Kada je Donald Trump, uoči izbora za predsjednika SAD-a, za svog potpredsjedničkog kandidata odabrao senatora iz Ohija, J.D. Vancea, njegov autobiografski bestseller 'Hillbilly Elegy: A Memoir of a Family and Culture in Crisis'.

Ova knjiga, koja se reklamira kao 'istinska priča o tome kako izgleda društveni, regionalni i klasni pad kada se s njime rodite', postala je predmet rasprava nakon što su Trump i Vance pobijedili na predsjedničkim izborima 2024. godine.

'Hillbilly Elegy'

Iako je 'Hillbilly Elegy' osvojio prvo mjesto na listi najprodavanijih knjiga New York Timesa i kasnije poslužio kao predložak za istoimeni Netflixov film u režiji Rona Howarda, s Amy Adams i Glenn Close u glavnim ulogama, knjiga je izazvala brojne polemike. Kritičari, osobito oni iz Apalačkog gorja, osporavali su njezinu vjerodostojnost i način na koji prikazuje radničku klasu.

'Elegy nije ništa više od popisa mitova o 'kraljicama socijalne pomoći', upakiranih kao vodič za razumijevanje bijele radničke klase. Vanceova osnovna teza jest da su za svoje probleme krivi sami stanovnici Apalačkog gorja', napisao je The New Republic u vrijeme objave knjige.

Osim na siromaštvo, J.D. Vance u svojoj se knjizi osvrnuo i na masovnu potrošnju i kapitalizam u Americi.

'Trošimo dok ne propadnemo. Kupujemo ogromne televizore i iPade. Naša djeca nose skupu odjeću zahvaljujući kreditnim karticama s visokim kamatama i brzim zajmovima. Kupujemo kuće koje nam ne trebaju, refinanciramo ih kako bismo dobili još novca za potrošnju, a zatim proglašavamo bankrot, često ostavljajući domove puni smeća. Štedljivost nam je strana', piše Vance u svojim memoarima koji su kasnije postali veliki filmski hit.

'Pornografija siromaštva'

A u svojoj recenziji filma za Associated Press, kritičar Jake Coyle istaknuo je da su upravo ovakve rečenice bile to što je privuklo mnoge čitatelje, posebice jer se knjiga pojavila tijekom Trumpove prve predsjedničke kampanje.

'Knjiga iz 2016. godine stigla je u trenutku kada su mnogi tražili objašnjenja za političke promjene koje su se događale u Apalačkom gorju i industrijskom pojasu SAD-a', napisao je.

U drugoj recenziji filmske adaptacije, novinarka Vulturea Sarah Jones knjigu je opisala kao 'pornografiju siromaštva umotanu u desničarsku poruku o kulturnim patologijama regije'. Dodala je i kako 'u Vanceovoj verziji Apalačkog gorja, siromaštvo i nemoral konstantno se isprepliću. Uspjeh dolazi onima koji naporno rade, dok strukturalni razlozi siromaštva dobivaju tek usputno spominjanje, ako ih uopće spomene.'

Profesorica sociologije na Sveučilištu Ohio, dr. Anna Rachel Terman, koja proučava raznolikost i položaj žena u Apalačkom gorju, upozorila je da knjiga ne odražava stvarnost ove regije.

'Ovo je golemo područje, s ljudima različitih klasa, rasa, etničkih pripadnosti, spolova itd.', izjavila je za Southeast Ohio Magazine 2020. godine. 'Svesti razumijevanje čitave regije na priču jedne osobe problematično je jer se time zanemaruje njezina raznolikost.'

Problematično netočan prikaz regije

No, prema Silasu Houseu, problem knjige nije samo u njezinoj činjeničnoj točnosti. House, koji je i sam autor iz Apalačkog gorja te predsjedatelj studija Apalačije na Berea Collegeu u Kentuckyju, u razgovoru za Politico 2020. godine izjavio je da Hillbilly Elegy vidi 'ne kao memoare, već kao traktat koji se oslanja na ružne stereotipe i klišeje. Manje je objašnjenje političkog uspona Trumpa, a više početak političkog uspona J.D. Vancea.'

Da je knjiga ostala samo memoar, bila bi moćno djelo i njegov vlastiti dokaz uspjeha, objasnio je Silas House, pisac i stručnjak za apalačku književnost, i istaknuo:

'Ali problem je što je protkana suptilnim signalima koji se odnose na društvenu klasu, rasu i spol. Ako ste osjetljivi na takve poruke, odmah ćete ih prepoznati. Ako niste, knjiga se može činiti kao inspirativna priča o usponu iz siromaštva.'

House također naglašava da su 'namjerno manipulativne priče' u knjizi posebno štetne jer kroz generalizacije dodatno učvršćuju štetne stereotipe.

Jedna od najspornijih scena u knjizi opisuje Vanceove ujake kao 'pijance koji se tuku sa svima i premlaćuju svoje žene', nazivajući ih pritom 'utjelovljenjem apalačkog muškarca'. Prema Houseovom mišljenju, taj je opis duboko problematičan, jer više odražava klišeje koje promoviraju mediji nego stvarnu sliku ljudi iz Apalačkog gorja.

Njegova obitelj odavno je napustila Apalačko gorje

Kritičari također ističu da Vanceov prikaz memoara kao 'autentične apalačke priče' nije sasvim točan, budući da je njegova obitelj napustila Apalačko gorje još dvije generacije prije njegova rođenja.

'Kad u knjizi piše o Apalačkom gorju, imate dojam da tamo nikada nije bio', kaže House. 'Ovo je priča o industrijskom pojasu SAD-a, dok su apalačke priče i književnost zaseban žanr.'

'Ako pročitate knjigu, shvatit ćete da se gotovo nijedan dio ne događa u Apalačkom gorju', dodaje House. 'Poanta mu je, izgleda, da se iz Apalačkog gorja generacijski ne može pobjeći – a evo njega, čiji su djedovi i bake otišli odande dok su bili mladi, čija majka nikad nije tamo živjela, koji ni sam tamo nikada nije živio – i odjednom ga se na svakoj televiziji prikazuje kao glasnogovornika regije koju jedva poznaje.'

Novinarka Sarah Jones ističe da je sam naslov knjige otkrio autorovu namjeru. 'Vance je heroj zato što je uspio pobjeći. Pokojnici ne pišu elegije sami sebi – to rade oni koji su preživjeli. I tako Vance može govoriti u ime 'hillbillyja' jer to više nije – jer je otišao na Yale, a stereotipi o primitivnim bijelim radnicima za njega više ne vrijede.'