Već je dobro poznato da iz Rijeke često dođu zanimljivi projekti, a ovaj je jedan od onih koji bi mogao najbolje zaživjeti u Hrvatskoj, regiji i izvan nje. U siječnju 2016. godine, Stanislav i Darko napravili su odmak od matičnog benda Morso, a njihova kreativna traženja odvela su ih u Australiju. Nakon sudbonosnog puta oformljuju THE SIIDS. Njihov zvuk podsjetit će mnoge na Editorse, The Kills i Depeche Mode, a iako laskajuće, ove glazbene ladice momke iz Rijeke pretjerano ne zanimaju. Jedino što je važno jest da stvaraju i rade ono što vole, a to je glazba.

Vrlo brzo ste svojim izričajem i osebnošću oduševili publiku i kritiku. Pretpostavljam da ćete biti skromni, no jeste li barem potajno očekivali ovakav sjajan uzlet?

STANE: Već smo zaista dugo u glazbi i ovaj projekt smo krenuli raditi zaista bez ikakvih očekivanja i sa namjerom da ispunimo sami sebi sve glazbene želje. Krenuli smo sa jasnom vizijom kako stvari moraju zvučati i izgledati, mislim na video i live izvedbu. Materijal je napravljen instinktivno bez kalkulacija a čini se da ljudi upravo to i prepoznaju.

Zašto su vam pjesme na engleskom? Je li lakše pisati pjesme i iznositi misli na stranom jeziku ili je to isključivo posljedica slušanja stranih bendova?

STANE: Stvari su na engleskom iz dva razloga, prvi je da smo znajući da će autorski potpis sigurno biti neraskidiva poveznica sa Morsom, našim prijašnjim bendom, te je engleski u principu jednostavan način za napraviti konkretnu razliku u senzibilitetu Morsa i THE SIIDS-a. Drugi je razlog da je glazba koju radimo kao THE SIIDS izrazito zapadnjačka glazba kojoj je engleski prirodan i zapravo neodvojiv od zvuka.

Jeste li se u nekom trenutku zapitali kakva vas glazbena budućnost čeka u svijetu gdje prevladava drugačija vrsta glazbe?

DARKO: Ja se nikako ne mogu pomiriti s tim da publike za bilo koju glazbu koja ima temelj u kvaliteti i iskrenosti nema. Industrija zabave nastoji odgojiti ljude da kupuju brzo i često, bez razmišljanja, što im čini se ide jako dobro ali nadam se da je to prolazna faza. Da mislimo drugačije svirali bi u garaži sami sebi.

Može li se danas kod nas živjeti od glazbe, a da ona nije zabavljačka?

DARKO: Vrlo teško ali nije nemoguće, treba svakako u početku kombinirati s nekim poslom koji se ne kosi s glazbom a onda kad se ukaze prilika treba biti hrabar i dati 100 posto glazbi.

Danas postoji mnogo bendova koji se pokušavaju probiti, što mislite što je presudno da bi se mladi bend izdvojio iz mase?

STANE: Puno je faktora i ne postoji točna formula, ali ono što je sigurno je da treba raditi iskreno i biti fokusiran na sebe ali i na publiku kojoj se svira. Bez dvosmjerne komunikacije nema ničega.

Kako gledate na činjenicu da se u kontekstu riječke scene većinom spominju jedni te isti bendovi? Dijelite li uopće scenu na periode ili jednostavno mislite da bend ili valja ili ne, ma koje se furke i vremena držao?

STANE: Pa to ste točno rekli, bend ili valja i ne valja i to je jedina istina. Stilovi i ladice služe industriji da ciljaju na potrošača, ljudi koji zaista slušaju i vole glazbu ne zamaraju se takvim stvarima. Što se Rijeke tiče situacija se mijenja na valove, ali u principu u istom trenutku uvijek ima super bendova koji svaki na svoj način mogu stati rame uz rame puno skupljim svijetskim produkcijama. Trenutno ako izuzmemo staru gardu sigurno su tu Boris Stok, Jonathan, My Buddy Moose, White on White, The Black Room.

Jeste li uopće imali podršku glazbenika s riječke scene? Kakvi su bili najčešći komentari, savjeti?

DARKO: Pa reakcije svih koji su čuli materijal, što uzivo, što snimke, za sad su samo pozitivne. Mišljenje kolega iz glazbe zaista cijenim, ali ga ne uzimam kao referencu, bitnije mi je čuti mišljenje ljudi koji nisu u mjuzi.

Darko, koliko je teško stvarati/svirati s više različitih glazbenika i prešaltavati se iz jedne priče u drugu?

DARKO: Nije teško jer osim THE SIIDS najviše radim na projektima dobro znanih mi ljudi s kojima se u potpunosti razumijem, koji poznaju moj rad i daju mi dovoljno kreativne slobode. To su prventsveno Boris Štok i Marko Rogić aka White on White s kojim imamo i suradnju na jednoj pjesmi. Što se tiče prešaltavanja i suradnje s drugim glazbenicima, kao npr, lani kada su Jonathan trebali hitnu zamjenu za svog gitaristu Darka svega par dana pred koncert u Zagrebu, bitno mi je da je glazbenik-band u nekakvim mojim krugovima glazbene estetike kako bi mogao dati najbolje od sebe. Tako održavam kontrolu nad prešaltavanjima iz jedne priče u drugu.

Što je najljepši dio bavljenja glazbom, a što najgori?

STANE: To je kao da pitate za bilo koju drugu stvar koju netko radi iz strasti bez kalkuliranja. Dobri i loši trenuci isprepliću se cijelo vrijeme i treba se znati s tim nositi.

Što radite kad ne stvarate glazbu, koji su vaši drugi interesi, zanimacije?

STANE: Obojica vozimo motore pa često s prijateljima odlazimo na dnevne izlete po Istri ili Gorskom Kotru. Općenito trudimo se čim više putovati i upoznavati druge kulture.