'Od najranije dobi imala sam jasnu viziju što želim raditi, kako se želim osjećati i što želim doprinijeti svijetu. Kada sam 1990. pobijedila na natjecanju koje me učinilo superzvijezdom u svojoj zemlji, nisam znala što me čeka. Htjela sam pjevati, željela sam osjetiti ljubav i povezanost s publikom i htjela sam donijeti malo radosti u svijet', piše na početku objave Tatjana Cameron Tajči i nastavlja:

'Ono što se dogodilo (pobjeda) bio je uzbudljiv bonus – ali već sam imala sve što sam željela, radila i zamišljala – doživjela sam radost, ljubav i nevjerojatnu povezanost sa svojom publikom. Kad sam 1992. odlučila otići, željela sam učiti i rasti, željela sam se osjećati slobodno i autentično i htjela sam sa svijetom podijeliti drugačiju vrstu radosti – onu koju sam tražila da pronađem sebe', objašnjava Tajči.

'Kada živite svoj život slijedeći unutarnji glas (koji je vođen i ukorijenjen u ljubavi), otpuštajući vezanost za ishod, to dovodi do najnevjerojatnijih ishoda. Obično mnogo boljih od onoga što naši ograničeni umovi mogu smisliti. Svakako nisam mogala zamisliti nevjerojatan životni put koji sam do sada prošla. Sjedit ćeš kraj svog odraslog djeteta i prisjetit se kad si ga prvi put držao u naručju, gledat ćeš sadnicu rajčice koja niče na tvojoj prozorskoj dasci, pjevat ćeš pjesmu u autu na putu kući od posla i suze će teći. Otvorit ćete ulazna vrata i bit ćete zahvalnni za ružičasti izlazak sunca koji ćete doživjeti i osjećat ćete se kao Superzvijezda života. Bit ćete na vrhu životnih ljestvica. Jer svi ti trenuci odnose se na povezanost – nešto za čim svi čeznemo', poručila je zvijezda devedesetih na kraju objave.