Jurica Popović ispričao nam je štošta o svom plodnom radu te nekadašnjim uspješnim bendovima Trotakt projekt i Gracia. Godine 2015. objavio je instrumentalni album 'Lunar' te započeo samostalnu karijeru. Iza njega je i album instrumentala 'Sol Invictus', a za album 'Osobno' rekao je da je bio prekretnica u njegovu životu. Tada je odlučio samostalno pjevati, što je rijetko prije radio. Ove godine slavi 40 godina na sceni, što će obilježiti s dva albuma jedan je Iluzija, a drugi El Croata - We are one.

Trotakt projekt pripadao je redu vodećih nada rock glazbe početkom osamdesetih. Kasnije, s grupom Gracia, bili ste prvi koji ste povezali modu i glazbu. Kako danas gledate na ta vremena?

Rekao bih - sve u svoje vrijeme. Svi se mi mijenjamo s vremenom kao ljudi, a shodno tome i ono što radimo. Te dvije faze moga stvaralačkog rada tada su bile odraz mojih tadašnjih razmišljanja i psihofizičkih stanja. Ipak, zajednička nit postoji cijelo vrijeme stvaranja pjesama. Može to potvrditi i prva pjesma koju sam napisao. To je bilo za tadašnji Trotakt projekt, a zvala se 'Ja želim nešto drugo, ja želim nešto više...'. Tako da je sadašnji rad dijelom samo nastavak minulog, ali obogaćen novim spoznajama. Sve je to jedan te isti rukopis i predstavlja moju unutrašnju iskru. Jako mi je važno da su i danas te stare pjesme meni dobre, jer to mi puno govori o mome putu.

Gdje je treći član grupe Jašar Murtezani, čime se danas bavi?

Jašar se davno vratio u dolinu Neretve i uživa u obiteljskom životu. Ima svoj glazbeni studio, snima i producira druge glazbenike. Ponekad i ja snimim nešto kod njega kada sam u Metkoviću. Veseli me raditi s njime jer je vrlo muzikalan i staložen tip čovjeka.

Puno radite i svako toliko objavite novu pjesmu. Jeste li zadovoljni prisutnošću na radiopostajama, zažive li skladbe onako kako ste htjeli?

Točno je da svako malo objavim nešto jer me to jako raduje i ispunjava mi neku životnu misiju, a ona otprilike znači inspirirati druge na kreativnost, toleranciju i težnju razvoju vlastite osobnosti. Mnoge radiostanice zbog nekih svojih načela nisu u suglasju s mojim pjesmama i ne vrte ih, ali ne samo moje. To mi nimalo ne ruši stvaralački polet pa i dalje radim samo onako kako mi dolaze signali iz nutrine. Ipak, čvrsto sam uvjeren da će se situacija promijeniti te da će prepoznati i prihvatiti ideju vodilju utkanu u moje pjesme. Taj poriv za stvaranjem jači je od svih barijera i vjerojatno mi je zadan rođenjem. U protivnom, svatko 'normalan' davno bi odustao. Pjesme ipak nalaze put pomoću društvenih mreža i meni sklonih medija, onih koji prepoznaju i uvažavaju moj rad. Generalno, nema predaje.

Kako je koronakriza utjecala na vaše glazbeno stvaralaštvo? Kad se na jedan kup stave sve nedaće koje su pogodile glazbenike - što vas i dalje tjera da stvarate, da radite, snimate spotove, radite na promociji?

Ova kriza općenito me više pogodila tjeskobom i zebnjom zbog toga u kojem će smjeru sve ovo ići. Davno sam prepoznao natruhe sadašnjeg stanja jer smo civilizacijski dobrano zastranili, zato sada baštinimo neko 'krivo srastanje'. U stvaralačkom smislu ni najmanje, jer glazba je moj život i, kao što sam rekao u prethodnom odgovoru, smatram je svojim glavnim alatom osobnog razvoja i sredstvom inspiriranja drugih ljudi. Pogotovo da se probude iz letargije, okrenu sebi i više donose samostalne odluke, bez podložnosti masovnoj indoktrinaciji.

Što za vas znači trenutak u kojem se zatvorite u studio?

To je za mene sveto mjesto, u kojem se najizravnije susrećem sa samim sobom i introspekcijom dolazim do novih spoznaja, a onda ih nastojim na jednostavan pop način pretočiti u glazbu, tekst i aranžman. To je mjesto za koje sigurno znam da u njemu mogu donijeti nešto za opće dobro. Nešto što će pozitivno djelovati na druge iz drugog plana, nenametljivo. Glazba je uzvišena stvar, ali može se lako zloupotrijebiti u manipulativne svrhe. Zato se stalno preispitujem da ne bih upao u tu zamku i time opteretio karmički zapis.

Radite li sve (manje-više) samostalno zbog toga što mislite da ćete sami to najbolje odraditi ili zbog toga što vam ta svestranost predstavlja posebno zadovoljstvo?

Prisutno je i jedno i drugo. Najveći razlog zašto sam radim glazbu, tekst i aranžman prije svega je velika strast i ljubav prema tome. Iz toga proizlazi i bojazan da mi netko drugi ne bi mogao napraviti onako kako se meni sviđa. Ipak, produkciju, otkada sam solo izvođač, radim s Mihaelom Blumom, vrhunskim ton majstorom, glazbenikom s profinjenošću i prije svega dobrim mladim čovjekom.

Objavili ste i zbirku pjesama, pišete eseje, bavite se slikarstvom. Pripremate li štogod novog na tom planu?

Trenutno je prioritet glazba jer je puno neobjavljenih pjesama za nekoliko albuma, zato me nešto već odavno tjera na ubrzano objavljivanje. Sve ostalo može se usput događati, što vjerojatno i hoće. Trenutno je vani video za singl 'Baci kocku'. Uskoro izlazi novi album 'Iluzija' i već po tradiciji svaku će pjesmu pratiti videospot, a ne tako davno završen je ciklus s albumom 'Kozmičko dijete'. Upravo je izašao i drugi album 'El Croate – We Are One' s plesnom glazbom za vanjsko tržište. Pomalo sam razapet objavama i stvorio sam sebi kreativnu gužvu, ali me veseli i nije mi naporno. Krleža je lijepo rekao: 'Nigdar ni tak bilo da ni nekak bilo...'

Dobar ste poznavatelj prirodnih pripravaka za dobro zdravlje. Što biste savjetovali svima za imunitet u ovim pandemijskim vremenima?

Uglavnom to ostavljam za uzak krug prijatelja i rodbinu jer se ne želim dovoditi u neugodne situacije. Ipak bih istaknuo da svatko može sam sebi jako puno pomoći, samo se treba odlučiti baviti sobom i ne odustajati. Ako netko želi čuti i neku moju riječ po tom pitanju, lako će me pronaći i rado ću razgovarati.

Kako se razvija vaša američka karijera? Jeste li primljeni u američko društvo skladatelja?

Sve je stopirano novim životnim okolnostima. Članstvo u američkom društvu skladatelja ovisi samo o meni. Ispunio sam sve uvjete, ali sam procijenio da mi to trenutno ne bi ništa pridonijelo u radu s obzirom na generalno loše stanje u svijetu, a time i turbulentnu glazbenu situaciju. Neka svako zlo bude samo u tome. Nekoliko puta slali su mi mailove da dovršim prijavu i pri tome se čudili zašto sam zaustavio proces primanja. Možda je baš tako sve trebalo biti za neku bolju budućnost. Uglavnom, cijelim tim slučajem dobio sam osobnu potvrdu vrijednosti i zadovoljštinu vezanu za glazbeni rad, što nije zanemarivo.

Matija vas hvali u svakom svom intervjuu. Što ćete vi reći za nju?

Mogu reći sve isto, pa i više, što ona kaže o meni. Matija je veliki kreativac i to ne samo modni. Bilo čega da se dohvati, ostavi svoju prepoznatljivu osobnost u tome. Uvijek ozbiljno pristupa svemu i pri tome je vrlo temeljita. Nikada ne koristi šablone, već pristupa stvarima s nekom svojom vizijom. Srećom, posjeduje veliku energiju i elan, potrebne da sve to može izdržati.

Tko vam je 'prvi filtar'? Ide li pjesma prije objave Matiji na slušanje?

Matija je prisutna u raznim fazama stvaranja. Uvijek s vrlo jasnim osvrtom i argumentirano brani svoje viđenje. Jednostavno čuje stvari drugačije, jer osim glazbene širine i pjevačkog iskustva, donosi drugo iskustvo iz modno-vizualnog svijeta. Bila bi odličan glazbeni producent.

Vaš rodni grad Metković i njegova okolica dali su popriličan broj poznatih nogometaša, a i vi ste strastveni ljubitelj tog sporta. Koji je po vašem mišljenju najbolji nogometaš kojeg je iznjedrio vaš grad?

Skoro da mi je nogomet ispred glazbe. Matija kaže da jest, ali ja to ipak ne smijem potvrditi. Javi mi se neka posebna radost kada vidim da je neki moj sugrađanin napravio dobru nogometnu karijeru. Naravno, pri tome ne zanemarujem rukometaše, veslače i ostale. Trenutno su u Dinamu trojica nogometaša koja su prošla kroz nogometne škole NK Neretva i ONK Metković. To su Petković, Šutalo i Ćuže. Velike karijere napravili su Štimac, Srna, pa i Jakirović, prije njih Anković, ali meni je najveći užitak gledati čarolije Petkovića. Zbog takvih je nogomet šah u pokretu.