U petak s početkom u 20 sati na Novoj TV deset polufinalista će se boriti za posljednja dva slobodna mjesta u velikom finalu Supertalenta. Svoje mjesto u deset veličanstvenih pokušat će izboriti ritmička gimnastičarka Rebeka Stojković, plesni duo KLC Breakers, 'hrvatski Sinatra' Davor Lovrinić, hula-huperica Eva Požar Kardum, plesna skupina Kelkopice, pjevačica Antonia Barišić, plesač Marin Radica, zaljubljenici u flaminco grupa Flamor, kipar motornom pilom Josip Župarić i reper Alen Alexey Poplašen.

O napetostima i iščekivanju polufinalnog nastupa, tremi i pripremi, plesu, ljutoj konkurenciji i samom showu popričali smo s predstavnicom najbrojnije skupine posljednjeg polufinala, Kelkopicom Afroditom Vojković. 

Kako se osjećate pred veliko polufinale?

Toliko je posla da od silnih treninga i praktičnih priprema ne stignemo ni razmišljati. U svakom slučaju smo uzbuđene i u petoj brzini, kako bi se reklo.

Trema je nešto što u svakom slučaju pomaže svakom izvođaču i treba je kanalizirati upravo u kvalitetnu izvedbu. Naravno da imamo tremu, ona je dio svakog nastupa i jednako tako jedan od razloga zašto nastupamo. Zasad samo tinja, no sigurno će se razbuktati na dan nastupa, ali više u nekom obliku pozitivne pokretačke energije.

Smatrate li već polufinale velikim uspjehom ili, pravo fajterski, očekujete veliko finale?

Prolaz u polufinale uspjeh je utoliko što je žiri prepoznao kvalitetu našeg stila i što su gledatelji imali prilike vidjeti što i kako radimo. S obzirom na to da postoji vremensko ograničenje od tjedan dana između polufinalne i finalne emisije, profesionalno se spremamo usporedno i za jedan i za drugi nastup.

Vi ste plesna skupina koja iza sebe ima brojne autorske predstave. Jeste li odlučili za polufinale napraviti novu koreografiju ili kopate po koreografskim arhivima?

Za polufinale spremamo potpuno novu koreografiju, i to pod okom umjetničke voditeljice i koreografkinje matičnog ansambla Kelkope Tamare Savićević. Ovaj petak pokazat ćemo nešto drukčije od nastupa na audiciji s ciljem da prezentiramo svu paletu stilova i svojih mogućnosti.

Kad smo kod prezentacije stilova, što vam je, kao etabliranoj plesnoj skupini, bio glavni motiv za prijavu na Supertalent?

Motiv je svakako bilo novo iskustvo i prilika da nas ljudi upoznaju, bez obzira što matični ansambl Kelkope postoji već 18 godina a naš plesni studio pet, koliko postoji i podmladak Kelkopice.

Što bi još vašoj skupini mogao donijeti uspjeh u showu?

Uspjeh bi za nas značio potvrdu kvalitete, a mogao bi nama i matičnom ansamblu donijeti mogućnost da si olakšamo teške uvjete u kojima radimo, prvenstveno nedostatak vlastite dvorane, što otežava naš rad, no ne umanjuje entuzijazam.

Cijenimo konkurenciju neovisno o vrsti talenta. Bitno je znati da smo svi tu s istim ciljem – pokazati što znamo i biti ponosni na to. Naravno, navijat ćemo jednako za naše kolege plesače iz drugih plesnih klubova kao i za druge talente.
rošle godine gledatelje su oduševile upravo plesne skupine.

Drago nam je da se ples ovim putem pokazao kao nešto što ljudi ipak vole i u čemu uživaju i, u konačnici, to je dovoljna pobjeda sama po sebi.