Jučerašnji dan za Anu Gruicu i njezinog partnera Hrvoja Šalkovića trebao je proći u slavlju i veselju, no sve se promijenilo nakon što je njezin rodni grad i okolicu poharao katastrofalan požar. Otac glumice sa članovima Gorske službe spašavanja bio je s mještanima Gornje Sitno branio mjesto od vatrene stihije, a Gruica je na svom Instagram profilu, ponosna na sve gasitelje, objavila dirljiv post
Samo nekoliko sati prije nego što je Split i okolicu pogodio katastrofalan požar, splitska glumica Ana Gruica na svom se Instagram profilu pohvalila jednom lijepom obljetnicom s nevjenčanim partnerom Hrvojem Šalkovićem, s kojim ima sina Marata Ivana.
'Sretna nam trogodišnjica, preko 1000 dana, (a mali će nam brzo u školu). Hvala na svemu, a najviše na ovom malom bijelom čudu!', napisala je Gruica ni ne sluteći da će samo nekoliko sati kasnije osmijeh s njezina lica nestati u strahu za svoju obitelj.
vezane vijesti
Uz fotografije požara i zgarišta iz mjesta Gornje Sitno pokraj Splita, Ana Gruica napisala je poduži post, koji prenosimo u cijelosti.
'Jučer je bio najteži dan mog života. Sve što moja obitelj ima, sve čemu pripadamo, do čijih vrijednosti držimo jučer je za dlaku otišlo u pepeo. Gornje Sitno, toliko puta spominjano, je tokom jučerašnjeg dana izbjeglo katastrofu. No onda je uslijedilo najgore po našu obitelj. Planinarski dom na Mosoru, uhvatila je plamena stihija epskih razmjera.
Udruženim snagama mog oca Špira i GSS-a, dom je nekim čudom spašen, a vatra je u gustoj borovoj šumi, punoj iglica i šišaka, stavljena pod kontrolu, iako na domu još ništa, sa sto postotnom sigurnošću, nije gotovo. Kad je sve trebalo utihnuti, vjetar je okrenuo smjer put sela i crkve Sv. Luke i direktno selu prijetio vatrom.
Moram napomenuti da su mještani Sitnog ponovno sami, bez ičije pomoći, i bez vode, gasili požar sinoć od 23h do jutros u 6h, doslovno svojim golim rukama i od opreme, samo sa granama. Tek u 6,30h su vatrogasci Varaždinske i čakovečke županije priskočili u pomoć.
Gledam danas oko 12h, oko te iste crkve, dolaze kolone vatrogasnih kola i rotirki, a kako nemamo struju, ne znam što je to bilo, ali se mogu kladiti da je to bila režirana predstava za televizije. Točno onoliko dugo koliko traje prilog, toliko vatrogasci i "glavešine" stoje u Sitnom. Ono što sam vidjela noćas, učinilo me najponosnijom osobom na svijetu.
Puca mi srce tko su momci koji su se odgojili sa mnom, momci koji su moja rodbina i moji susjedi. Tko su momci koji su udružili snage sa Dubravom, i unatoč, dugogodišnjem antagonizmu, cijeli dan i noć, priskakali jedni drugima u pomoć. Neobjašnjivo ganuće. Moja obitelj je dobro i hvala svima koji pitaju, zovu. Molimo za ostale kuće i obitelji koje su ugrožene, a posebno za obitelji, koje su, nažalost ostale bez svojih domova.'
