TV KRITIKA ZRINKE PAVLIĆ

Što uopće Ivica Šola radi u 'Pola ure kulture'?

21.11.2013 u 12:42

Bionic
Reading

Jedna od novosti u ovoj sezoni emisije 'Pola ure kulture' dovođenje je Ivice Šole kao udarnog komentatora. Sama činjenica da je Branka Kamenski dovela ultrakonzervativnog lika da nam drži lekcije nije posebno iznenađujuća, jer se u toj emisiji već dulje vrijeme primjećuje sve blještaviji desni žmigavac. Pitanje je samo - kakve veze ono što Šola govori u 'Pola ure kulture' ima s kulturom?

Ni prvi ni zadnji put da u emisiji 'Pola ure kulture' kroz najave i priloge prosijavaju konzervativni, a koji put i izravno desničarski stavovi urednice Branke Kamenski. Bilo je tu svačega, od generalne orijentacije zbog koje ova emisija mnogo više govori o institucionalnoj i smrtno ozbiljnoj negoli o bilo kakvim drugim vidovima suvremene kulture, pa sve do koketiranja s čudnovatim (čitaj: marginalnim i desničarskim) likovima koji su se nekim svojim hobijem očešali o kulturu. No ruku na srce, valja priznati da je nekada (sada se čini da je to nekada bilo u nekoj paralelnoj dimenziji koju smo samo privremeno sanjali) u toj emisiji bilo i drugih pogleda i drugih orijentacija, kao što su bili prilozi o spomenicima NOB-a, a malo drugačijim aspektima suvremene kulture (čitaj: onima koji još uvijek imaju puls) znali su se baviti Dražen Ilinčić i Gordan Nuhanović.

U zadnjih nekoliko emisija, međutim, polaurekulturašidebelo su zabrazdili u političke vode, i to onakve u kojima se čak ni marginalno ne pokušavaju praviti da ono o čemu govore ima veze s kulturom. Prije svega govorim o komentarima Ivice Šole, iako bi se dalo raspravljati i o nekim drugim prilozima, no njih ipak donekle veže neka, ma koliko tanka, spona s kulturom.


Ivica Šola u sinoćnjoj je emisiji, naime, održao nešto što jedino mogu nazvati koncelebriranim komentarom o referendumsko-vukovarskom događanju naroda u Hrvatskoj, objašnjavajući nam svima kako su događaji od nekog dana u Vukovaru znak da postojeća vlast napokon pada i da se narod napokon diže na noge, referendumom, lampionima i protivljenjem, kako ga je sam nazvao, spolnom odgoju - tražeći svoju i Božju pravdu. Refrenska mu je fraza bila ona o tome da kolona sjećanja u Vukovaru nije Red Carpet, iako su je predstavnici vlasti tako doživjeli, a neku šepavu vezu s kulturom iz naslova emisije pokušao je ostvariti spominjanjem činjenice da narod bez Sanadera i Vidoševića ne bi znao tko je Vlaho Bukovac, dodajući da isto tako bez Milanovića ne bi znao koja je njegova (narodska, jel' te) referendumska snaga

Unatoč spominjanju Bukovca (i unatoč implicitnoj tvrdnji da je hrvatski narod neobrazovan i blesav, čime se Šola zapravo složio s jednim od spomenutih 'kolekcionara'), komentar nije imao nikakve veze s kulturom, pa se logično zapitati zašto se onda našao u emisiji 'Pola ure kulture'. Doista ne znam. Možda gospođa Kamenski misli da joj je sveta dužnost barem negdje na HTV-u, kada to već nije moguće nigdje drugdje, dati prostora desničarskim punditima. Možda bi, da je se priupita, rekla da nastoji postići pluralizam različitih gledišta. Možda joj je, nakon toliko godina, dokusurilo pilanje po kulturnjačkim temama pa se odlučila malo proširiti na političke sfere. A možda je istina ono što mnogi ovih dana tvrde po medijima - da se u Hrvatskoj zahuktao svjetonazorski rat i emisija 'Pola ure kulture' je lijepo odabrala stranu. Svašta je moguće na ovom svijetu, u ovoj zemlji, a na zagrebačkom Prisavlju i u njihovoj kulturnoj programskoj udarnici - mogućnosti su, čini se, bezgranične.