Kada se u veljači 2018., u pokušaju da pobjegne od tamošnjeg života i svega što on nosi, princeza Latifa ukrcala na brod u vlasništvu uglednog Francuza, njezin otac, ujedno vladar Dubaija, šeik Muhamed bin Rašid al Maktum nevjerojatnom je brzinom okupio najbolji tim specijalaca kako bi je pronašli. Samo je nekoliko dana bilo potrebno da lociraju Latifu i da ju na silu dovedu kući.

Sve to možda svijet nikada ne bi doznao da danas 33-godišnja princeza Latifa prije bijega nije snimila video u trajanju od 39 minuta, a u kojem je, među ostalim, rekla: 'Ako gledate ovaj video, to baš i nije dobro. To znači da sam ili mrtva ili u jako, jako, jako lošoj situaciji.' Od toga dana o princezi Latifi ne zna se ništa, tek se nagađa da se nalazi u kućnom pritvoru.

Cijela ta priča, ali i sam video, na površinu su izvukli stvari o kojima se u arapskom svijetu šuti i nikada ne govori - da život princeza u tom svijetu i nije toliko bajan kako izgleda. Možda žive okupane bogatstvom, odrastaju uživajući u stvarima koje normalnom puku neće nikada biti dostupne, nemilice troše na skupocjene dizajnere i slično, no slobodu i ljudska prava koja bi trebale imati nikada neće vidjeti.

Tradicija i obitelj u tom su svijetu najvažniji, kao i muškarac, glava svake obitelji, za kojeg ne postoje zabrane. Za razliku od njih, ženama je život isplaniran od rođenja - ovisno kojoj obitelji pripadaju, odabire im se muškarac za kojeg će se udati, koliko slobode imaju i kako se smiju ponašati izvan kuće, smiju li koristiti društvene mreže te kamo, kada i s kime smiju putovati. Umjesto njih se odlučuje što će studirati, hoće li raditi, kada će se udati, ali i, na kraju, tko im smije vidjeti lice.

Zakoni se poštuju

Po zakonima Saudijske Arabije, muškarac - suprug, otac ili sin u nekim slučajevima - ima puno skrbništvo i pravo da donosi sve odluke umjesto žene, od njezinog rođenja pa sve do smrti. Koliko su rigorozni u svojim zakonima, govori i to da je sve donedavno na fakultetu u Ujedinjenim Arapskim Emiratima studenticama bilo zabranjeno imati mobitele s kamerama. Sam kampus okružen je zidom i opasan električnom žicom, dok na izlazima stoje čuvari, a studentice ga smiju napustiti samo s osobom za koju jamči skrbnik.

Na tom području još uvijek silovanje u braku nije zločin, kao ni bilo koji oblik zlostavljanja, a one koje se usude raditi bez suprugove dozvole bivaju kažnjene. Kako bi zaobišle i više nego stroga pravila, mnoge od njih već su se usavršile u prijevarama - koriste lažna imena na internetu i društvenim mrežama, u javnosti nose veo preko lica kako bi sakrile identitet, u tajnosti imaju mobitele koje skrivaju od ukućana te imaju dobro osmišljene planove kako da se iskradu iz kuće.

Rizici i kazne

Naravno, sve to nosi i rizik, a kazne za to što su prekršile pravila poprilično su žestoke. Ukoliko se žena uhvati s drugim muškarcem, to iziskuje najstrožu kaznu, koja uključuje bičevanje, zatvor ili ubijanje iz časti. Većina privilegiranih arapskih obitelji u javnosti se, osobito u istupima u ostatku svijeta, opisuje liberalnima, no one su sve samo ne to.

Najbolji primjer za to upravo je princeza Latifa, čiji je otac jedan od 'najotvorenijih' arapskih vladara, kojeg se u javnosti često moglo vidjeti sa šestom suprugom, princezom Hajom, i ostalim kćerima, a koje su sve hodale u javnosti odjevene zapadnjački, bez tradicionalnih velova i odjeće.

Šeik Muhamed čak je nekoliko puta u javnosti govorio protiv obiteljskog nasilja te se zalagao za jaču zaštitu manjina u svojoj zemlji. No to se nije poštovalo i u njegovu obiteljskom domu te se njegova kućna pravila uvelike razlikuju. Svaka žena koja je svojim ponašanjem i istupom u javnosti prijetnja za ugled glave obitelji završi zatvorena - bilo u obiteljskoj kući, bilo u državnom zatvoru.

Princeza Šamsa i njezin bijeg

No princeza Latifa nije prva i jedina kći vladara Dubaija koja je pokušala bijeg. Isto je napravila i princeza Šamsa još u srpnju 2000. godine, a tada je ujedno posljednji put viđena u javnosti. Pobjeći je pokušala s obiteljskog imanja u britanskom Surreyju, skrivajući se tjednima od očeve pratnje.

Pronađena je 100 kilometara dalje, u Cambridgeu, kada se skupina muškarca dovezla, doslovce je zgrabila te, unatoč njezinom udaranju i vrištanju, ubacili je u automobil odvezavši je u nepoznatom pravcu. Navodno je prebačena prvo u Newmarket, odakle su je preveli u Francusku i potom u Dubai.

Sama princeza Latifa u videosnimci tvrdi kako je njezina sestra bila drogirana na privatnom letu i potom zaključana u sobu u palači u Dubaiju. 'Bila je u jako lošem stanju i nije se mogla kretati bez pomoći drugih. Nije mogla otvarati oči, ne znam zašto. Natjerali bi je da nešto pojede, a onda bi joj dali gomilu tableta kako bi je kontrolirali. Tablete su je pretvorile u zombija.'

Nakon što su mu dvije kćeri pokušale bijeg isto je nedavno napravila i njegova šesta supruga, princeza Haja, te je, barem za sada, uspješno pobjegla od njega, sakrivši se prvo u Njemačkoj, u kojoj je zatražila azil, a potom i u Londonu. Ono što ih čeka brakorazvodna je parnica, ali i ona za skrbništvo nad djecom, a Haja sve nade polaže u to da će zakon biti na njezinoj strani i da neće dopustiti da joj oduzmu djecu i pošalju ih u Dubai.

Kćeri kralja Abdulaha bin Abdulaziza

Takav život iskusile su i Sahar, Maha, Hala i Džavaher al Saud, četiri kćeri kralja Abdulaha bin Abdulaziza, vladara Saudijske Arabije. U mlađim danima sve četiri uživale su u skijanju u najluksuznijim skijaškim resortima u Europi, nemilice trošile novac na skupocjenu odjeću, uživale u svili i jasminovom ulju, nakićene dijamantima, i sanjale kako će imati normalan život. Sanjarile su o studiju u inozemstvu, putovanjima po svijetu, a jednog dana i o braku i djeci.

Njihovi snovi ostali su samo to, jer danas su četiri sestre, po naredbi oca, zatočene. Ne samo da je 89-godišnji kralj zabranio bilo kojem muškarcu da zatraži ruku njegovih kćeri, on ih je i zatvorio, bez njihove dozvole, i smjestio u mračne dijelove palače.

Novinar The Posta uspio je, ne zna se na koji način, dobiti kratki telefonski intervju s najstarijom kćeri, 42-godišnjom Sahar koja je otkrila: 'Izolirane smo i same. Mi smo njegovi taoci, nitko nas ne smije vidjeti, niti mi smijemo ikoga vidjeti. Za sve je odgovoran naš otac, a naša polubraća slijepo ga slijede u tome.'

A zašto su zatvorene, mučene i izgladnjivane? Samo zato što su bile mišljenja da žene u Saudijskoj Arabiji mogu i imaju pravo biti slobodne. Sahar je s najmlađom sestrom Džavaher zatočena u jednom dijelu palače, dok se u drugom, veličine ormara, nalaze Mahar i Hala.

Zlostavljanje i tortura

U kakvoj su situaciji, govori i podatak da čak ni liječnici nemaju pravo pristupa da ih barem pogledaju, a boravak u samim prostorijama u kojima su zaključane neizdrživ je jer su okrenute pustinji. Hranu rijetko dobivaju, a i kada je dobiju, često je to ona u konzervama - za otvaranje imaju samo i jedino svoje ruke i nokte.

U zlostavljanju, kako je otkrila njihova majka, sudjeluju i njihova polubraća, koja ih često tuku štapovima, a otac im je rekao kako tortura neće prestati njegovom smrću jer će njegovi nasljednici nastaviti njegovim putem. Njihova majka, Alanud al Fajez, odavno je pobjegla u London, nadajući se kako će jednog dana iz svega izvući i kćeri. No do danas to joj nije uspjelo jer im je otac oduzeo putovnice, a na kraju ih i zatočio.

Alanud al Fajez, koja se udala za kralja kada je imala 15, a on 48 godina, u samo četiri godine braka rodila je četiri kćeri. Upravo činjenica da mu nije mogla roditi sina dovela je do toga da je ona u njegovim očima bila bezvrijedna. No nisu sve njegove kćeri u takvom položaju.

Dapače, princeza Adila supruga je uglednog saudijskog biznismena i često govori u javnosti u očevo ime. Druga kći, princeza Alija, glavna je i odgovorna u socijalnom programu Džede, dok je princeza Marjam liječnica u Europi. Njegova najmlađa kći, 21-godišnja Sahab, udala se 2011. za bahreinskog kralja Hamada bin Isu al Kalifu.

Priča o saudijskoj princezi

Ta priča nije jedina u svijetu arapskih princeza. Još i danas prepričava se jedna od najtužnijih sudbina, ona koja je zadesila tada 19-godišnju saudijsku princezu Mišal bint Fahd bin Muhamed, pranećakinju tada aktualnog kralja Kalida.

Vjerojatno bi i priča o lijepoj Mišal bila zataškana da se u tom trenutku u Džedi nije zatekao stolar Barry Milner. Vraćajući se u hotel s posla, čuo je kako će se za koji trenutak nekome odrubiti glava. 25-godišnjak je požurio do tog mjesta, skrivajući u kutiji od cigareta malu kameru. To je bio poprilično hrabar potez jer ne bi dobro prošao da ga je netko uhvatio.

Kada je stigao, shvatio je da će prisustvovati pogubljenju ne jedne, već dvije osobe. Prva je pred okupljene stala upravo Mišal, kojoj su tri puta pucali u glavu, a potom je muškarcu pored nje glava odsječena sjekirom. Da stvar bude gora i tužnija, krvnik je čak šest puta zamahnuo sjekirom po njemu prije negoli ga je usmrtio.

Tragičan kraj

Šest mjeseci kasnije fotografije su se našle na naslovnici britanskog tabloida The Daily Express, popraćene njegovom ispovijesti. Tragična priča zainteresirala je britanskog filmaša Antonyja Thomasa te je odlučio snimiti dokumentarac o smrti arapske princeze.

Naravno, priče o princezi bile su različite. Jedna od njih bila je i ta da je odbila ispuniti želje obitelji i udati se za muškarca koji joj je odabran. Umjesto toga zamolila je svog djeda i starijeg kraljevog brata, Muhameda bin Abdulaziza al Sauda, da joj dopusti studij u Bejrutu. Njezin budući suprug nije imao druge nego složiti se s djedovom odlukom. Stigavši u Bejrut, Mišal se susrela i opčinila arapskim socijalizmom i feminizmom, ali i nećakom saudijskog ambasadora koji je postao ljubav njezina života. Odlučili su javno istupiti s vezom, a ona se morala vratiti u kraljevstvo i priznati preljub tri puta prije negoli dođe do suđenja, osuđujući tako sebe i svog ljubavnika na smrtnu kaznu.

No druga priča o princezi Mišal zvuči puno vjerodostojnije. Istražujući, Antony Thomas doznao je da se udala već u ranim tinejdžerskim godinama, no nakon što je upoznala i zaljubila se u Kaleda al Šaera, planirala je pobjeći s njim u London tijekom planiranog puta. No nakon što je njezin djed otkazao put, par je bio prisiljen pronaći drugi plan. Jedne noći, početkom srpnja, princeza je ostavila svoju odjeću pored mora kako bi izgledalo da se utopila. Četiri dana kasnije uhvaćena je prilikom ukrcavanja na avion koji bi je odveo iz Saudijske Arabije, odjevena poput muškarca. Princeza Mišal i njezin ljubavnik odmah su uhićeni i potom pogubljeni.

Dokumentarni film 'Death of a Princess' izazvao je mnogo kontroverze, ali i podigao pravu buru emitiranjem 9. travnja 1980. godine. Prije objave saudijska je vlada svim načinima pokušavala izvršiti pritisak na britanski ITV kako bi ih nagovorili da odustanu od emitiranja, no to im nije uspjelo.