Već je odavno jasno kako se Hrvatska može podičiti mnogim kvalitetnim bendovima, kantautorima i glazbenicima koji svojim radom i kvalitetom razvijaju domaću scenu. Zahvaljujući tome nimalo ne zaostajemo za inozemnim državama ni po broju vrsnih umjetnika, a ni po broju odličnih koncerata. Jedan od takvih bendova su definitivno The Siids. Nakon što su se etablirali kao jedan od najzanimljivijih bendova u Hrvatskoj i regiji, objavili su album, a zagrebačkoj publici će ga među ostalim predstaviti u četvrtak 28. studenog kada dolaze sa svojim riječkim kolegama Jonathan u Vintage Industrial.

Reakcije na album su odlične. Što možemo očekivati od albuma?

Darko: Album je stvarno jako dobro primljen i od strane publike i kritike što je izrazito motivirajuće. Na albumu se nalazi jedanaest pjesama koje smo napravili onako iskonski u relativno kratkom roku te ih dodatno dorađivali ovih tri godine postojanja. Sadrži i već postojeće singlove Meaningless/Weightless, Lovers, Giving Myself To You, Feeling te recenti singl Beats Running Down koji je ujedno i najavio album. Za likovno oblikovanje omota zaslužan je poznati riječki rock dizajner i naš dobar prijatelj Mladen Stipanović - Stipe, dok su za fotografije zaslužni Stella Mešić i Kristijan Vučković.

Laska li vam to što vas zovu jednim od najperspektivnijih mladih bendova na sceni? Koliko to može biti i opterećujuće?

Stanislav: Svakako nam je drago da je to što radimo prepoznato i da ima vrijednosti za budućnost. Opterećujuće svakako nije jer mi radimo glazbu isključivo po svom osjećaju i onako kako mislimo da treba te na način koji nas raduje i opušta. Ako je rezultat toga ljudima dobar tim bolje ali glavno polazište našeg rada smo mi sami.

Fizička izdanja sve su manje popularna među publikom. Što mislite koji su drugi potencijalni izvori komercijalizacije glazbenih proizvoda?

Darko: Uf, mislim da možda nismo najadekvatniji za taj odgovor. Dolazimo iz doba kada je fizičko izdanje bilo bitno. Osobno smo i dalje jako romantični po tom pitanju. Želja nam je da nam album jednog dana izađe i na vinylu. Također, omot koji smo slagali za CD je replika vinyla u mini varijanti. Ono što je trenutno sve više vidljivije i to posebno kod mlađe publike je to da se glazba konzumira putem streaming servisa i kanala. Zbog velike dostupnosti svega i svačega, zakrcanosti informacija s društvenih mreža, koncentracija na pjesmi, videu, albumu općenito vjestima traje izrazito kratko. Teren i svirke uživo ponovo postaju sve važnije za promidžbu benda i njihove glazbe. Taj showcase moment predstavljanja publici užasno je važan. Ili ga imaš ili nemaš. Ljudi osjete energiju koju prenosiš te je isto tako reflektiraju natrag. Koliko god voljeli kreativni studijski proces, live nastupi su ono gdje smo doma i stvarno istinski uživamo.

Uživo zvučite odlično. Postoje jednostavno bendovi koje kad pogledate uživo poželite ih ponovo gledati svaki put kad se ukaže prilika. Koliko je to stvar rada na probama ili jednostavno kemija nastupa odrađuje svoje?

Darko: Da bi bend bio usviran treba definitivno imati probe i raditi na što boljoj izvedbi. No uz silne probe, uživo se svejedno uvijek događaju ti nepredvidivi live momenti i kemija s publikom. Niti jedan koncert nikad nije isti. Osim iskustva s vlastitih koncerata, vidljivo je i na koncertima bendova koje smo gledali nekoliko puta. Nekad je to onaj prvi moment iznenađenja, a ponekad kad misliš da si sve već vidio bend nanovo iznenadi s izvedbom ili se radi o posebnom ambijentu i atmosferi. U svakom slučaju bendovi - izvođači koji prenose dobru energiju i zrače iskrenošću u svom performansu stiču pravu i dosljednu publiku. Jednom kad zadovoljni odu svojim kućama s dobrog koncerta uvijek će se rado ponovo vratiti na takav koncert.

Koliko svirate, ima li dovoljno prilika u današnje vrijeme za autorski bend koji pjeva na engleskom da se adekvatno predstavi?

Stanislav: Svirki nikada nije dovoljno ali je činjenica da se moraju i zaslužiti. Mi smo u fazi pred album odradili sigurno preko dvadesetak nastupa što je super. Trenutno osim festivala i par većih gradova u Hrvatskoj nema baš previše mjesta za svirku tako da moramo u svakom slučaju gledati prema van, a engleski to omogućava ne jednostavniji način.

Jedina negativna strana te priče je da glazbena industrija zapravo počela gledati na ljude koji sviraju kao na potrošače a ne na način da su oni proizvod. Bendovi u većeni slučajeva sami financiraju izdanja te odrađuju svirke za putni trošak a da ne govorim o kotizacijama za showcaseve, kad moraš ti platiti da bi svirao. Tako da probiti se iz svega toga nije jednostavno ni lako ali kako mi znamo sami sebi reći, glazbu raditi moramo.

Danas postoji mnogo bendova koji se pokušavaju probiti, što mislite da je presudno da bi se mladi bend izdvojio iz mase?

Darko: Mislim da je formula stoljećima uvijek ista, a to je znati tko si, što želiš i kojoj publici se obraćaš. Zašto baš ti, a ne netko drugi. Prije svega potrebno je užasno puno rada, ulaganja, upornosti. Biti produktivno u svim segmentima usmjeren na stvari koje čine napredak u tome što radiš i na kraju svega toga najpotrebnije je u svemu tome ustrajati.

Koje bi tri stvari svakom bendu olakšale uspon kad bi bile besplatne?

Darko: Ako bend već ima jasan proizvod paket i jak identitet, uz dodatnu financijsku podršku stvar koja bi najviše pomogla bio bi jak i moćan marketing i PR.

Što je najbitnije kod usklađivanja i odabira pjesme?

Darko: Pjesma mora imati sve potrebne elemente i nekakav prirodan flow. Koliko god možda kompleksna izvedba i sama pjesma bila, slušatelj ju mora s lakoćom apsorbirati. Ne mora proučavati i pitati se zašto mu je to dobro, nego jednostavno se tome prepustiti. U našem slučaju sve pjesme koje su multiinstrumentalno aranžirane za album, nastale su pretežno uz samo klavir, gitaru i dva vokala. Baš smo nedavno na radiju Student izvodili ogoljeni posljednji singl Beats Running Down samo uz akustičnu gitaru i dva vokala. To nam je pokazatelj da dobra pjesma funkcionira u bilo kojem obliku.

Kako odolijeti ovoj sveopćoj komercijalizaciji na domaćoj sceni i ostati svoj?

Stanislav: Ono što se smatra estradom u Hrvatskoj nije nešto što nas brine jer mislimo da nemamo nikakvih dodirnih točaka s tom scenom, to je kao da nekog tko trenira plivanje pitate što misli o tome kakva je situacija u nogometu.

Koliko po vama mediji danas utječu na formiranje glazbene scene?

Stanislav: Mediji su most od glazbe do ljudi i naravno da jaka marketinška aktivnost i hype naprave svoje i uvuku ljude koji rade slične stvari u isti paket, a to je zapravo scena. Ako je scena dobra ona nakon nekog vremena počne funkijonirati sama za sebe i postaje neovisna od medija jer ima svoju publiku kojoj se ne treba na silu gurati. Ako pogledaš heavy metal ne treba reklamu, punk i ska koncerti su uvijek puni a partye elektronske glazbe ljudi idu stalno i tako dalje. Mediji bi trebali stvarati vrijednosti za budućnost i na nečemu što tek treba biti a to svakako u Hrvatskoj ne rade. Čast izuzecima poput vas koji nam dajete priliku da kažemo to što mislimo i što radimo.

Zna li publika ovdje sama prepoznati kvalitetu?

Darko: Publika uvijek prepozna kvalitetu pa tako i ovdje. Problem je u samoj vidljivosti te iste kvalitete. Također, vremena se stalno mijenjaju te da bi šira publika pratila svojevrsnu kvalitetu, treba se na tome i odgajati.

Kakva je po vama kultura odlaženja na koncerte u Hrvatskoj?

Stanislav: Pa na koncerte se definitivo odlazi. Po nama su tri glavne tendencije svirki u Hrvatskoj, jedna su festivali koji imaju skupe ulaznice i namjenjeni su strancima koji dolaze turistički kod nas u te su uglavnom ljeti.

Drugi dio su veliki koncerti koji financira pivska ili neka slična industrija te su besplatni. To je napravilo po meni veliko nazadovanje u odgoju ljudi koji su počeli sve manje kupovati karte što je potpno razumljivo jer nećeš platiti za nešto što dobiješ inače besplatno, za to su malo krivi i sami bendovi jer na taj način dobiju fini novac a nema rizika i straha hoće li ljudi doći na koncert.

Treća struja su klupski koncerti koji po nama čini zlatnu sredinu. Tu obično sviraju najkvalitetniji bendovi te se događaju stvari na zdrav i prirodan način. Jedino što malo zabrinjava je to što na njih dolazi uglavnom ista skupina urbanih ljudi i ne vidimo trenutno neku mogućnost rasta.

Kako vi gledate na činjenicu da se u kontekstu riječke scene većinom spominju jedni te isti bendovi? Dijelite li uopće scenu na periode ili jednostavno mislite da bend ili valja ili ne, ma koje se furke i vremena držao?

Stanislav: To da bend valja ili ne valja mora biti osnova svega ali trenutak u kojem netko stvara ipak igra najvažinju ulogu. Bendovi iz Rijeke koji se vrte u krug su nastali kada je glazba bila ključan faktor u odrastanju mladih ljudi. Kroz glazbu si pokazivao tko si, odlazio si na mjesta na kojima je bila takva scena, oblačio se na određeni način te je normalno da su bendovi koji su simbolizirali takav stil bili važni i cjenjeni.

Danas su stvari drugačije ali ne nužno na loš način. Ljude jednostavno više nije za to briga, sve je nekako isprepleteno i nama na neki način nejasno, što ponavljam ponovo ne mora biti loše, samo su vrijednosti neke druge.

Što vas osim muzike pokreće, još neke vrste umjetnosti, sport?

Stanislav: Mislim da nam interesi idu dosta široko, osim glazbe tu su naravno film, fotografija, ali i nogomet i motori da ne mislite da guramo samo umjetnost, hrana inspirira a i piće zna pomoći uglavnom znam da to što sam nabrojao nisu vještine, ali je vještina to sve ugurati u život na ugodan i umjeren način.