'Uloga se dogodila zahvaljujući mojoj agentici Anili Gajević, koja je poslala produkciji nekoliko castinga nas glumaca, a oni su se na kraju "zakačili" za mene. Zanimalo ih je koliko se dobro služim španjolskim jezikom, odmah sam im rekao da se ne služim uopće, ali da sam sluhist i da bih mogao odgovoriti zadatku. Imali smo jako malo vremena da to sve svladam i bila je velika dilema može li se to izvesti ili ne. Odlučili smo se baciti na glavu i uspjeli smo. Uzeo sam velik zalogaj, ali mislim da sam ga uspio uspješno sažvakati i progutati', otkrio je Tarik Filipović za Večernji list.

Kaže da je bilo dosta teško igrati 'našeg čovjeka' i htio je da on bude predstavljen kako treba. Nije mu bilo svejedno.

'Matutinović je u samom scenariju predstavljen kao vojnik i čovjek kod kojeg nije bilo prostora za neke emocije, koje kod mene dolaze same po sebi. Čak sam ih pokušao ubaciti u neke scene, međutim redatelj je inzistirao samo na toj njegovoj strogoj crti. Nakon izgubljenog finala ja sam išao zagrliti jednog igrača, no redatelj mi je rekao da ne i da ga mogu samo dotaknuti po glavi. Meni je samo žao što nisam mogao predstaviti i taj njegov dalmatinski šarm. Međutim, uvijek kažem da, kada igraš živuću osobu, treba ući u njezinu dušu. To nema veze ni s kakvom imitacijom, to je stvar psihologije, kože, duše i mislim da sam uspio u onome što su redatelji tražili od mene', rekao je glumac.

S Matutinovićem je bio svaki dan u kontaktu. Čuli su se putem videopoziva i često ga je uključivao i tijekom snimanja. Bio je, tvrdi Tarik, jako zadovoljan kad je saznao da ga on igra. 'Zanimale su me neke sitnice, pitao sam ga primjerice što je najčešće govorio dečkima dok je stajao uz bazen, ali i je li istina da je znao psovati suce, na što je odgovorio potvrdno i dao mi arsenal psovki (smijeh). Tako da sam u film ubacio i ponešto našeg jezika, što je redatelju bilo zanimljivo', rekao je glumac i voditelj.

Nije mislio da će igrati ulogu na španjolskom jeziku, ali kad mu se ukazala prilika, nije je htio propustiti. Pričao je i o uvjetima snimanja u pandemijskim uvjetima. 'Često su nas testirali bez obzira na to što imamo COVID potvrde i što smo dva puta cijepljeni. Kod njih je procijepljenost jako velika. Pročitao sam negdje podatak da je u cijeloj Kataloniji u mjesec dana bilo pozitivnih slučajeva kao kod nas u jednom danu. Kako? Ne znam zaista. Ne rade ništa posebno ni drukčije. Mislim da je stvar u malo većoj disciplini. Primjerice, bio sam na utakmici Barcelone na kojoj je bilo 85 tisuća ljudi. U jednom trenutku maska mi je malo pala s nosa i redar koji je bio udaljen 50 metara odmah je došao do mene i upozorio me da stavim masku preko nosa, i to na otvorenom. Mjere nisu rigoroznije i srećom nitko od nas nije bio pozitivan, sreća nas je pomazila pa je sve prošlo kako treba', pojasnio je Tarik.

Evo kako je podnosio razdvojenost od obitelji. 'Jako mi je teško pala razdvojenost od obitelji jer nikada nismo ovoliko dugo bili razdvojeni. U pomoć nam je pritekla punica, koja je bila s obitelji pa smo to nekako prebrodili. Već me počela boljeti ta razdvojenost: odeš i u restoran i u grad, na utakmicu, izložbu, ali pred kraj snimanja više te ništa ne veseli. Nekih deset dana je maksimum koji mogu podnijeti bez boli. Ovako sam se osjećao kao da sam bio u vojsci, a supruga je obećala da će me čekati (smijeh). Sreća da nisam pomorac', smatra.