Mlada teniska zvijezda ovoga ljeta pojavila se praktički niotkuda i Britancima postala najuzbudljivija igračica u proteklih deset godina. Život tinejdžerice zahvatio je vihor na travnatim terenima Wimbledona, na koji je kao 338. igračica svijeta stigla zahvaljujući wild cardu. Potom je pomela vrhunske igračice kao što su Vitalia Diatchenko, Sorana Cîrstea i Markéta Vondroušová, a onda je pet dana nakon prvog meča, kao jedinoj Britanki u pojedinačnoj igri, turnir za nju završio jednako dramatično kao što je i počeo.

Na polovici drugog seta Raducanu je morala odustati u meču s Australkom hrvatskog porijekla Ajlom Tomljanović zbog problema s disanjem. Bilo je to užasno razočaranje za Raducanu i vojsku njezinih novih obožavatelja, ali kako kažu u Vogueu, 'nema veze, jer već je osvojila srca britanske javnosti, vjerojatno najteže osvojivu među svim nagradama'.

U povijest se Raducanu upisala kao najmlađa Britanka koja je ušla u četvrtfinale US Opena, a u petak 10. rujna ponovno je ispisala povijest. Prva je do finala Grand Slama stigla preko kvalifikacija, a uz sve to bez izgubljenog seta protiv 17. nositeljice, Grkinje Marije Sakari. Prvi put će se tako još od 1999. godine u finalu US Opena sastati dvije tinejdžerice. S druge strane mreže u subotu će joj stajati 19-godišnja Kanađanka Leylah Fernandez.

'Mislim da samopouzdanje dolazi samo iz unutarnje vjere u sebe. Moja je majka kineskog porijekla, a njih krasi velika vjera u sebe. Ne radi se nužno o tome da svima kažete koliko ste dobri, već o tome da vjerujete u sebe. Zaista poštujem to u njihovoj kulturi', kaže maturantica, inače odlikašica, koju školski kolege, kako u šali kaže, doživljavaju kao tihu i povučenu kolegicu koja još nije podignula ruku.

Sport je nesumnjivo odigrao svoju ulogu u stjecanju zavidnog samopouzdanja kojim Raducanu zrači danas. Rođena u Torontu kao jedino dijete, Emma se s majkom, Kineskinjom Renee i ocem, Rumunjom Ianom preselila u Britaniju kad su joj bile dvije godine. Izvanškolski raspored malene Emme od malih nogu bio je naporan i za čitanje. Majka joj je bila tradicionalnija i vodila je na satove baleta i stepa, a otac ju je upoznao sa svijetom golfa, moto sportova, kartinga i dirt bikinga. Ah da, i tenisa!

'Njemu je samo bitno da je drugačiji i ne brine se što drugi misle o tome', opisuje u nekoliko crtica svog oca Raducanu. Od njega je očito nešto usvojila, pa iako se u počecima morala navikavati na to da je drugima malo čudna, kasnije je uživala u tome.

'Kao mlađa bila sam jedina djevojka u svom karting timu, jedina koja se bavila motokrosom i mislila sam da je to super. Jednom prilikom kad nam je trener motokrosa dao da radimo sklekove, bila sam jedina koja je to mogla napraviti i bila sam zbog toga jako ponosna na sebe', kaže Raducanu, dodajući da su je čak i kad se počela baviti tenisom okruživali samo dječaci.

'Bilo je u početku zastrašujuće izaći iz svoje ljuske i zapravo stvarno početi uživati u onome što radim. Jako sam se bojala, ali nisam sigurna čega', kaže Raducanu.

Tenis je počela igrati s pet godina, a kako je hobi postajao sve ozbiljniji i vikendima je počela putovati na natjecanja i turnire, motosport je morao pasti u drugi plan. No strast prema tom sportu i dalje osjeća i kaže da joj je želja dobiti dozvolu za motor kako bi mu se mogla vratiti.

Za sport kojim se kao djevojčica bavila potrebna je malo veća doza hrabrosti, a ona je očita i na teniskim terenima. Pokušajte dokučiti kakav je osjećaj igrati pred domaćom publikom, pod pritiskom nade cijele nacije na svojim leđima, a zatim na pola puta, na savjet liječnika povući se. Engleski nogometaš Marcus Rashford jedan je od rijetkih koji mogu razumjeti taj pritisak i bio je među prvima koji je putem Twittera mladoj tenisačici ponudio riječ utjehe.

'Dogodilo mi se da sam igrao za reprezentaciju kao 16-godišnjak protiv Walesa. Sjećam se toga dandanas. Nema objašnjenja za to i nikad se više nije dogodilo. Trebaš biti jako ponosna na sebe. Zemlja je ponosna na tebe. Drago mi je što sam pročitao da se osjećaš bolje. Samo naprijed!' poručio joj je Rashford.

Bilo joj je to, kaže, vrlo utješno u tom trenutku.

'Osjećala sam se kao da sam iznevjerila ljude, pa sam mu bila izuzetno zahvalna zbog načina na koji me razuvjerio', kaže Raducanu. Tjedan kasnije i sam se Rashford nastojao utješiti i braniti od hrpe gnjusnih komentara nakon što je u finalu Eura 2020 promašio jedanaesterac.

Mlada tenisačica donijela je svjesnu odluku da tijekom turnira ne provjerava društvene medije, a određeni je period izbjegavala i vijesti pa je svoj telefon dala fizioterapeutu na čuvanje.

U Vogueu kažu kako se nadaju da joj je ta odluka omogućila izbjegavanje komentara poput onih Piersa Morgana i Johna McEnroea, koji su joj predložili da prekine meč zbog pritisaka na mentalno zdravlje. 'Uvijek će postojati netko tko ima nešto reći, a ja poštujem svačije misli i odluke, tako da zapravo nemam ništa ni protiv koga', kaže Raducanu.

Na kraju ona sama najbolje zna da je odluka o povlačenju iz meča bila najbolja odluka za njezino tijelo i zdravlje. Isto to smatra i za odlazak Naomi Osake s konferencije za novinare, a na kraju i s Otvorenog prvenstva Francuske u svibnju.

'Morate znati prioritete. Ako je to najbolje za njezino zdravlje, mentalno zdravlje i dobrobit, onda mislim da je to ispravno učiniti. Na kraju dana, na ovom ste putovanju sami, bez obzira na to koliko je ljudi uz vas u vašem kutu', kaže Raducanu.

Raducanu uživa široku podršku na društvenim mrežama, a putem Twittera dobila ju je i od faca poput astronauta Tima Peakea do bivšeg frontmena Oasisa Liama ​​Gallaghera. No ljudi koje najviše želi impresionirati, a što je možda najteži izazov, ostaju njezini roditelji.

'Vrlo im je teško ugoditi i imaju velika očekivanja. Dakle to je velik pokretački faktor za moje nastupe. Nisu se upuštali u velika slavlja i umjesto toga uloga im je bila da me zadrže na zemlji. Mislim da su napravili zaista sjajan posao jer na neki način ne osjećam da je išta drukčije. Vratila sam se na posao. Mislim da je to rezultat mnogih godina u kojima su samo bili jako usredotočeni, nisu se previše uzdizali, ali istovremeno nisu ni tonuli duboko kad se gubilo. Nakon zadnjeg meča na Wimbledonu rekli su mi 'ponosimo se tobom' i to je bilo sve što mi je trebalo', kaže Raducanu.

Nakon Wimbledona pozvana je u svoju osnovnu školu na druženje s učenicima, a inspiriranje djece, posebno djevojčica, nešto je prema čemu već osjeća strast.

'Kad sam odrastala, nisam imala neki ženski uzor za koji bih rekla - 'vau, želim biti poput nje'. Osjećam se kao da želim vratiti svima koji su mi pomogli', kaže mlada teniska zvijezda.

A što joj je konkretno, osim slave i vjerojatno novca, tenis dao?

'Bila sam vrlo stidljiva djevojčica koja nije puno govorila. Zbog bavljenja sportom, i toga da na terenu moraš biti hrabar, neustrašiv i boriti se, dobila sam unutarnju snagu', kaže mlada teniska zvijezda i dodaje: 'Ako to imaš, onda zaista možeš postići sve što želiš.'