‘Kumovima’ sam poklonio dosta svog vremena, pa sam usporio tempo s konzervicama. No one su konstantno prisutne u mom životu i beskrajno me vesele.

Kako izgleda vaša zona komfora, svijet u kojem se punite i regenerirate?

Gluma, kao i svaki posao, traži puno od svakog čovjeka i regeneracija, pa makar 15 minuta dnevno, jako je važna. Kad ste već spomenuli vrt, on je moje mjesto na kojem se regeneriram. Priroda, općenito. Osim toga, u svakoj vrsti kreacije vidim odmak od onog svakodnevnog, bilo to zidanje, uređivanje okućnice, rad s drvom, moje konzervice. Odmara me sve to na konstruktivan način.