Što očekujete od nastupa, a što publika može očekivati u Domu sportova? Imate li goste, kako se spremate za rođendanski tulum s fanovima?

Prvenstveno očekujemo odličnu svirku i veliki tulum, kako za nas, tako i za posjetitelje koncerta. Naša publika je navikla na vrhunski provod s K3P-om. Spremamo neka dosad neviđena iznenađenja u kojima će nam pomoći naši muzičari i kazališni prijatelji.

Razlikuju li se koncerti danas u odnosu na neke koje ste imali u počecima? Koliko se u međuvremenu izmijenio odnos publike i benda?

Prije nas je po koncertima pratio krug od pedesetak prijatelja, a danas imamo veliku podršku šarolike publike. Šarolike u pravom smislu riječi jer to obuhvaća ljude raznih godišta i 'glazbenog' opredjeljenja. Sve u svemu, odličan temelj za suludi provod.

Set-listu je teško mijenjati kada puno sviraš. Kako zadržite svježinu i ne upadate u monotoniju?

Set-liste u pravilu uvijek nastaju u zadnji čas prije koncerta. Postoji popis pjesama za festivale i za klubove. Na festivalu si ograničen na svirku od 45-60 minuta pa izađeš s poznatijim pjesmama i 'hitovima' da na najbolji način predstaviš bend svima onima koji nas do sad nisu imali prilike čuti uživo. Klubovi su druga i nama prirodnija priča. Tamo sviramo za publiku koja je došla samo zbog nas i popis je 'šaren', za svakog ponešto. Monotonija? Nema toga u deveteročalanom bendu.

Iza vas je 25 godina. Kako biste ih rezimirali i postoji li nešto što vam baš i nije trebalo, što biste promijenili da možete?

Tu bi se svašta moglo napisati. Možda bismo bili organiziraniji, ali kako kažu, svako zlo za nešto dobro.

Kako danas gledate na svoj nastup na Dori? Biste li ponovili to iskustvo?

Ovo ću reći u jednoj rečenici: The Great Rock 'n' Roll Swindle!

Postaje li kreativni proces teži nakon toliko godina? Kakav je uopće kod vas, je li produkt timskog rada?

Normalno je da nekad taj proces bude teži ili lakši. Imamo sreće što nemamo pritisaka sa strane koji odlučuju o našem radu, tako da možemo raditi polako, ali kvalitetno. 'Sporost' koju njegujemo u bendu je rezultat našeg mnogočlanstva. Svatko od nas donese neku ideju i tako započinje proces stvaranja nečeg što kasnije s veseljem prihvatimo ili s gnušanjem odbacimo. U bendu ima i odličnih muzičara i odličnih autora pa kad to spojiš, dobiješ kaos K3p-a.

Jeste li se ikad nadali da će Kawasaki postati tako velik bend? Jeste li tome težili ili se to jednostavno - dogodilo?

Kada smo počinjali 1993. godine nismo na to ni pomišljali. Nismo nikad bili nešto previše ambiciozan bend. Naravno da nam je drago i uživamo u tome što nam se događa zadnjih desetak godina.

Jedan ste od 'najmnogoljudnijih' bendova, postoji šef u bendu? Kako funkcioniraju probe, odlasci na svirke? Vlada li demokracija i harmonija ili ima i svađa?

Dogovori i odluke deveteročlanog benda mogu biti dosta kaotični i zbunjujući za ljude oko nas, ali to je K3p. Mi smo se navikli. Kao i u svakom dječjem vrtiću, i kod nas ima svačega, od kašnjenja, 'durenja', svađa, naivno-smiješnih isprika za ne dolazak na probu, ali sve je to dio zajedničkog suživota u K3p cirkusu i nama, izgleda, to paše.

Čime se članovi benda bave kad ne svirate?

KATRIPI se bave svime i svačime uz muziku jer bend ne živi isključivo od nje, to se vidi po našem ležernijem pristupu u radu. Neki od nas su magistri, profesori, snimatelji, fotografi, fotomodeli, izdavači, vlasnici OPG-ova, predavači na fakultetima i u školama. Uglavnom, veselo društvance.